Posmatrao sam ljude između kojih postoje sukobi interesa ili oštra nepodudarnost temperamenata ili netrpeljivost zbog razlike u pogledima i mišljenjima. Nepodnošljivost između njih raste i pretvara se vrlo često u duboku mržnju ili nešto što je tome sasvim slično. I kad nisu zajedno, oni misle jedni na druge, isto kao i oni koji se vole. Samo što kod njih misli idu u obrnutom pravcu. Svaka misao dodaje protivniku po jednu crtu koja je dostojna mržnje ili prezira ili pojačava već postojeću. Zbog toga takvi ljudi, kad se sastanu (a moraju se sastajati iz društvenih obzira, pa i iz neke nerazumljive potrebe), osjećaju se nelagodno i drže se neprirodno. Ne gledaju jedan drugom pravo u oči, a u govoru zamuckuju, jer (opet iz društvenih obzira) ne mogu da kažu jedan drugom ni stoti dio onoga što su u mislima već toliko puta izgovorili.

Bili smo „Tamni vilajet“, pa „Titanik“, a sad smo i „Prokleta avlija“ i to malo drugačija od one Andrićeve koja je bila naziv za poznati carigradski zatvor, u koji je iz neopravdanih razloga dospio fra Petar iz Bosne kojeg su poslali u Istanbul da obavi neke samostanske poslove.

Ta avlija uvijek je bila puna, uvijek se punila i praznila. Tu je bilo sitnih i krupnih prijestupnika. Tu dolaze i tzv. “prolaznici” koji su upućeni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina te iz avlije odlaze kući ili u zatvor. Avlija se sastoji iz petnaest jedokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno, golo dvorište bez trave i s dva tri kržljava stabla. Po danu se zatvorenici šetaju po dvorištu, a po noći odlaze. Ali ni po noći nije mirno. Zatvorenici pjevaju, svašta dovikuju i svađaju se te često dolaze i novi. Po danu svi izlaze iz ćelija i stvaraju male skupove gdje pričaju o raznim stvarima. Najviše se ljudi okuplja oko malog čovječuljka Zaima. Neki su ga slušali, a drugi su odmahivali rukom i odlazili čim bi on počeo pričati. Sam položaj Proklete avlije bio je čudan jer se moglo vidjeti samo nebo, a grad koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. Obično je bilo lijepo vrijeme. Ali kad bi se nekad nebo naoblačilo, počeo bi puhati južni vjetar donoseći zadah truleži i smrad iz pristaništa. Tada je ludilo bilo zarazno i svi, pa i najmirniji, postajali su razdraženi i ljuti.

Sve što očekujem je da vlast radi svoj posao za koji je odlično plaćena, ništa više

Visočko ludilo i razdražljivost moguće da dolaze od smradova za koje još nismo utvrdili da li su opasni po naše zdravlje, ali ono što je izvjesnije je svakako da ludilo i čudno ponašanje stanovnika Visokog prevashodno dolazi kao uzrok jako loše finansijske situacije, socijalnog statusa i materijalne neizvjesnosti koja ugrožava normalno funkcionisanje porodice i svakog pojedinca u jednoj jedinoj težnji da normalno živi. Nasuprot visočkoj zbilji stoji vlast, nemoćna i nedorasla da bi riješila postojeće loše stanje. U takvom ambijentu umjesto da se suoče sa stvarnošću i počnu ozbiljno da rade kako bi opravdali svoje visoke i redovne budžetske plate koje im isplaćujemo mi kao porezni obveznici, oni po vlastitom ubjeđenju izmišljaju neprijatelje, otvaraju frontove i vode nekakve ratove, a sve sa ciljem opravdavanja nerada protkanog čestim plaćenim turističkim putovanjima na račun poreznih obeznika.

Priznajem da je vrlo mudra i domišljata taktika onih koji su preuzeli prava i obaveze da se zovu vlašću u Visokom. Oni sa skromnijom pameću i padaju na folove jeftinih cirkuskih mađioničara koji nosaju zeca u šeširu i pokazuju zadivljenim masama koje padaju na priču da smo uradili više na promociji Bosne i Hercegovine, nego ministar vanjskih poslova ove zemlje. Možda to i jeste tako, ali zar mi nismo na izborima birali 25 vijećnika i novog načelnika/icu? Koliko znam na glasačkim listićima nije bila mogućnost da biramo nekog ambasadora!? Zna se kojim putem se dolazi i na to mjesto, i bio bih sretan da to bude neko iz Visokog, nije važno iz koje stranke. Međutim, mene kao stanovnika Visokog zanimaju neke druge lokalne stvari koje i jesu u domenu zakonodavne i izvršne vlasti, a to što se neko voli slikati i putovati po svijetu, to me i najmanje zanima, osobito ako putuje svojim, a ne budžetskim novcem. Sve što očekujem je da vlast radi svoj posao za koji je odlično plaćena, ništa više. Zanimaju me samo tačni i egzaktni podaci i rezultati tog rada, ne želim zamjene teze i prikrivanje stvarne istine putem familijarnih, budžetom finansiranih i stranačkih medija.

Visočki Copperfield je isuviše rano potrošio sve folove

Ne znaju visočki iluzionisti i uljepšivaći stvarnosti da je u ovoj zemlji i sam David Copperfield provaljen, njegovi folovi su izofirani u Zetri, nakon čega je rekao da više nikad neće doći u BiH. Teško je ovdje lagati i folirati, a mišljenja sam da je visočki Copperfield već isuviše rano potrošio sve folove i samo se nadam da neće pobjeći iz Visokog kao što je najpoznatiji iluzionista na svijetu pobjegao iz Sarajeva.

Jedan pametan čovjek sa kojim su me upoznali ovi koji su sadašnja SDA vlast rekao je jednom prilikom za aktuelnu situaciju: „Ništa ne brinite, mirno spavajte, za nekoliko godina vidjet ćete šta ste uradili“. Jedan drugi stranački lider i također iluzionista u nedavnom razgovoru mi reče: „Nema novinarstva u Visokom“. Možda mu je ova tvrdnja i tačna iz dva razloga. Prvo, jer postoje oni koji su se priklonuli i kojima se diktira šta i kako da rade, odnosno pišu i objavljuju. I drugo, za ozbiljno novinarstvo je preduslov da se neko ozbiljno bavi politikom, suprotno sadašnjem jednoumlju i idolopoklonstvu koje od onih koji slijede to jednoumlje pravi novinarske debile kakve nije teško prepoznati u Visokom.

Taktika u visočkih iluzionista nije loša, otprilike u definiciji izgleda ovako: Obećaj svima sve, poslije eliminiši ih što više možeš i to na način da su tobože oni nešto krivi. One koji su ti ostali, drži u neutralnoj poziciji, razvlači ih do sljedećih izbora, povremeno ih podstiči nečim, uvaži i drži u lažnoj nadi, pa ih iskoristi da upravo putem njih umanjiš kontraefekt prethodne mase koju nisi ispoštovao.

Ima smisla, nije ovo smislio glup čovjek, ovo su vještine prirodno inteligentnih ljudi, jaftinih švercera i trgovaca/piljara. Rutina je ovo stečena dugogodišnjim iskustvom u biznisu gdje su materijalni i lični interes iznad svega. Pozivanjem na vjeru i Boga, lažni patriotizam i uz doktrinu da cilj opravdava sredstva, jebe ti se što 80% Visočana strahuje kako će dočekati narednu godinu. Idejni tvorci svih visočkih podjela zamjenom teza o tome ko je zauvijek podijelio Visoko, na tobože one sa sela i one iz grada, u maloj varoši koja usput i nema status grada, svjesni da više nikad u sadašnjoj strukturi kakva jeste ne mogu pobijediti na izborima, u naumu pridobijanja povjerenja birača sa sela pokušavaju kao izvor ove infantilne podjele navesti Visoko.co.ba!? To naravno nije tačno, Visoko je trajno i nepovratno podijelila SDA i to treba svi da znaju! Jasna je bila politička i matematička računica te 2000-e godine tadašnjih prvaka SDA po kojoj SDP više nikad neće imati svog načelnika. I nisu pogriješili, samo što im sad više nije problem SDP koji i ne zaslužuje da ima bilo šta u vlasti dok ne počisti ispred svojih vrata, novi problem se zove SBB i A-SDA, stranke koje pretenduju na isto biračko tijelo kojeg je trostruko više od onih registrovanih u gradu i čije strukture u ovom trenutku su puno bliže selu i njegovim problemima. Treba konačno da se zna da je SDA dijelila nas 1990-e na komuniste i one koji dolaze naglo tobe. Zatim su nas u ratu dijelili na Muslimane, Srbe i Hrvate. A onda su nas iz političkog i izbornog interesa nakon poraza na lokalnim izborima 2000-e i prinudnih promjena u vlastitoj stranci, kada je Aziz Brotlija postao predsjednik i pomeo sve sa gradskim predznakom, počeli dijeliti na građane i seljake sa savršeno jasnim krajnjim ciljem da SDA nikad više ne izgubi na izborima uz uslov da u Izvršnom odboru sjedi više od osam podobnih koji dolaze iz vangradskog područja.

Muslimani klanjaju – balije klimaju

Njihova strategija je meni savršeno jasna. Što više podjela, što više različitih torova uz nedostatak komunikacije u konačnici rezultira da hipnotisana gomila fakat se divi zecu iz šešira na ovim nižerazrednim tribinama za ispiranje mozgova, a iluzionisti u takvom ambijentu imaju očišćen prostor za djelovanje i obraćunavanje sa vlastitom prošlošću i kompleksima tog vremena. Svrstavati Visoko.co.ba u bilo koji od torova, a pri tome znati kroz šta je sve ovaj medij prošao u zadnjih 15 godina koliko postoji, znači biti savršeno glup i politički nedorastao za bilo kakav ozbiljan razgovor pa i nesporazum. Samo su novinari ovog portala u proteklim godinama suprotno uvlakačima i dupeliscima ispravnost svojih stavova i izvještavanja dokazivali po sudovima, pa čak i vlastitim novcem plaćali cijenu svoje nezavisnosti. Ne prihvatamo nikakve podjele, to je nazadno i svojstveno samo malim ljudima i mahalašima uhljebljenim na budžetu ili u firmama samoproglašenih velikih lokalnih vođa.

Muslimani su obavezni pet puta dnevno obavljati namaz ili kako se kod nas kaže – klanjati. Dok su balije i balijski pihtijari, pripadnici i članovi stranaka sa bošnjačkim predznakom obavezni više puta dnevno ići na klimanje glavom svom šefu u „Prokletu avliju“ bila ona u Moštru, Gračanici, Visokom ili na Bucima. Razlika između pravog muslimana i balije je očigledna i ogromna. Muslimani klanjaju – balije klimaju.

Rekla-kazala u povjerenju

Nažalost, kao posljedicu sadašnje visočke „rekla-kazala politike u povjerenju“ imamo situaciju kakva jeste, a loša je u svim segmentima, počev od broja štandova na Visočkom ljetu koji je duplo manji nego prošle godine, do svakodnevnih otpuštanja radnika, užasnog stanja u trgovini, poniženom sportu… Tu negdje između se vrte ovi malograđani i idioti koji žive tuđe živote u nedostatku sopstvene priče. Bezlični jedni na druge liče u nadi da će stranka prepoznati njihovu potrebu za ulizivanjem kao ljubav prema ideji, a ne kao interes. Drski su to i uporni ljudi koji se nikad ne mogu popraviti u svojim manama i slabostima, jer oni, ne osjetivši nikad negativne posljedice svojih mana na sebi i ne primjećuju da ih imaju.