Polaznici visočkog obdaništa, u okviru aktivnosti predviđenih za upoznavanje sa lokalnom zajednicom i važnim institucijama, danas i jučer su posjetili Policijsku upravu Visoko i Vatrogasnu jedinicu Visoko.
U okviru ovih posjeta članovi Policijske uprave i Vatrogasne jedinice su im pokazali kakve su to institucije i čime se oni bave, te su uživali igrajući se sa mališanima, koji su sa velikom radoznalošću razgledali opremu ovih važnih institucija, dok su im njihovi domaćini objašnjavali na koji to način oni štite građane Visokog i kako reaguju kada je nekom pomoć potrebna.
Ovakve posjete su vrlo značajne za polaznike obdaništa u Visokom, jer na ovaj način upoznaju koje su to važne institucije u lokalnoj zajednici, ali i vrlo je važno da svi mališani pogledaju šta će im sutra život ponuditi i ko zna, možda među njima se rodi neki novi heroj koji će u budućnosti štititi građane Visokog.
Detaljnu fotogaleriju sa ovih posjeta možete pogledati na facebook stranici: Obdanište Visoko
Selekcija Svijeta bilježi svoju treću pobjedu u protekle četiri godine na godišnjoj košarkaškoj utakmici, popularno nazvanoj Nike Hoop Summit, a koja je održana 11. aprila u Moda Center, u Portlandu, te kojoj su prisustvovali najbolji svjetski košarkaši u dobi od 19 godina i mlađi.
– Ovo je bila jaka ekipa sastavljena od požrtvovanih mladića, koji su pokazali vrijednost događaja ove vrste, koji dozvoljava mladim sportašima da u kratkom vremenu postignu velike stvari i koje naravno očekuje uspješna budućnost – istakao je trener ovog tima Roy Rana.
U vodstvu, sa 30 poena koje im je donio kanađanin Jamal Murray, selekcija Svijeta je odnijela pobjedu nad timom Sjedinjenih Američkih Država rezultatom, 103-101. Ove godine selekciji Svijeta priključili su se i igrači iz našeg regiona, Nedim Buza (173 cm, KK Spars Sarajevo, Bosna i Hercegovina) i Stefan Peno (168cm, FC Barcelona i Srbija).
– Bila je ovo uzbudljiva igra i drago mi je da sam imao privilegiju biti dio ovog tima, a pogotovo mi je drago što smo pobijedili. Puno sam slušao i već znao o Nike Hoop Summitu, o njegovoj historiji i igračima koji su u njemu godinama, tako da se ponosim što sam dio te historije. Znam da mogu više sebe da dam u igri i da postoje mnoge stvari koje nisam uspio uraditi danas, ali ova igra nije imala cilj da pokaže šta možemo pojedinačno, nego zajedno kao tim, a to je pobjediti – izjavio je Nedim Buza nakon utakmice i dodao:
– Ono što nikad neću zaboraviti su ljudi koje sam upoznao, kao i prijateljstva koja sam sklopio i ono najvažnije, a to su iskustva koja sam stekao.
Plesna škola “Zumba Visoko” koja postoji već dvije godine i uspješno radi sa preko 100 članova, u Visokom i Kaknju, u petak, 24. aprila 2015. godine, po prvi put u Gradskom kinu Visoko, organizuje manifestaciju pod imenom ”Snovi mladih”, koja počinje u 19:30.
Treneri plesne škole “Zumba Visoko” Dino Hasanbegović i njegova partnerica Erma Dautović su nam rekli o čemu se zapravo radi.
“Snovi mladih je performans koji će predstaviti umijeće mladih i talentovanih ljudi sa područja naše općine. Noć umjetnosti je nešto drugačije od svih dosadašnjih manifestacija. Ovim performansom po prvi put okupljamo sva udruženja i klubove koji imaju dodira sa kulturom i umjetnošću, te tako visočkoj publici želimo pokazati sve talente našeg grada na jednom mjestu. Ovakav događaj dolikuje našem gradu, jednom od najpriznatijih i najuspješnijih njegovatelja kulture. Umjetnost je oduvijek dio čovjekovog života, bez obzira kroz šta prolazili. Nadareni je stvaraju, ali je svima data da je uzmu, da uživaju u njoj ili žive s njom. S obzirom na svoj oblik, ton i temu, različite vrste umjetnosti nas kao pojedince privlače na mnogo načina, pa radi toga je i osmišljen raznolik program, za svakoga nešto”, kazali su organizatori.
Svi koji su zainteresovani za ovaj događaj imat će priliku da uživaju u muzičkim izvedbama Naide Bešlagić, članova Instituta za muziku, teatar i multimediju ( Negra Čičić, Ajsela Zoronjić, Andrea Krasnić, Alen Hadžić ) koji će izvesti numeru iz mjuzikla ,”Footloose” , Emira Pihljaka, Emine Bijedić, te u performansima članova plesne škole “Zumba Visoko” iz Visokog i Kaknja, klubova ritmičke gimnastike “Pirueta” i “KRG Visoko”, Kulturno umjetničkog društvo Visoko (KUD), kao i članova škole manekenstva Džejle Glavović-Očuz i Jasne Burko.
Dođite i pogledajte različitosti stvaralačkih sposobnosti i vizija mladih ljudi.
Karte se mogu kupiti, po cijeni od 3 KM, na ulazu u Gradsko kino Visoko na dan manifestacije i mogu se naručiti putem Facebook stranice “Zumba Visoko”.
Walt Disney i Tim Burton o njoj su snimili filmove, Jefferson Airplane posvetio joj je pjesmu, a britanska Kraljevska pošta nedavno izdala niz maraka u njezinu čast.
“Alisa u zemlji čudesa” u travnju slavi 150. rođendan, a čitatelji su i dalje opčinjeni njezinom čarolijom, onom koju je bacio Lewis Carrol kada je 1865. napisao mnogima najdraži klasik dječje književnosti, piše britnski Telegraph.
Maštoviti svijet zečjih rupa i ludih klobučara, čarobnih kolača i tajnih vrata u 150 godina iznova oduševljava djecu i odrasle u cijelom svijetu te nadahnjuje niz adaptacija.
Od nastanka “Alise u zemlji čudesa” u viktorijansko doba, naraštaj za naraštajem pokušava pronaći skrivene poruke i značenja priče.
Autor knjige “Alisine pustolovine: Lewis Carroll u popularnoj kulturi”, profesor Will Brooker sa sveučilišta Kingston u Londonu tvrdi da svaka generacija tumači tekst na način koji odražava aktualnu kulturu.
“U tridesetim godinama 20. stoljeća to je bila psihoanaliza, u šezdesetima psihodelija, a u devedesetima pedofilija”, kaže Brooker.
“Ono što se izvorno doživljavalo kao živopisna, radosna, otkačena dječja priča, ljudi su tridesetih godina počeli analizirati na frojdovski način i tražiti dublje značenje”, priča Brooker.
“Šezdesetih su počeli pretpostavljati da je Carroll morao biti na nekim drogama jer je priča o Alisi nalikovala iskustvima kakva oni imaju s LSD-om ili marihuanom. Mislili su da čovjek govori njihovim jezikom.”
Slušajući stihove pjesme White Rabbit (Bijeli zec) grupe Jefferson, teško se s time ne složiti. A potom su stigle devedesete i društvo je zahvatila moralna panika zbog pedofilije.
Nedugo zatim pod povećalo je došao Carrollov odnos s pravom Alice, kćeri njegova prijatelja koja je bila nadahnuće za djelo. “Ljudi su počeli zapitkivati što se tu događa i zašto muškarac ima blizak odnos s djevojčicom'”, kaže Brooker.
No po njegovu mišljenju, razne interpretacije imaju puno više veze sa suvremenim razmišljanjima i idejama nego s viktorijanskom bajkom.
Lewis Carroll, pravim imenom Charles Lutwidge Dodgson, po riječima njegova prvog biografa bio je moralan čovjek, s čime se profesor Brooker slaže. “Imali su oni opijum u to doba, ali mislim da on nije bio tip koji bi se drogirao”. Naprotiv, bio je stabilan čovjek, pisac i matematičar, anglikanski svećenik.
Ideja o nekoj mračnoj tajni u pozadini njegova prijateljstva s Alice proizvod je ciničnog modernog doba, kaže Booker. “Simptomatično je za našu tabloidnu kulturu misliti da ljudi moraju imati tajne, da mora postojati neki skandal”, smatra Booker te dodaje da ne vjeruje da je “Carroll imao neke skandalozne tajne”.
U međuvremenu, priča je još uvijek atraktivna. Disneyjev film iz 1951. bio je tek prvi u nizu, a posljednji je mračna verzija Tima Burtona iz 2010. godine. Tu su i video igre, tematski parkovi i brojni suveniri.
Budući naraštaji možda će tražiti druga tajna značenja, no djeca skriveni smisao ne traže. Njima je dovoljna sjajna priča s univerzalnom tematikom nedužne mladosti koja pokušava shvatiti čudan svijet odraslih.
I stoga, spustite se niz zečju rupu, a moderne pretpostavke ostavite pred vratima.
Projekat koji zaslužuje svaku pohvalu, a koji je pokrenula Fondacija “Mi za djecu” privodi se kraju. Skinute su i posljednje skele sa osnovne područne škole u Porječanima, napokon će i djeca sa ovog dijela općine Visoko imati normalne uslove za obrazovanje kakve i zaslužuju.
Fondacija ” Mi za djecu” poziva sve stanovnike Porječana i susjednih mjesnih zajednica na veliku akciju čišćenja škole i dvorišta u subotu i nedjelju 18/19.04 2015.godine. Planirano je da se tokom vikenda očisti škola, dvorište i da se postave cijevi u potok iza škole.
Na današnji dan, 15. aprila 1992. godine, na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu, formirana je Armija Republike Bosne i Hercegovine.
Dan ARBiH na prigodan način obilježava se svake godine, između ostalog, prisjećanjima na vrijeme nastanka ARBiH, ali i na one njene pripadnike koji su dali vlastite živote boreći se u redovima ARBiH za cjelovitu, nezavisnu, suverenu i slobodnu Bosnu i Hercegovinu.
Armija RBiH je bila zvanična oružana snaga Republike Bosne i Hercegovine za vrijeme agresije od 1992. do 1995. Vrhovni komadant ARBiH bio predsjednik tada najmlađe nezavisne države u Evropi, Republike Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegović.
Kasnije će ARBiH sa Hrvatskim vijećem odbrane (HVO) formirati Vojsku Federacije BiH, a nakon reforme odbrane 2005. godine postat će i dio Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Prvi komadant ARBiH bio je Sefer Halilović, a među onima koji su predvodili ARBiH bili su Rasim Delić, Nedžad Ajnadžić, Jovan Divjak, Atif Dudaković, Mehmed Alagić, Stjepan Šiber, Mustafa Hajrulahović…
Penzionisani general Armije RBiH Jovan Divjak, povodom 23. godišnjice osnivanja ARBiH, kaže da je danas sve podijeljeno i da nema jedinstvenog stava kada je u pitanju obilježavanje Dana ARBiH.
“Sve je podijeljeno i nema jedinstvenog stava. Bilo bi dobro radi mladih, radi budućnosti BiH, ali i radi historije da taj dan bude obilježen na dostojanstven način, a ne samo odlaskom na mezare”, kazao je Divjak u izjavi za Anadolu Agency.
Divjak, koji je jedan od prvih generala ARBiH, danas u penziji, ističe da brigada Oružanih snaga BiH koja je nastavila tradiciju Armije BiH obilježava 15. april, ali da on, nažalost, nije dobio poziv.
“Volio bih da sam tamo, jer ono što je urađeno od 1992. do 1995. godine graniči sa nemogućim s obzirom na ono što je Armija BiH imala od naoružanja, opreme, podrške”, bjasnio je Divjak.
Pripadnici ARBiH su se borili za očuvanje i zaštitu Bosne i Hercegovine i cjelovitost njene teritorije kao suverene, nezavisne, slobodne države svih njenih građana. Danas, prema Divjakovim riječima, država se ne vodi dovoljno brigu o tim ljudima, a na polaganju vijenaca na mezarima i obilježavanju godišnjice nema baš mnogo ljudi iz Armije.
Za uglavnom veoma lošu ekonomsku situaciju u kojoj se danas nalazi veći dio populacije nekadašnjih boraca ARBiH, Divjak najodgovornijim smatra, kako je kazao, “one koji su vodili Armiju”.
“Znači one koji su bili u štabovima, oni imaju svoje nekakvo udruženje. Oni se neki dan bave Sutorinom, a ne bave se pitanjem svojih boraca. Znači, nema jedinstvenog stava prema borcima”, kazao je Divjak.
Poručuje da su ljudi koji su branili BiH u periodu 1992.-1995. zaslužili “ako ništa drugo, da im se obezbijedi posao, da imaju djeca posao, da imaju neku nadu”.
“Apeliram na ljude koji su u Armiji BiH bili na odgovornim mjestima, da se mnogo više angažuju u stvaranju jedinstvenog pokreta za pomoć borcima koji su ostali bez posla”, dodao je general u penziji Jovan Divjak.
U rano jutro 16. aprila 1993. godine, u napadu specijalne jedinice Džokeri Hrvatskog vijeća obrane (HVO), ubijeno je više od stotinu bošnjačkih civila. Na zvaničnoj stranici Udruženja „16. april“ navedeno je 116 imena žrtava masakra u Ahmićima. Od tog broja oko 33 su bili žene i djeca.
Ljudi u Ahmićima danas uglavnom nisu zainteresovani da pričaju o zločinima koje su preživjeli. Kažu da im je dosta svega. Kada pričaju o tome, bude im teško. Tužni su i bezvoljni. Daleko od toga da žele zaboraviti ono što im se desilo, ali svako vraćanje filma ponovo ih ubija. Možda će, kažu, neke mlađe generacije iz Ahmića o svemu moći pričati i razmišljati trezvenije glave.
– To se desilo ujutru rano. Došli su Hrvati i počeli ubijati. Babu su ubili odmah ispred garaže. Ubili su i naše komšije. Njih su ubili na pragu. Nas su puštili da bježimo. Pobjegli smo gore u selo. Tu smo dočekali mrak a onda smo pješke otišli u Zenicu. Ja sam imala pet godina. Poginuo je i moj amidža, njegova žena i njihovo dvoje djece. HVO ih je ubio na spavanju. Jedan njihov sin imao je sedam godina, a drugi tri mjeseca – objašnjava Amina Ahmić fotoreporteru agencije Patria.
Njen komšija Junuz bio je odrastao čovjek kada se u Ahmićima desio zločin. Govori o tome kako su mrtva tijela ležala po cijelo selu. HVO mu je ubio sina.
– Ne volim da pričam o ratu i o onome što se desilo. Sa svih strana smo bili opkoljeni – kaže Junuz.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločin protiv čovječnosti, a jedan od zapovjednika ove akcije, Dario Kordić osuđen je na 25 godina. Na slobodu je pušten početkom juna 2014. godine, piše Patria.
General Armije Republike Bosne i Hercegovine Rasim Delić umro je 16. aprila 2010. godine.
S obzirom na to da se danas navršava peta godišnjica smrti bit će upriličen obilazak mezara na Memorijalnom centru Kovači u Sarajevu.
Udruženje za zaštitu tekovina borbe za BiH poziva građane, borce i predstavnike državnih i političkih institucija da prisustvuju obilježavanju godišnjice smrti generala Delića, saopćeno je iz iz tog udruženja.
Aparati u Centru za seizmologiju Federalnog hidrometeorološkog zavoda u Sarajevu registrovali su jutros 04.08 sati zemljotres umjerene jačine, 22 kilometra jugoistočno od Sarajeva, na području Koran-Pale.
Magnituda potresa u hipocentru je iznosila 3,4 Richtera, a intenzitet u epicentru je bio V stepeni Merkalijeve skale.
Prema preliminarnim podacima, potres ove jačine ne izaziva materijalnu štetu, a osjetio se na širem području Sarajeva.
Također, 12. aprila u 02.05 sati zabilježen je jači zemljotres sa epicentrom 20 kilometara jugoistočno od Sarajeva, odnosno na području Koran-Pale. Magnituda potresa u hipocentru je iznosila 4,2 Richtera, a intenzitet u epicentru je bio VI stepeni Merkalijeve skale.
Da li možete sebe zamisliti bez mobitela, kompjutera, tableta, interneta…? Ne tako davno, prije 15 godina ljudi su komunicirali bez ovih tehnoloških alata. Sjetimo se kako je izgledala komunikacijska tehnologija tog vremena. Tada su internetu pristupali tek rijetki uz prosječne brzine koje su bile stotinu ili dvije stotine puta sporije od današnjih, uz iritantan zvuk dial-up konekcije, te malobrojne i jednostavne web stranice koje se nikad ne otvaraju. Mobilni telefoni su bili veliki, skupi i teški, razgovor se plaćao po svakoj minuti uz visoke cijene, a sami aparati bili su bez aplikacija i samo sa glasovnom ili sms uslugom. Također, TV smo pratili putem nekoliko televizijskih kanala preko kućne antene a danas je dostupno preko 200 kanala putem TV operatera, od toga preko 30 u HD kvaliteti, sa raznovrsnim sadržajima koje je moguće pratiti u pokretu na mobitelima, tabletima. Sadržaje konzumiramo kada i gdje želimo. Stigli su smart mobilni telefoni sa hiljadama aplikacija za komunikaciju, učenje, igru i zabavu, povezani u svakom trenutku na globalnu internet mrežu.
Danas mladi komuniciraju sa cijelim svijetom fiksnim, mobilnim telefonom sa uključenim besplatnim minutama, sms-ovima i MMS-ovima, e-mailom, Facebookom, Whatsappom, Twitterom, Viberom, Instagramom, forumima, kod kuće, u školi i u pokretu zahvaljujući velikim brzinama i niskoj cijeni interneta.
Društvene medije danas svi uzimamo zdravo za gotovo, gdje su nam naši pravi i virtuelni prijatelji uvijek dostupni (online) za savjet, komentar ili igru, uvijek su tu kao da se nikada nije živjelo bez njih. Stoga se postavlja pitanje bez čega nećemo moći zamisliti život 2030 godine? U kojem smjeru će se ICT industrija razviti za novih 15 godina i kako ćemo mi, naša djeca komunicirati tada?
Kolektiv Telemacha odlučio je postaviti ovo pitanje osnovcima iz cijele BiH. U saradnji sa osnovnim školama raspisan je natječaj „Kako ćemo komunicirati 2030?“ kako bi se potakli mladi da, koristeći svoju maštu i inovativnost, daju svoje viđenje komunikacije 15 godina od danas. Pobjednici natječaja „Kako ćemo komunicirati 2030?“, biće nagrađeni sa iPad-om za treće i drugo mjesto, dok će prvoplasirani/a dobiti laptop.
„Revolucija u razvoju tehnologije u posljednjih deceniju i pol globalno je promijenila način komunikacije, a samim tim i edukacije, poslovanja i zabave. Veliki dio populacije u međuvremenu je spojen na širokopojasni internet kojeg su zbog svoje važnosti za informiranost, edukaciju i pristup najrazličitijim sadržajima, Ujedinjeni narodi (UN) 2011. okarakterizirali kao osnovno ljudsko pravo. Isti je omogućio da cijeli svijet na jednostavan način razvija na stotine hiljada aplikacija koje su dostupne svima onima koji su spojeni na internet samo jednim klikom, a olakšavaju nam i uljepšavaju svakodnevni život. Međutim mladi ljudi nastavljaju maštati o novim rješenjima i načinima komunikacije što će zasigurno kreirati budućnost komuniciranja. Stoga 2030. jeste i biće njihov svijet i njihovo vrijeme. Kako će sve to izgledati za 15 godina vjerujem da najbolje mogu zamisliti naša djeca“ naglasio je direktor Telemacha, Željko Batistić.
Kao je najveći alternativni fiksni telekom operater u BiH, te jedan od vodećih operatera u pružanju usluga televizije , širokopojasnog interneta i fiksne telefonije, Telemach stalno radi na edukaciji mladih i poklanja mnogo pažnje inovativnim pristupima, sugestijama najmlađih korisnika i društveno odgovornom poslovanju.
Kompanija Telemach je u Bosni i Hercegovini prisutna već više od četiri godine i za to vrijeme je omogućila svojim korisnicima inovativne i napredne servise bazirane na najsavremenijim tehnologijama, podižući nivo konkurentnosti BiH tržišta, te unaprijeđujući iskustva i navike korištenja fiksnih telekomunikacionih usluga.
Pored niza humanitarnih akcija, koje su provedene u proteklom periodu kao što su donacije za poplavama pogođena područja, donatorske večeri, donacije bolnicama, školama, sportskim manifestacijama, Telemach podržava i udruge ljudi s poteškoćama, stariju populaciju, te se odnedavno priključio i pomoći djeci s autizmom.
