Četiri prve epizode pete sezone kultne serije HBO-a “Igra prijestolja” “iscurile” su na internetu u noći između subote i nedjelje, nekoliko sati prije početka svjetskog emitiranja prve epizode, otkrila je internetska stranica TorrentFreak. “Epizode su iscurile, izgleda da su to kopije poslane kritičarima u medijima, koje su preuzete više od 100.000 puta u samo tri sata”, piše u nedjelju ta specijalizirana stranica.
Prva epizoda nove serije srednjovjekovne sage trebala je biti emitirana istovremeno u 170 zemalja svijeta, bez obzira na vremenske razlike, u 21 sat na istočnoj obali SAD- ili 2 ujutro u ponedjeljak po srednjoeuropskom vremenu. HBO je donio odluku o simultanom prikazivanju deset epizoda sezone.
Serija je adaptacija romana “Pjesme vatre i leda” Georgea R. R. Martina. Ta saga dočarava bespoštednu borbu nekoliko velikih obitelji koje žele osvojiti “Kraljevstvo sedam kruna” na imaginarnom kontinentu u neodređenom vremenu, vrlo nadahnutom Srednjim vijekom.
Malala Yousafzai, aktivistica za prava djece u Pakistanu i dobitnica Nobelove nagrade za mir dobila je vlastiti asteroid, javlja BBC. Radi se o asteroidu promjera četiri kilometra koji je smješten u glavnom asteriodnom pojasu između Marsa i Jupitera, a put oko Sunca prijeđe u pet i pol godina.
Za to izvanredno priznanje pobrinula se djelatnica NASA-e Amy Mainzer koja je 2010. otkrila golemu stijenu, ranije poznatu kao 316201. Prema pravilima Međunarodne udruge astronoma, Mainzer ima pravo dati ime asteroidu, pa ga je prozvala po 17-godišnjoj Malali.
Mainzer je na blogu Zaklade Malala napisala kako je tim potezom željela inspirirati mlade žene diljem svijeta. “Očajnični nam trebaju svi pametni ljudi da bi rješili najteže probleme čovječanstva i ne možemo si priuštiti da polovica stanovništva bude isključena”, kaže Mainzer.
Malala je nastrijeljena u listopadu 2012. kada se ukrcavala u školski autobus u dolini Swat u Pakistanu. Planetarno poznata postala je kada se pojavila u dokumentarnom filmu BBC-a o životu pod vlašću pakistanskih talibana koji su vladali tim područjem i teško kršili prava žena, uključujući i pravo na školovanje.
Nakon liječenja u Velikoj Britaniji, postala je svjetska senzacija govoreći u UN-u i drugim međunarodnim institucijama o pravu na edukaciju. Zbog svojih je nastojanja 2014. dobila Nobelovu nagradu za mir zajedno s indijskim borcem protiv iskorištavanja djece Kailashom Satyarthiem.
Pokrenuta je kampanja da se svetim proglasi svećenik koji je ostao na Titaniku umjesto da se s tonućeg broda spasi na čamcu za spašavanje, javljaju agencije. Prema pisanju BBC-a, otac Thomas Byles iz crkve svete Helene u Chipping Ongaru u engleskoj pokrajini Essex ukrcao se na brod u Southamptonu kako bi otišao na vjenčanje mlađeg brata u New York.
Kada je brod 1912. udario u santu leda i počeo tonuti, dvaput je odbio ukrcati se na čamac za spašavanje i odlučio ostati i moliti s putnicima. Sadašnji župnik u crkvi svete Helene kaže da bi ga zbog toga trebalo proglasiti svetim. Otac Byles, koji je u toj župi prije smrti službovao osam godina, na dan teške pomorske tragedije držao je misu za putnike drugog i trećeg razreda.
Njegovo držanje prije no što je nestao s drugih 1500 putnika Titanika pohvalio je još papa Pio X. “On je izniman čovjek koji je dao život za druge”, rekao je sadašnji župnik Graham Smith. “Moramo ga uzdići na čast oltara, što znači da ga Vatikan mora proglasiti mučenikom Crkve. Nadamo se i molimo da će biti proglašen jednim od naših svetaca”, dodao je on.
Da bi kandidat bio proglašen svecem, potrebno mu je dokazati najmanje dva čuda. Sveta stolica traži da čudo potvrde liječnici koji za njega nemaju nikakvo medicinsko objašnjenje. “Nadamo se da će mu se ljudi diljem svijeta moliti kada su u potrebi i da će, dogodi li se čudo, krenuti postupak beatifikacije i kanonizacije”, ističe Smith.
Članovi informatičke sekcije OŠ „Safvet beg Bašagić“ iz Sarajeva posjetili su showroom Telemach-a u BBI centru gdje im je omogućeno da, uz najsavremeniju tehnologiju, iskoriste prednosti brzog interneta, skinu svoje omiljene aplikacije i igrice sa mreže. Tokom druženja djeca su bila u prilici da pokažu šta vole koristiti na internetu i da surfaju velikim brzinama.
Pod sloganom „Naš leti“ osoblje Telemacha prezentiralo je mogućnosti brzog skidanja aplikacija i igrica, a učenici su se aktivno uključili u diskusiju o temama koje su ih zanimale poput eksterne mature o kojoj, putem interneta, mogu saznati više informacija, provjeriti šta ih čeka, vidjeti testove prethodnih godina, ući u katalog pitanja i priprema. Osoblje Telemacha im je ukazalo na značaj super brzog interneta u provjeri rezultata mature. Predstojeća matura predstavljala je samo jedan dio interesovanja učenika. Koristeći brzine od 100/100 Mbps internet konekcijom učenici su demonstrirali kako mogu doći do sadržaja vezanih za stipendije, mogućnosti školovanja ali i skinuti zabavne sadržaje.
„Brzina interneta je veoma važna, jer nam omogućava neometan rad sekcije, ali i kući je isto tako važno imati brzi internet jer u suprotnom nastaju problemi kada se više osoba spoji na mrežu“, naglasili su.
„Svaki put smo pozitivno iznenađeni količinom informacija i ideja koje djeca nose sa sobom. Suočiti se sa pitanjima ovakvih talenata i rekla bih, IT magova pravi je izazov i moramo se dobro pripremiti. Iz tog razloga Telemach je pripremio i naredne sedmice pokreće takmičenje za osnovne škole na temu „Kako ćemo komunicirati 2030?. Ovim takmičenjem koje će rezultirati vrijednim nagradama žele se potaknuti naši najmlađi sugrađani da maštaju o tome kako će se dinamična ICT industrija razvijati i omogućiti im da efikasnije komuniciraju petnaest godina od sada.
Ovakvi susreti s učenicima u velikoj mjeri doprinose edukaciji učenika o trendovima u ICT tehnologijama ali istovremeno daju provajderu poput Telemacha mogućnost da sazna šta mladi ljudi očekuju od njihovog servisa i koji su to sadržaji koje treba razvijati i prilagođavati novim generacijama.
„Telemach je do sad uložio preko 65 miliona maraka u izgradnju moderne mreže nove generacije Docsis 3.0 koja omogućava brzine do 400 Mbps, te namjerava nastaviti sa daljnim investicijama i unaprijeđenjem mreža i usluga (oko 32 posto godišnji prihoda investira u razvoj) kako bi BiH građani bili u korak sa naprednim zemljama u korištenju digitalnih tehnologija.“ naglasio je Željko Batistić, direktor Telemacha.
Na događaju u showroomu, kompanija Telemach je svim prisutnim učenicima podijelila prigodne poklone.
Ja sam Brad Pitt, a Angelina ti je unutra – pruža ruku Salko Novokmet, do velikog belaja u Bosni fizički radnik u prehrambenoj industriji, danas – promotor piramida. Zajebant mladu i pametnu vodičku Azru Ohran zove Angelinom, aludirajući na poznate koji su se divili piramidama iz Visokog koje je prvi prepoznao Semir Osmanagić kad je u posjetu ovom gradiću, nedaleko Sarajeva, dignuo glavu i zamišljeno pogledao u brdo koje je geometrijski simetrično i završava vrhom poput grobnice faraona u Egiptu.
– Doktor hoda po svijetu, a ovdje se uzda u mene i samo u mene – šeretski će Salko. On i drugi iz Arheološke fondacije bosanskih piramida dočekuju grupe turista kao na automatskoj traci, a Azra i ostali vodiči vode ih kroz kilometar i dvjesto metara tunela Ravna u koji insan, čitat ćete kasnije, uđe bolestan, a iziđe zdrav. Baš tako.
I don’t feell anything
– Ko vam kopa ove tunele? – pitam Salka dok radnici iznose pune tačke kamenja i zemlje.
– Ne kopaju, nego čiste! – ispravi strogo, a to će mi se kasnije dogoditi još nekoliko puta, jer glavni je vic u tome da su Osmanagić i volonteri iz cijelog svijeta odlučili raščistiti tunele u smjeru jug – jugoistok do piramide Sunca, a kako bi, kao i u onim afričkima o kojima pjeva Pušenje – zašli u njezinu utrobu. Ali, jebaji ga, kazat će mi stari Salko, ne čisti se samo pravolinijski, nego kad ne ide direktno, onda se otvaraju bočni izlazi i prostorije, a svega dolje – dvadeset i pet metara pod zemljom – ima: neobičnog i po dvadeset i pet tona teškog kamenja, jezerca sa sto posto čistom, pitkom vodom, i suhozida koje je, tvrdi Doktor, kako ovdje Osmanagića najčešće imenuju sljedbenici, gradila ljudska ruka, a ne oblikovala priroda po geofizičkim zakonima, kako je to na prvu pomislio naivni novinarčić.
– Osjećate li koliko je fin kiseonik iako smo pod zemljom? – kaže Azra i ne laže. Nevjerojatno je da u tunelima, silnoj vlazi unatoč, normalno dišemo, “a i krvni pritisak vam je ovdje idealan. Ultrazvučno zračenje na vrhu piramide iznosi 28 kiloherca, što je ključno za levitaciju. Dosta spiritualnih posjetilaca kažu kako se osjećaju kao da lebde kada se nalaze na vrhu. Izmjerena je i frekvencija od 7,83 herca na dnu, koja je poznata kao Šumanova rezonanca, koja je idealna za sav život na planeti jer pod njenim utjecajem najbolje razvijamo svoja fizička, umna i spiritualna čula i sposobnosti”, podsjetit će na bošnjačkom i engleskom Azra nas i grupu žena iz Bahraina, s kojima sam meditirao pokraj pet tona teškog megalita dok je vani hodža milozvučno kujisao s jedne od brojnih visočkih munara.
Sjedimo u krug kao spiritisti, ispruženih dlanova nad ogromnim kamenom od keramike koji kao da je skulptor oblikovao, pa pokušavamo uhvatiti barem tračak energije koji, veli Azra, “emituje jajoliki kvarcni kamen iz utrobe megalita što negativnu energiju podzemnih voda ionizuje u pozitivnu i tako nas u ovoj liječilišnoj komori pod zemljom čini zdravima i krepkima”.
– I don’t feell anything – šapćem Arapkinji do sebe koja je zatvorila oči i pokušava pronaći duhovni mir na brdovitom Balkanu, a vodička lijepo, kako to samo u Bosni znaju, pripovijeda o nekoliko civilizacija koje su tu, nedaleko od brda Visočica za koje Osmanagić veli da je piramida, gradile svašta nešto.
Prva je prokopala tunele “dvadeset hiljada godina prije nas, druga ih zatrpavala petnaest hiljada godina poslije”, a ova naša, zaključili smo sami, unatoč protivljenju znanstvene zajednice teoriji koja se suprotstavlja svemu čemu nas uči konvencionalna arheologija – kopa, pardon, raščišćava, prolaze do piramide koja nije grobnica, kako su nas krivo učili, nego prava energetska mašina koja slavi život.
– Sasvim različiti materijali koje su unutra nanijele dvije civilizacije očito jako naprednih ljudi, govore nam da su oni željeli sačuvati ovaj energetski sklad, pa su zatrpavali tunele krijući put u piramidu koja ima svoje predvorje i hol što vodi u njenu utrobu, a do kojeg nam, prema našim procjenama, treba još tri kilometra – tumači Azra.
Koliko je to mukotrpan posao, svjedoče i “rabbit’s corridors” kroz koje radnici prolaze četveronoški i iznose i vuku sve što se tu nekada iz nama nepoznatog razloga nabacilo.
Pet stotina čistača
I dok lutamo labirintom kroz koji se petlja devet tunela s brojnim bočnim izlazima, saginjući se na mjestima da bi prošli dalje, dolazimo do zaključka da nije bilo moguće kopati krtičnjak pod planinom ili piramidom, svejedno, a da se ona ne uruši. Tuneli su očito postojali, a je li ih, kada, i zašto kopala ljudska ruka, znat će se više kad jednog svečanog dana volonteri kopači, pardon, čistači, kojih bude i po pet stotina iz 52 zemlje svijeta, napokon zađu u Piramidu sunca i zadnjeg skeptika uvjere da je Semir Osmanagić, kojeg zbog kaubojskog šešira zovu bosanskim Indianom Jonesom, bio u pravu kad veli da piramide nisu gradili samo Egipćani, Maje, Azteci ili Inke, nego svi i svugdje, samo ih, zapravo,
ne znamo prepoznati.
– Ići ćete sada dolje desno, pa za jedno kilometar-dva opet desno, baš pored crkve svetog Spiridona. Omašite li, možete skrenuti i kod groblja. Samo polako, ja sam već javio, tamo će vas čekati jedan pomali čovjek. Ime mu je Namik – reče Salko alias Brad Pitt, pa tako i bi. Rekli smo vam da drži sve pod kontrolom dok Doktor hoda po bijelom svijetu i širi legendu.
Simpatični Namik Mejdija sve te znatiželjne Slovence, Arape, Bugare, Mađare, Španjolce…, sve one, zapravo, koji obiđu i Međugorje i Stari most u Mostaru, sarajevsku Baščaršiju, ugosti i ovdje u Visokom – novom bosanskohercegovačkom turističkom središtu.
– Vatikan se ne usudi priznati Međugorje, a nauka piramide u Visokom, a tko je god bio i tamo i vamo osjeti jednu nevjerovatnu energiju. Ja nisam vjernik, meni ni crkva ni džamija ne predstavljaju ništa, ali kad sam se uspinjao na Brdo ukazanja u Međugorju, rekoh samom sebi – aha, vidiš, Namik, kako ti je korak lahk, kako ne osjećaš napor i fino dišeš. E, to je energija koja kola sa svih strana, a piramide su prave energetske mašine.
– Mislite, zbog vertikale s nebom?
– Bravo, vidite da ste shvatili, znate kako je gospodin Tesla hvatao energiju, s tom razlikom da ovdje imate sve više energije što se uspinjete više, a kad dosegnete vrh, ona se vraća dolje. Ma, govorim vam, savršen sklad – vodi nas Mejdija uzbrdo, a korak mu dječački, on se ne uspinje, on poskakuje spretno poput divokoze, iako je bio teško stradao u prometnoj nesreći dok je vozio kombi s glasačkim listićima u izbornoj noći. U sto metara duboku je provaliju upao, deset posto šansi mu za život davali, ali prevario sretni Namik i liječnike i nji’ovu suvremenu medicinu. Kako se taj pentra piramidom, dođe ti da ga na Olimpijske igre pošalješ. E, sad, je li to zbog energije ili jer je, kako Salko reče – pomali čovjek, ne znam, ali kao da ga nešto nosi, vuče, tjera.
Namik nam pokazuje ključni dokaz da Visočica, na kojoj se nalaze ostaci grada Visoki kraljevske loze Kotromanića, nije ništa drugo do piramida koja je građena nešto drugačijom tehnikom i materijalima od Keopsove. Uzgred rečeno, nju se držalo najvišom na svijetu, dok nije otkrivena bosanska piramida Sunca, čijih 220 metara čeka blagoslov struke.
– Pogledajte ove savršene betonske blokove, razmislite o tome je li moguće da ih je priroda ovakvima napravila, i da su se tek tako našli tu nasred Visočice – pokazuje nam betonske blokove koje je skrila gusta šuma, pa ih vidite tek kad im priđete sasvim blizu, a zato se, jasno, kao i za svako čudo, treba malo oznojiti i jezik isplaziti.
Ja, ja, shvatio sam
– Sedam ispitivanja betona do sada je urađeno, i sva su potvrdila da se radi o blokovima. Ovdje je jedna vrlo važna sonda – kližem po blatu da bih poćirio u dubinu piramide, a Mejdija objašnjava kako se tu vidi da pod betonom postoji sloj zemlje, gline, lapora, a onda opet, reći će, “nailaze pravilno oblikovani kameni blokovi koje je načinila, sasvim sigurno, ljudska ruka prije dvadeset i devet hiljada i dvjesto godina, četiristo godina gore-dolje” – konta predratni trgovac što zbori poput sveučilišnog profesora, pa tumači da se kamen iz podzemnih tunela dovlačio na centralni plato, a onda se oblikovao u blokove da bi se sagradile piramide koje su, pogledajte oko sebe, baš svugdje – i tamo lijevo i desno od rijeke Fojnice što se ulijeva u Bosnu, i ovdje gdje smo mi.
Cijelo Visoko potkopano je podzemnim tunelima koji ih, shvatio sam, povezuju da bi energija kroz njih kolala i penjući se prema vrhovima doživljavala svoj orgazam, pa se blaženo vraćala k blatnjavoj majčici zemlji i nanovo obnavljala.
– Pitaju me jarani, bolan, Namik, a što vi te piramide fino ne ogolite, da se to vidi, a ja im kažem, možemo isto tako dovesti građevinsku mehanizaciju pa prokopati tunel do piramide…
… ali ne želite poremetiti energetski sklad?
– Ja, ja, vidite da ste shvatili, pametni ste, jer cijela ta priča koju su stvarale napredne civilizacije prije naše ima svoju logiku. Ta im trava, zelenilo, dođe ko neka izolacija, fasada, jer nisu sve piramide građene isto, jedno su one u Americi, drugo u Egiptu, treće ove naše – najstarije i najveće. Zato mi, zapamtite to, ne kopamo, nego čistimo, tražimo pravi put do glavnog hola, ma koliko to dugo trajalo i naporno bilo, a ovim tempom i metodama rada koje su posve prirodne, nenasilne, trajat će godinama – reći će rastom “pomali”, a duhom veliki čovjek, dok mu se očima zrcali istraživački žar, jer, “kažu da su čuda svijeta
piramide bosanske…”
Kamenom na vodu
Podzemne vode i zračenja koja one izazivaju negativno utječu na čovjeka. Raščišćavajući tunele Ravna, dr. Osmanagić i suradnici otkrili su kamene megalite, od kojih najveći teži 25 tona, a koji su, zaključilo se, postavljani točno na ona mjesta gdje se osjećala negativna energija, a kako bi je transformirali u pozitivnu. Zato na piramidu Sunca i u njezine podzemne hodnike često ulaze pripadnici raznih sekti, koji meditacijom pokušavaju na tim mjestima uspostaviti odnos s univerzumom.
Pet milijardi od arheološkog turizma
Osim što su oba mjesta energetski savršena, kako kaže Mejdija, i Međugorje i Visoko čekaju službeno priznanje, no to im ne smeta da privlače rijeke hodočasnika i znatiželjnih turista. Dr. Osmanagić konstatirao je u jednom od brojnih intervjua u bosansko-
hercegovačkim medijima kako Međugorje i Visoko mogu BiH donositi i do pet milijardi maraka godišnje.
Ruke idu same
Namik me usmjerio kako da osjetim energiju koja vibrira nad lijepim, zelenim Visokim kojim dominiraju minareti džamija, za koje će moj vodič reći da su i oni građeni nekom logikom simetrije i piramide. Zatvorio sam oči, raširio ruke, pa ih polako spajam.
– Gospodine, osjećate li kako vam sad ruke same idu, kao da su magnetizovane?
– Osjećam, osjećam – učinilo mi se da zaista nešto postoji. Jašta da postoji, lijepo je na bosanskoj piramidi, a i bliže je nego ona Keopsova.
Zmaj bosanski
Piramidama u hrvatskom susjedstvu nadjenuše redom lijepa imena: piramida Sunca, piramida Mjeseca, piramida Bosanskog zmaja, Hram majke zemlje. Hoće li jednoga dana dočekati da i o njima djeca uče na satovima povijesti, zemljopisa, prirode…
– Bio je tu najveći egipatski autoritet za piramide. Potvrdio da je sve tačno. Ma kad je došo kući, tamo ga napali. Nije ni čudno kad se zna da Egipat samo od piramida zarađuje deset milijardi eura godišnje – sumnja Nalik Mejdija da se u toj dalekoj zemlji boje bosanske konkurencije. A kako i ne bi kad su njihove piramide najboljih simetrija.
– Odstupanje od sjevera je 0 stepeni, 0 minuta i 12 sekundi. Nikada nije postignuta bolja orijentacija od one koja je urađena na piramidi Sunca – uvjerava nas promotor Salko onome čemu ga je naučio Doktor.
Kultni sportski objekat Boćanje poklonili su visočki radnici za rekreaciju invalidima 1979. godine
Nakon što su prošle srijede, u krugu Gradskog stadiona “Luke”, počeli radovi na rušenju i prepravljanju kultnog visočkog objekta, koji je među Visočanima poznat pod nazivom Boćanje, mnogi Visočani, udruženja i pojedinci, reagovali su na rušenje jednog ovakvog objekta, koji smatraju svojevrsnom baštinom visočkog stadiona i sporta općenito. Iako iz krugova NK Bosna Visoko govore o tome kako će ovaj objekat dobiti prenamjenu i kako će biti izgrađeni moderni sportski sadržaji, koji bi trebali da poboljšaju uslove za treniranje na visočkom stadionu, mnogi građani su skeptični po tom pitanju i javno izražavaju svoju sumnju.
Odmah nakon početka radova na ovom objektu javili su se iz Saveza za sport i rekreaciju invalida općine Visoko sa reakcijom u kojoj upravni odbor govori o nelegalnosti procesa rušenja ovog objekta, o čemu su izvijestili i načelnicu Amru Babić i cijelu općinsku vlast, od koje nikada nisu dobili nikakav odgovor. Kompletnu ovu reakciju možete pogledati na linku: VLAST RUŠI ONO ŠTO SU RADNICI GRADILI.
Nakon ove reakcije na facebooku se javio i svojevrstan pokret građana koji žele da spase ovaj kultni objekat, a koji smatraju da u rušenju ovog objekta pojedinci iz krugova bliskih NK Bosna imaju umiješane privatne interese, što bi moglo dovesti do nekih pojava koje bi mogle biti loše po sve sportiste i građane Visokog, kojima bi stadion trebao biti na usluzi. Ovaj pokret građana trenutno djeluje na facebooku kako bi privukao što više pristalica i kako bi stvorili kritičnu masu koja bi pokrenula javne polemike o ovoj temi, a već otvorenu facebook raspravu na ovu temu možete pronaći na facebook grupi Spasimo teren za Boćanje, spasimo Visoko!!!.
Svoje pravo na pokretanje ovakve inicijative članovi ove grupe brane stavom da je Boćanje jedina prepreka koja stoji na putu da se zaključaju sva vrata stadiona, te da je cilj cijelog renoviranja stadiona ustvari naplata svih usluga koje stadion pruža, iako su te usluge bile do sada besplatne za sve građane. Na kraju, glavna parola ove grupe jeste: “Ako Boćanje bude ugašeno treba i grad ugasit.”
Pokretač ove inicijative Mirnes Kardaš na facebook grupi za spas Boćanja napisao je: “Da li postoji kritična masa, koja bi bila spremna da izrazi protest protiv gašenja Boćanja? Svi koji su proveli dio života na stadionu znaju šta je značilo Boćanje, šta je značila voda iz te česme i šta je značio stadion, sa svim svojim prednostima, a prije svega to što su svi sadržaji bili besplatni. Dolaze familijarni lobiji, koji žele na našim terenima i objektima da prave nešto svoje. Šta se to dešava sa gradom, gdje je ta raja?”
Naša redakcija je razgovarala sa Mirnesom o daljim koracima koje namjeravaju preduzeti članovi ove inicijative, te smo saznali kako rade na prikupljanju što većeg broja građana koji će mirnim protestima iskazati nezadovoljstvo zbog rušenja popularnog Boćanja, ali također i da pokušavaju stupiti u kontakt sa predstavnicima Saveza za sport i rekreaciju invalida općine Visoko, kako bi u saradnji sa njima pokušali da vrate ovaj objekat Savezu i da vrate staru namjenu objekta. Na kraju razgovora inicijator pokreta nam je kazao kako bi se u krajnjem slučaju obratili i pravnim službama ili advokatima, preko kojih bi pravnim putem pokušali da dođu do cilja, odnosno, do spašavanja kultnog objekta Boćanje.
U petak, 10. 4. 2015. godine, u prostorijama prostorijama Udruženja mladih ljubitelja scenskih umjetnosti ”Confero” Visoko održana je vanredna sjednica Skupštine ovog udruženja, povodom tehničkih problema.
Na navedenoj sjednici je jednoglasno donesena odluka o transformaciji udruženja, uključujući i promjenu naziva udruženja iz Udruženje mladih ljubitelja scenskih umjetnosti “Confero” kako se do sada udruženje zvalo, u Udruženje amaterskih umjetnika “Confero” Visoko. Ipak uz novi naziv ostaje i onaj skraćeni, po kojem je udruženje prepoznatljivo, a to je Udruženje “Confero”, što je također, imidža radi, usvojila Skupština.
Također, Skupština udruženja glasala je za izbor novog predsjednika udruženja, te je tako jednoglasnom odlukom za predsjednika izabran Adem Bajtarević, koji je već dugi niz godina aktivan u radu udruženja i koji je u posljednje vrijeme obavljao sve glavne funkcije udruženja. Za zamjenika predsjednika udruženja većinom glasova Skupštine odabrana je Emina Karamehić.
Pored ovih izabrani su još neki članovi koji ce obavljati vitalne funkcije udruženja, pa će tako ubuduće fuknciju predsjednika Skuštine udruženja obavljati Belmin Zukan, dok će PR udruženja biti Selma Nezirević.
Tradicionalna manifestacija “Pozdrav proljeću” danas je, kao i prethodnih godina, održana u rejonu Planinarskog doma “Gorani”. U prelijepom proljetnom danu i manifestaciji, koju su ove godine priredili Planinarsko društvo “Visočica” i Odred izviđača “Visoko”, kao i prethodnih godina uživali su mnogobrojni Visočani i njihovi gosti koji su došli iz cijele Bosne i Hercegovine.
Lijep nedjeljni dan i predivna priroda u rejonu PD “Gorani” izmamila je mnogobrojne građane, koji su uživali u sjajnom druženju, popularnom vojničkom grahu koji svake godine organizatori pripreme za sve posjetioce, te u odličnoj zabavi koju su pripremili poznavaoci dobre pjesme iz Visokog.
Također, ni najmlađi posjetioci nisu bili uskraćeni za zadovoljstvo jer je i za njih pripremljen odličan program, a zabavu su pronašli i u okviru dječije igraonice koja se nalazi pored planinarskog doma.
Zasigurno da je tradicija veoma važna Visočanima, posebno kada je u pitanju manifestacija “Pozdrav proljeću”, pa je zasigurno bilo lijepo vidjeti mnogobrojne građane, koji se i pored teške situacije i političkih previranja u Visokom druže i uživaju u prirodi.
U ponedjeljak, 13. 4. 2015. godine (sutra), na pazarni dan u Visokom sve posjetioce Vispakovog shopa očekuju vrijedni pokloni i proslava povodom obilježavanja 43. Vispakovog rođendana. Proslava će biti upriličena za sve kupce u periodu od 10:00 do 15:00 sati u Vispak shopu Visoko, koji se nalazi u sklopu novog zanatskog centra, kod pijace.
U sklopu proslave rođendana menadžment Vispaka pripremio je vrijedne poklone za sve kupca, pa će tako svaki treći kupac dobiti jedan Vispakov proizvod na poklon, svaki petnaesti kupac će dobiti Vispakov poklon paket, dok će svaki četrdesettreći kupac dobiti na poklon novčani bon u iznosu od 30 KM.
Također, u ovkiru proslave u centru grada će studenti, uposleni od Vispaka, voziti kvadricikle i nuditi vožnju svim građanima do Vispakovog shopa.
Pridružite nam se, kupite domaće proizvode, osvojite vrijedne nagrade i proslavimo zajedno 43. godinu postojanja Vispaka gradeći zajedno bolju BiH.
U subotu, 11. aprila, selekcije Akademije Fudbalskog kluba Sarajevo ugostile su vršnjake Nogometnog kluba Travnik na pomoćnom terenu Olimpijskog stadiona “Asim Ferhatović-Hase”.
Prvu utakmicu odigrali kadeti za koje nastupa i Visočanin Harun Agić, koji su ponovo pružili jednu dobru partiju, te su ostvarili novu, ubjedljivu pobjedu, rezultatom 6:0. Nekadašnji igrač NK Bosna Agić je bio dvostruki strijelac, a pored njega još su pogađali, Halavać, Smajlagić, te dva puta i Hadžić.
U-17: FK Sarajevo 6:0 NK Travnik
FK SARAJEVO: Topolović, Pidro, Pozder, Halavać (od 69. Husejnović), Mujakić (od 51. Sadiku), Agić, Hadžić (od 58. Bešagić), Civić, Bošnjak, Ragipović, Škrijelj (od 47. Smajlagić).
