Kada bi bila u prilici vidjeti izložbu “Mi plaćamo cijenu: izložba šokantnih javnih nabavki u BiH” Imelda Marcos, udovica bivšeg filipinskog predsjednika Ferdinanda Marcosa, vjerovatno bi zatražila javno izvinjenje od svih koji su je svojevremeno optužili za najveću rasipnicu među prvim damama u svijetu.
Najskuplji autoput
Naime, činjenica da je gospođa Marcos tokom godina u kojima je Filipinima neprikosnoveno vladao njen suprug “sakupila zbirku” od 2.700 pari cipela izgleda smiješno naspram onoga kako se u BiH troši novac poreskih obveznika. I sve, tvrde političari, po zakonu. Po zakonu je svaka pepeljara u sjedištu Vlade RS-a plaćena nevjerovatnu 1.293,31 KM. Ako mislite da je riječ o pepeljarama koje nose potpis dizajnera Achille Castiglionia ili Arne Jacobson – varate se. Cijena njihovih pepeljara, a pojedine su doista mala umjetnička djela upotrebnog dizajna, kreće se od 559 do 755 hrvatskih kuna. Dakle, nijedna ne prelazi 100 eura ili 200 KM. No, šta su pepeljare spram korpi za otpatke u toj istoj Vladi RS-a, za koje je izdvojeno, za svaku, podvlačimo, 1.733,76 maraka. Pa se ne možemo pitati jesu li opušci cigareta ministara i zaposlenih u Vladi RS-a, u kojoj je, usput da napomenemo, pušenje zabranjeno, tako posebni i da li se u koševe baca izgužvani papir ili svici papirusa, pa im trebaju tako otmjena odlagališta.
Ali, vlast u BiH posebna je. Posebni su i njeni činovnici, te stoga moraju koristiti i poseban toalet-papir, koji je po rolni plaćen 5,5 maraka.
I tu čudima, odnosno bahaćenju nije kraj. Ručak, koji se sastoji od bečke šnicle, nekoliko krompira i nešto mrkve, neko je iz Vlade Unsko-sanskog kantona platio 230 maraka. Da ne bude zabune, ručalo se u Bihaću, a ne nekom od restorana u kakvoj evropskoj prestonici koji se diči Michelinovim zvjezdicama.
Na izložbi je predstavljena i kocka izvađena iz autoputa Banja Luka – Gradiška, čiji je kvadratni metar dosegao iznos od 2.111 maraka usred ravnog Lijevča Polja i postao poznat kao najskuplji autoput u Evropi, koji za sada, završava ravno u Savi. I kada naša država gradi tako skupe autoputeve, onda je red da i državne institucije na godišnjem nivou za pranje “svojih limenih ljubimaca”, kao što je to bilo 2014. godine, izdvoje blizu 280 hiljada KM.
U sklopu kampanje USAID-a, putujuća izložba šokantnih javnih nabavki u BiH stigla je i u Banju Luku, kako bi se građani upoznali s netransparentnim procesima javnih nabavki i na koje su se načine napuhavale cijene plaćene za zajednička dobra ili usluge. Svi izloženi predmeti baziraju se na zvaničnim vladinim izvještajima, uključujući i revizorske nalaze, a prema istraživanju službenih podataka od NVO Tender, primjerice, prošle je godine tek 25 posto javnih nabavki u BiH provedeno putem otvorenih i transparentnih procedura, što znači da je enormnih 75 posto ugovora dogovoreno iza zatvorenih vrata.
Istrage bez epiloga
Za bahato i nezakonito trošenje javnog novca niko od predstavnika vlasti, kako u entitetima, tako i na državnom nivou, do sada nije odgovarao.
Onomad pokrenuta istraga SIPA protiv sadašnjeg predsjednika i bivšeg premijera RS-a Milorada Dodika zbog načina trošenja sredstava za izgradnju zgrade Vlade i autoputa Banja Luka – Gradiška je odbačena. Dodik je stoga “čist kao bebina suza”, kao što su jednako tako čisti ini premijeri, ministri, direktori javnih preduzeća uzduž i poprijeko BiH. Ko drukčije kaže – kleveće i laže.
I ugrožava vitalne nacionalne interese srpskog, bošnjačkog ili hrvatskog naroda.
Gospođo Marcos, primite izvinjenje, makar od mene.
