Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine će kvalifikacioni meč za evropsko prvenstvo 2016. s reprezentacijom Bjelorusije igrat će u Gradskoj areni u Zenici. ”Ovaj najvažniji meč za našu reprezentaciju igramo u Zenici, koja je osigurala odlične uslove. Moram istaći da nam je drago da smo osigurali za igrače vrhunske uslove za kraće pripreme, odličan smještaj i napokon veliku podršku sa tribina Arene. Nama je ova utakmica izuzetno važna i zbog toga ništa ne želimo prepustiti slučaju” kazao je Feni Smajo Karačić, generalni sekretar Rukometnog saveza BiH.Utakmica s reprezentacijom Bjelorusije igra se 11. juna od 20.15 sati.Zanimljivo je da će dan kasnije u Zenici nastupiti i nogometna reprezentacija BiH, koja će na Bilinom polju igrati protiv reprezentacije Izraela.”Drago mi je da se proširuje porodica Zmajeva u Zenici, i želja mi je da Marković, Prce, Burići, i ostali prihvate Arenu kao svoj dom u kojem će praviti velike pobjede i sve nas radovati. Grad Zenica će ustupiti sve svoje kapacitete za nove pobjede Zmajeva” rekao je Feni gradonačelnik Zenice Husejin Smajlović.
U članku koji ste mogli pročitati tokom jučerašnjeg dana na našem portalu govorili smo o obnovi rada Košarkaške škole “XXL Basket” iz Visokog, koja će nakon godinu i pol dana, koliko je trajao period bez trenažnog procesa škole, nastaviti sa radom. Svakako, redakcija našeg portala već duži period pisala je o problemima koji su pogađali ovaj sportski kolektiv, od samog starta kada je ova škola objavila prestanak rada i kada su se pojavile spekulacije o tome da uprava škole razmišlja o njenom gašenju, pa sve do ponovne Skupštine škole i do polovine puta za izlazak iz dubioze.
U nedjelju naša ekipa boravila je kod predsjednika škole, Avde Aždajića, koji nas je podrobnije upoznao sa stanjem u kojem se nalazi trenutno ovaj sportski kolektiv, kao i sa planovima za narednu sezonu.
– Prije svega želio bih da se zahvalim vašoj redakciji, koja je sve vrijeme predstavljala veliku podršku procesu oporavka škole. Nakon godinu dana i sabranih utisaka možemo s ponosom kazati kako škola više ne duguje nikome ništa, te kako smo prije nekih mjesec dana riješili sve tekuće probleme, a koji su se ticali finansija i koji su nas najviše mučili, pa u proteklih mjesec dana poslujemo u plusu, što se nije desilo već duži niz godina. Ukratko rečeno, kada sam prije godinu dana sa kolegama odlučio da ugasim školu nisam ni sanjao da ćemo doći u ovakvu situaciju da ipak vidim neki izlaz i perspektivu za košarku u Visokom. – govorio nam je Aždajić o lošem periodu i dubiozi, iz koje se škola izvukla.
Vraćen dug, ali novi problemi stižu?
Za vrijeme posjete predsjedniku škole boravili smo i u prostorijama koje su namijenjene za rad škole, a koje su nekoliko posljednjih godina neuslovne za rad i kojima je potrebna restauracija.
– Evo pogledajte ovdje s kakvim se mi problemima susrećemo. Ispasti će da mi samo kukamo sve vrijeme i tražimo pomoć drugih, ali vjerujte da smo mi sve izvore iscrpili do maksimuma vraćajući dugove. Imamo tim mladih ljudi koji su spremni raditi i koji će dati sve od sebe da djeci koja žele trenirati košarku obezbijede najbolje moguće uslove, ali glavni problem u svemu tome jesu finansije. Trenutno je plan da rekonstruišemo i saniramo ove prostorije koje, kao što vidite, nisu velike ali će poslužiti kao kancelarija škole, ali i kao prostor koji ćemo preurediti za edukaciju djece u okviru koje ćemo ih učiti ne samo o košarci već i o zdravim stilovima života, o jezicima, o informatičkim i drugim naukama koje su osnova snalaženja u današnjem svijetu. Imamo mnogo inžinjera i pedagoga u našim redovima, te želimo da poklonimo znanje djeci. – govorio nam je Aždajić, pokazujući napuknute zidove i vlagu u njima, kao i trošni krov i oluke prostorija, nastavljajući:
– Iskoristiti ću ovu priliku da pozovem sve privredne subjekte i prijatelje da se odazovu sa finansijskim sredstvima i pomognu u rekonstrukciji prostorija koje ćemo koristiti za potrebe škole i djece. Čak ne tražimo ni novac, ukoliko neko odluči da nam pomogne prepuštamo mu apsolutno prostorije dok se radovi izvode i mi nećemo imati dodira sa finansijama, pošto znamo kakva iskustva imaju mnogi investitori sa raznim kolektivima koji donirana sredstva pogrešno iskoriste. Fali naravno nama još mnogo stvari, od osnovne opreme, do nekog profesionalnog inventara koji služi za rad škole, ali eto primarna potreba sada je rješavanje prostorija škole, za ostalo ćemo se probati snaći radeći kroz projekte kojima ćemo pokušati donijeti novac u školu, kako bi sve usluge bile besplatne za svu djecu, što je krajnji plan uprave škole.
Poziv djeci – dođite, trenirajte, družimo se i živimo zdrav život kroz košarku!
Na kraju naše posjete Aždajić se zahvalio na podršci, te je pozvao sve dječake i djevojčice da se od četvrtka pridruže radu ove škole i uživaju u besplatnim aktivnostima koje ova škola organizuje na svom novom početku.
– Veoma mi je drago što, napokon, mogu pozvati svu djecu koja su trenirala prije kod nas, ali i koja tek žele da počnu sa košarkaškim treninzima, da nam se pridruže svakog četvrtka, počevši od narednog, 16. 04. i to u terminu od 17:30 do 19:00 sati u KSC “Mladost” Visoko. Ovo će biti dobra prezentacija za svu djecu i roditelje kako to izgledaju naši treninzi i šta će ih očekivati na početku naredne sezone.
Napomenuo bih da trenutno primamo u trenažni proces samo djecu rođenu 1997. godine i nakon te godine, a za treninge su im potrebni osnovna oprema koja se sastoji od: šorc/trenerka, majica/dres i patike za salu. I važna napomena, ovi sadržaji su apsolutno besplatni, pa dođite i družite se s nama svakog četvrtka!
Ceremonija otvaranja rekonstruisanog dječijeg vrtića “Maglaj” i početka rada Resursnog centra za dijete i porodicu u organizaciji SOS Dječija sela BiH biće održano danas u 11.30 sati u prostoru dječijeg vrtića “Maglaj” koji se nalazi u Ulici Civilnih žrtava rata bb, u Maglaju, saopćili su iz SOS Dječija sela.
Na ceremoniji otvaranja prisustvovat će predstavnici UNDP-a i Ambasade Švicarske u BiH koji su značajno pomogli obnovu vrtića, te institucija vlasti i javnih ustanova, kao i civilnog društva i korporativnog sektora u BiH, navodi se u saopćenju.
Posjetiteljima će se otvoriti vrata obnovljenog objekta vrtića, a u Resursnom centru za dijete i porodicu upoznat će se sa uslugama i aktivnostima kojim se ostvaruje sveobuhvatan pristup podrške porodici te povećava kvalitet podrške koju porodice
Resursni centar za dijete i porodicu u Maglaju podrška je lokalnoj zajednici kao mjesto promocije i zaštite porodičnih vrijednosti i prilika za poboljšanje kvalitete života porodica.
Centar nudi razne aktivnosti i usluge djeci i roditeljima, ali i profesionalcima iz partnerskih i drugih zainteresiranih organizacija i institucija, navodi se u saopćenju.
Američki soul pevač Percy Sledge, najpoznatiji po svom hitu “When a Man Loves a Woman”, umro je danas u 75 godini.
Steve Green iz agencije za talente Artists International Management rekao je da je Sledge umro u svom domu u Baton Rougeu, u američkoj saveznoj državi Luizijani.
“On je bio jedan od mojih prvih klijenata, bio je sjajna osoba, a to ne nalazite često u ovom poslu. Stvarno je bio izuzetan”, rekao je Green.
Sledgeu je u januaru 2014. operisan zloćudni tumor na jetri, ali je ubrzo nastavio sa turnejom.
Njegov debi singl “When a Man Loves a Woman” dva puta je ušao u prvih deset u Britaniji, a na vrhu američke Bilboardove liste bio je dvije nedejlje 1966., kada je također dostigao četvrto mjesto na britanskoj top listi.
Tokom intervjua za dokumentarac 2013., Sledge se prisjetio vremena kada je snimio svoj najveći hit.
“Kada sam ušao u studio, tresao sam se kao prut. Bio sam prestravljen”, rekao je Sledge i dodao da je to bila “ista melodija koju je pjevao na poljima, kriknuo je u šumi i pustio da mu se vrati kao eho”.
U intervjuu za Radio BBC 2011. rekao je da je on tvorac melodije za “When A Man Loves A Woman”, ali da je prava za tu pjesmu prenio na Calvina Lewisa i Andrewa Wrighta. “Nisam znao bolje”, kazao je on.
“Imao sam melodiju u glavi, pa sam im dao tu pjesmu”, rekao je Sledge i dodao da su oni onda napisali tekst.
On kasnije nije doveo u pitanje sporazum sa Lewisom i Wrightom, rekavši: “Osjećao sam da ako je Bog hteo da im dam pjesmu, neću ništa da mijenjam po tom pitanju”.
“Zadovoljan sam onim što sam napisao, ali sam svojoj djeci uskratio mnogo toga, jer sam to dao nekom drugom – jednostavno nisam razmišljao”, rekao je Sledge.
Pjesma “When A Man Loves a Woman” dostigla je drugo mjesto na top listi u Britaniji kada je ponovo izdata 1987., pošto se pojavila u filmu “Vod” Olivera Stonea, a obilježila je još nekoliko filmova, poput “Velike jeze”, “Igre plakanja” i istoimene drame iz 1994. sa Meg Ryan.
To je bila prva američka pjesma broj jedan na top listi koja je snimljena u studiju “Muscle Shoals” u Alabami, gdje su kasnije snimali i Areta Frenklin i Roling Stonesi.
Ta numera je također bila prvi zlatni disk Atlantic Recordsa, čiji izvršni direktor Jerry Wexler ju je nazvao “transcendentim trenutkom” i “svetom ljubavnom himnom”.
Ostala je najveći Sledgeov hit i omogućila mu je dugu karijeru, punu turneja, u SAD-u, Evropi i Južnoj Americi, sa prosječno 100 nastupa godišnje.
Njegove također uspješne numere su i “Warm and Tender Love”, “It Tears Me Up” i “Take Time to Know Her”.
Prije muzičke karijere, Sledge je radio na poljima pamuka oko svog rodnog grada na sjeverozapadu Alabame, a ranih 1960-ih zaposlio se kao medicinski tehničar u bolnici, gdje ga je jedan pacijent čuo kako pjevuši i preporučio ga muzičkim producentima.
Sledge je ušao u Rokenrol hol slavnih 2005., a član je i Muzičkog hola slavnih Alabame i Muzičkog hola slavnih Luizijane.
Na ničijoj zemlji između Srbije i Hrvatske “proglašena je” najmanja “nezavisna suverena država” na Balkanu, površine sedam kvadratnih kilometara. To je “Liberland” u koju njen “predsjednik”, Čeh Vit Jedlička poziva sve koji poštuju princip “živi i pusti druge da žive”, a nisu ekstremisti.
“Liberland” leži na obalama Dunava između Bačkog Monoštora i Zmajevca. Jedlička tvrdi da je “država” nastala potpuno u skladu sa međunarodnim pravom jer je osnovana na ničijoj zemlji koju u okrivu razgraničenja nisu tražile ni Srbija, ni Hrvatska.
“Cilj osnivača nove države jeste da stvore društvo u kojem mogu da prosperiraju pošteni ljudi, a da im država ne zagorčava život nepotrebnim zabranama i porezima. Jedan od razloga za osnivanje Liberlanda je sve veći uticaj interesnih grupa na funkcionisanje država i sve gori uslovi za život ljudi. Osnivače inspirišu Monako, Lihtenštajn ili Hongkong”, piše na zvaničnom sajtu nove “države”.
Vit Jedlička iz marginalne stranke desnice bliske bivšem premijeru i predsjedniku Češke Vaclavu Klausu, izrazio je nadu u saopćenju da će “nezavisni, suvereni Liberland” najprije priznati upravo Srbija i Hrvatska kojima se sprema da pošalje diplomatske note o tome, a da će ga potom priznati i ostale države svijeta.
“Liberland” ima zastavu, grb, “ustav” i “zakone”, a iako se zastava zavijorila tek početkom ove sedmice, već dijeli “državljanstva” i poziva sve pod uslovom da nisu komunisti, neonacisti ili ekstremisti, a ne želi ni zločince kažnjene za teža krivična djela.
Na temelju izbora trinaest glazbenih novinara, koje je okupilo hrvatsko izdanje časopisa Rolling Stone, album “Odbrana i poslednji dani” beogradske grupe Idoli proglašen je najboljim diskografskih izdanjem s prostora bivše Jugoslavije od 1955. godine do danas.
U svom prvom specijalnom izdanju hrvatski Rolling Stone donosi top ljestvicu sto najboljih albuma, čiji je konačan odabir napravljen preklapanjem trinaest lista izbornika, bez uredničkih korekcija. Prvi od sto je drugi album Idola, objavljen je 1982. kojim je bend izašao iz vlastitih okvira otvoreno riskirajući tiraže, piše Rolling Stone, prenoseći komentar Vlade Divljana kako je ta ploča u širem kontekstu bila neka vrsta predskazanja raspada bivše države. S “Odbrane” se pamte pjesme “Kenozoik”, “Posljednji dani”, “Moja si”, “Rusija”, “Igrale se delije”.
Godinu dana ranije objavljen album njihovih sugrađana Šarla Akrobate, “Bistriji ili tuplji čovek biva kad…”, njihov prvi i jedini studijski album, na drugom je mjestu. Ocijenjen je kao jedan od najkreativnijih izdanja novog vala, a i danas je izvor inspiracije alternativnije nastrojenim glazbenicima.
Treće mjesto zauzeo je dvostruki album “Sunčana strana ulice” iz 1981. zagrebačke grupe Azra, snimljen samo pola godine od prvijenca, na kojemu se Branimir Johnny Štulić emocionalno razotkrio i dao nešto mekši zvuk. I oni koji nisu obožavatelji Azre prepoznat će pjesme s tog hit albuma, “Užas je moja furka”, “Fa-Fa-Fa” “Kad Miki kaže da se boji”, “Poljska u mome srcu”, “Karta za sreću”, “Odlazak u noć”, “Grad bez ljubavi”.
https://www.youtube.com/watch?v=y50kHZqY8ZA
Na sedmom mjestu je “Dok čekaš sabah sa šejtanom” Zabranjenog pušenja nastao 1985. u punom zamahu sarajevskih ‘novih primitivaca’, na osmom je Haustor s “Trećim svijetom” iz 1984., a na visokom, desetom mjestu ljestvice klasika regionalnog rocka je “S’ vetrom uz lice” Ekatarine Velike iz 1985.
https://www.youtube.com/watch?v=c9ziJVnetGE
Slijede “Dnevnik jedne ljubavi” Josipe Lisac, “Nova iznenađenja za nova pokolenja” Discipline kičme, “Pokvarena mašta i prljave strasti” Riblje Čorbe, “Novo!Novo!Novo! Još jučer samo na filmu a sada i u vašoj glavi” grupe Film, “Bitanga i princeza” Bijelog dugmeta, “Goribor” istoimenog benda, “Ako ste slobodni večeras” Buldožera, “III” Partibrejkersa, “Pljuni istini u oči” Buldožera i “Vis Idoli” laureata ovog izbora.
Prije nekoliko sedmica govorili smo o tome kako je termin u tuzlanskom Mejdanu za utakmicu rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine protiv reprezentacije Bjelorusije, u okviru kvalifikacija za Europsko prvenstvo u rukometu 2016. godine, otkazan zbog Sajma Energa i kako je to idealna prilika koju Visoko treba da iskoristi, kako bi se ovakav jedan značajan događaj organizovao baš u našem gradu. Ipak, nezainteresovanost rukovodećih kadrova u KSC “Mladost” te ni najmanja reakcija na sve tekstove, koje je naš portal objavio, ukazuje na to kako grad rukometa zaista uništava sve svoje sportske potencijale i zbog toga reprezentacija svoje važne utakmice nikada neće igrati u Visokom, dok se svijest odgovornih ne promijeni.
Naime, jučer je iz Gradske Arene u Zenici potvrđeno kako će upravo oni biti domaćini rukometnoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine 11. juna, za utakmicu protiv reprezentacije Bjelorusije, koja je na programu od 20:15 sati. Ovo je još jedan od mnoštva primjera kako sport u našem gradu stagnira i kako se odgovorni za ovakvo stanje sporta u Visokom ne ponašaju baš odgovorno i ne iznalaze načina da loše stanje promijene. U prilog tome govori i činjenica kako su se čelni ljudi Gradske Arene u Zenici, a nakon obavještenja da je otkazano odigravanje utakmice u Mejdanu, potrudili da organizuju sastanak sa čelnicima rukometnog saveza i kako su u vrlo kratkom roku susretljivošću i dobrim menadžerskim sposobnostima uspjeli da u svoj grad dovedu reprezentaciju, koja će donijeti mnoštvo prihoda, od samih troškova koje reprezentacija snosi, pa do navijača i drugih prijatelja sporta koji će doći da pogledaju ovu važnu utakmicu.
Na kraju, još jednom se postavlja pitanje, koliko je ustvari logično da se jednoj takvoj upravi, nakon godina nezainteresovanosti u radu i nakon mnogobrojnih slučajeva u kojima su opstruirali visočke sportske kolektive, povjeri ne samo KSC “Mladost”, kao objekat čijim prihodima i rashodima upravljaju, nego im se u nadležnost i na upravljanje daje još jedan sportski objekat na području Visokog, a to je Gradski stadion Luke? Ovo je pitanje na koje će nezadovoljni građani Visokog, u svakodnevnim razgovorima dati mnoge negativna mišljenja o upravi KSC “Mladost”, iz kojih proizlazi odgovor da oni koji upravljaju sportom i sportskim objektima u Visokom baš i nisu zainteresovani da svoju situaciju promijene na bolje.
Obavještavamo sve zainteresovane da će se u srijedu, 22. 04. 2015. godine, u Gradskoj areni Zenica, sa početkom od 09:30 sati, održati Sajam zapošljavanja Zenica 2015. Sajam je namijenjen svim nezaposlenim osobama, studentima, maturantima, učenicima, ali i osobama koje žele promijeniti posao i graditi karijeru. Poslodavcima je ovo prilika da iskažu svoje kadrovske potrebe, jednostavno i brzo pronađu nove radnike, obave preliminarne razgovore ili dogovore o uslovima zapošljavanja na licu mjesta, predstave profil svoje kompanije, ostvare kontakte sa drugim poslodavcima i akterima na tržištu rada, te da se upoznaju sa stanjem na tržištu rada.
S druge strane, nezaposlenima je ovo prilika da ostvare direktan kontakt sa poslodavcima. Stoga je preporuka da razmislite šta znate, želite i možete raditi, pripremite svoj CV, te isti prilikom obilaska štandova i razgovora ciljano predajete poslodavcima za koje ste zainteresovani.
Na Sajmu će učešće uzeti preko 60 poslodavaca sa područja ZDK sa preko 1.000 prijavljenih slobodnih radnih mjesta.
Ovo je već peti Sajam zapošljavanja kojeg organizuje Služba za zapošljavanje ZDK, pa s pravom možemo reći da on polahko postaje i tradicija.
U okviru Sajma provesti će se dvije aktivnosti i to:
– Sajam na kome će biti izložene ponude za zapošljavanje;
– Okrugli stol, na kojem će aktivno učestvovati predstavnici ustanova, agencija i ministarstava koje su usko povezane sa problemima nezaposlenosti, te koje rade na implementaciji aktivnih mjera zapošljavanja;
Ciljevi Sajma zapošljavanja 2015 su:
1. Unapređenje saradnje između ključnih partnera na tržištu rada;
2. Aktualiziranje i sagledavanje problematike nezaposlenosti;
3. Podizanje svijesti kod nezaposlenih osoba o neophodnosti aktivnog uključivanja u traženje posla;
Polaganjem cvijeća, učenjem Fatihe i minutom šutnje, na mezarju Kovači jučer je obilježena 23. godišnjica Armije RBiH i deseta godina od osnivanja Oružanih snaga BiH. Svečanom obilježavanju prisustvovale su brojne delegacije, predstavnici Udruženja i 2. pješadijski rendžerski puk Oružanih snaga BiH. 15.april, Dan armije Republike BiH i ove godine će biti proslavljen na prigodan način među svim ostalim bh.patriotama. Ovo je sigurno jedan od najbitnijih datuma u novijoj historiji naše zemlje, a povodom Dana armije, o ovom datumu smo razgovarali i sa Adnanom Delićem, sinom rahmetli generala Armije RBiH Rasima Delića.
– 15. april je za sve patriote Bosne i Hercegovine, a posebno za ljude koji su u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine bili u Bosni i Hercegovini, sigurno jedan od najznačajnijih datuma u bliskoj bosanskohercegovačkoj historiji. Za mene, kao sina armijskog generala i komandanta Armije Republike Bosne i Hercegovine dr. Rasima Delića, ovaj datum predstavlja dan kada su mi podijeljena osjećanja. Prvo, na ovaj datum osjećam ponos, inat i želju da iz godine u godinu dan Armije Republike Bosne i Hercegovine bude datum kada će sve patriote slaviti isti, obilježiti ga na adekvatan način i svakako ne dopustiti da vrijeme i zaborav dovedu do slabljenja osjećaja prema ovom danu. S druge strane, na ovaj dan osjećam i neizmjernu tugu jer moj rahmetli otac više nije sa nama, kao i mnogi šehidi, oficiri i patrioti ove zemlje koji su svoj život ugradili u temelje Bosne i Hercegovine. Tužan sam jer ovaj dan ne možemo zajedno proslavljati. – kazao nam je Adnan Delić.
Armija Republike Bosne i Hercegovine (Armija RBiH ili ARBiH) je bila zvanična oružana snaga Republike Bosne i Hercegovine za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Armija RBiH je osnovana 15. aprila 1992. što se slavi kao Dan armije. Armija je nakon Daytonskog sporazuma definisana kao bošnjačka komponenta Vojske Federacije Bosne i Hercegovine, a nakon reforme odbrane transformisana je u Bosanske rendžere, jednu od tri brigade u sastavu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.
“JA SAM BOSNA, to je sve što je potrebno da se o meni zna. Mladi sam porod moje majke Bosne, imam 23 godine i satkana sam od svega što se kroz nju prolomilo, generacijama unazad.”
Volim je tako, što, kada udišem zrak, udišem i miris napora i znoja našeg naroda, koji se trudio da je brani, da je čuva, da je hrani svojom suzom i hrani se njenim plodovima, zauzvrat.
Volim je tako, da kada gledam njene krajolike, pustim srcu, da se pusti s njim u takt, da doda muziku tišini koja me ispunjava, da uprati žubor potoka i s njime se stopi, da uprati kuckanje djetlića o drvo napojeno ljubavlju zemlje Majke Bosne, koja ga hrani, da uprati to kuckanje, i s njime postane jedno.
Volim je tako, što sam ono što jesam, gdje god da kročim.
Što govorim, ovaj, tako divan i zvučan, s osjećanjima stopljen, jezik bosanski, gdje svaka riječ govori ovo što označava. Kada kažem, ljubav, tačno mogu da je osjetim kako mi kola krvotokom, kako mi ispunjava ćelije, i kako iz mene isijava, slijevajući se, kao riječ, sa usana. LJ U B A V. Tako mekano, tako nježno, tako blago spravljena riječ.
Što sam, gdje god da krenem, ja, odražavam ovo u šta sam, do sada, bila uronjena, ovu našu gostoljubljivost, ovu našu ljubaznost, ovu srdačnost, otvorenost, ovo naše, nasmijano lice i ispruženu ruku, koja još sa stećaka prvih, maše i ovu drugu, koja na grudima stoji.
Što sam, gdje god krenem, ja, satkana od ove naše snage, ovog našeg inatli prkosa i što kročim, svim predjelima, kao da su moji, jer, othranjena na ljubavi koju je moj otac imao, kada je išao da je brani, ja volim što jesam, i volim što, voleći sebe, mogu svugdje da nosim dom, gdje god da pođem, i da dom dajem svima koji mi se zagledaju u oči.
Bosna se kroz oči slivala u moje srce, u moju dušu, u moj krvotok.
Bosna je kroz dodir vlati trave, kroz cvrkut ptica, kroz prkos planina, utisnuta dodirom u mene.
Jer Bosna je, kroz osmijeh blagih lica, kroz učenje o tome kakva trebam biti, jednom kad mognem sama da odlučujem, kroz moju uhvaćenost u ovaj mentalitet, urezana u moj um.
Volim je tako, što rado u njoj slušam. Što slušam o njenoj hrabroj historiji, o njenoj borbi za opstanak, što je gledam, zgaženu, nemoćnu, kako se ponovo podiže i hrabro korača naprijed.
Vidim ja i ovu Bosnu, ovu siromašnu, nezaposlenu, rastrganu, rastrzanu, ovu Bosnu gladnu i bosu, ovu Bosnu, situ svega toga nabrojanog, ovu pokunjenu, koja hramlje, i ide, ide naprijed. Ovu, koja svakim danom izvozi svoje mlade, u neka druga, u njihovim očima bolja jutra, u neke druge, za njih nepoznate okolnosti. Vidjela sam i onaj bunt u očima istih, kada su paljene vlade. Vidjela sam i ono povlačenje iz bunta. I one radnike, njih pet, koji su nastavljali da se bore idalje, gluhi za odbijanja, kao što su drugi nijemi za njih i njihovu bol.
Vidjela sam, ono naučeno, Šuti i trpi. Vidjela sam, ono naučeno, Šta mogu ja sam, protiv sviju njih. Vidjela i ono, Nemam vezu, pa nemam ni posla, i ono Mi smo ipak nešto stekli, a šta ćete vi, djeco?
Vidjela sam fakultete u kojima pričaju o kritičkom mišljenju, a guše ga, u kome traže od nas da govorimo, a ne žele to, u kojima je bitno samo znati ono što se od tebe traži.
Vidjela sam ljude, koji imaju žara, koji nemaju para, koji imaju dara. Ljude, koji nisu prosjek. A koji su strpani u prosjek. Ljude, koji su samo broj indexa. A koji su mnogo više od toga.
Vidim ja i ovu Bosnu, koju dijele na dva entiteta. Koju su razgraničili lažnom linijom, koju poštuju i oni s jedne i s druge strane iste. Koji, kažu, ovo smo mi, a ovo su oni. Onu Bosnu, kojoj je oduzeta zastava, na kojoj je ljiljan, i na kojoj je utkana historija njena odvažna, i data joj je neka zastava koja sa njom samom nema nikakve povezanosti. Zastava, koja stoji nad tom linijom podjele. I ljude, koji su nam ih dali, i liniju, i zastavu, i pitaju se, zašto ne živimo kao jedno? Zašto se nazivamo ovima i onima, a oni, ONI su nas nazvali Ovima i Onima. Gledaju i isčuđavaju se sami nad onim što su Oni stvorili. To su jedini oni, koje ja znam. Oni, koji nisu odavdje potekli, koji nisu ovdje prve ožiljke zaradili, oni koji se nisu od kamena i krša nahranili, oni koji nikada nisu osjetili ljubav koja kuca u prsima jednog oca, koji ide da brani ono jedino što je njegovo.
To su jedini Oni. A mi svi koji živimo u zemlji, s razlogom u obliku srca, mi smo JEDNO. Samo što nam nameću da vidimo tu liniju time što je ne miču. Time što nam ne daju da je brišemo. Time što nam ne daju da se prekrijemo ljiljanima, i da slobodno kročimo.
Vidim ja ovu Bosnu, koja sada grca, do grla u mulju i blatu, do grla u gorčini i jadu, Bosnu, u kojoj su krenuli svi iz svih dijelova, da pomognu svima iz svih dijelova kao brat bratu. Što i jesmo. I do sada jesmo, samo što stalno oko toga prave senzaciju mediji. Sad kao odjednom, ispada, da je tek u ovom bolu koji nas snašao, napokon Ovaj i Onaj jedan za drugog ruku našao?
Eh, moja naivni svijete. Mi tako živimo, samo što ti to ne želiš da vidiš, dok težiš da podebljavaš onu liniju, koja NAS dijeli. I vraćate nas, vraćate, vraćate, na naša imena. A mi BOSNA.
Vidim ja ovu Bosnu, i volim je. Opet je volim, jer je, kao ništa drugo na svijetu, moja, i ja sam njena sva. Ona je s razlogom u obliku srca. Ona je s razlogom predstavljena tim čovječuljkom koji pozdravlja sa rukom preko srca.
Znate kako ja volim Bosnu. Volim je tako što ću biti ja. Što ću je živjeti. Tako što ću, gdje god pošla, u sebi nositi jedini dom koji znam. I svako, ko me pogleda u oči, vidjet će mir. I svako ko me pogleda u oči, moći će da kroči u dom u koji je uvijek pozvan.
