INTERVJU – Rifat Škrijelj, rektor Univerziteta u Sarajevu: Neću dozvoliti politiku na fakultetima

Razgovarala: Maja RADEVIĆ

Novoizabrani rektor Univerziteta u Sarajevu Rifat Škrijelj, koji će tu dužnost zvanično preuzeti od oktobra ove godine, u intervjuu za Faktor govorio je o upisnoj politici fakulteta i Vlade Kantona Sarajevo, depolitizaciji i vraćanju multietničnosti Univerziteta, strategiji kako zadržati mlade stručnjake u Bosni i Hercegovini…

FAKTOR: Vlada KS prije nekoliko dana donijela je odluku o broju studenata koji će biti upisani u akademskoj 2016/2017. godini. Već godinama imamo situaciju da na pojedinim fakultetima UNSA, poput Ekonomskog, Pravnog i Fakulteta političkih nauka, vlada „hiperprodukcija“ stručnog kadra, dok su neki drugi fakulteti deficitarni sa brojem upisanih studenata… Koliko se zapravo pri kreiranju upisne politike vodi računa o stvarnim potrebama tržišta rada u BiH?

ŠKRIJELJ: Vlada je svoje stavove u tom pogledu temeljila na izvještaju koji je dobila od Službe za zapošljavanje KS o prijavljenima na Birou za nezaposlene i fakultetima koje su ti ljudi završili. Tu se ispostavilo da ima veći broj nezaposlenih sa fakulteta koje ste spomenuli i Vlada je tu pokušala intervenirati. Istina, ove godine je to bilo više na nekom simboličkom nivou, ali mislim da se generalno na relaciji Vlada KS – UNSA ubuduće treba bolje planirati upisna politika u skladu sa zahtjevima tržišta rada. Činjenica je da se sada ta politika kreira većinom na osnovu potreba samih fakulteta i njihovih zahtjeva prema Vladi – drugim riječima, kad god fakultet treba da zaradi više novca iz vlastitih prihoda, prvo za čim se poseže je upis većeg broja studenata, posebno samofinansirajućih. S druge strane, nije dobro da se Vlada KS nameće kao ograničavajući faktor u pogledu broja studenata samo na javnom univerzitetu, nego ta politika treba biti proširena i na privatne univerzitete. Zašto bi jednom privatnom univerzitetu bilo dozvoljeno da može upisati koliko god hoće samofinansirajućih studenata i po bilo kojoj cijeni, a javnom univerzitetu je to unaprijed određeno? Interes Vlade bi u najmanju ruku trebao biti da se izjednače prava javnog i privatnih univerziteta.

FAKTOR: Vi ste, kao dekan Prirodno-matematičkog fakulteta, uveli praksu zapošljavanja najboljih studenata na Fakultetu. Nažalost, to nije slučaj sa većinom fakulteta u okviru UNSA, a jedna od posljedica je da studenti sa najvećim prosjekom ocjena neminovno odlaze iz BiH i svoje akademske karijere grade u inostranstvu. Kako možemo zaustaviti taj negativni trend?

ŠKRIJELJ: Logično je da oni koji su kao studenti bili najprogresivniji prvi odlaze jer se ne mogu pomiriti s tim da nakon vrhunskih rezultata koje su postigli na fakultetima, sa svim desetkama i devetkama u indeksu, sada na Birou čekaju posao i žive od nečije milostinje. S druge strane, rezultati koje ti mladi ljudi ostvare u inostranstvu dokaz su da je studij na Sarajevskom univerzitetu itekako kvalitetan i dobar. Žalosno je što je obrazovanje u BiH svrstano u kategoriju potrošnje i što se na obrazovanje gleda kao na povećanje broja zaposlenih u javnom sektoru. Investiranje u obrazovanje nije investiranje u potrošnju, nego u razvoj, i sve agende i uštede koje država danas pokušava da napravi moraju poći od toga da je obrazovanje najisplativija investicija bh. društva. Prosječna ulaganja za nauku u Evropi iznose oko dva posto ukupnog budžeta, a u Bosni je to od 0,04 do 0,07 posto.

Ako mislimo da ćemo razviti privredu i napraviti vrhunske rezultate u inovativnim tehonolgijama, a pri tome izdvajati toliki budžet koji izdvajamo sada za nauku, uvijek ćemo biti na margini naučnih dostignuća i samo će vrhunski pojedinci iz BiH biti prepoznatljivi u Evropi i svijetu. Kao rektor, nastojat ću da mlade ljude koje vidim kao razvojni segment bh. društva zadržim na Univerzitetu i da im omogućimo školovanje i izvan BiH u onim oblastima u kojima im mi ne možemo ponuditi kvalitetne uvjete. U proteklih šest godina na PMF-u primili smo ukupno 36 mladih ljudi, naših najuspješnijih studenata, i ovog trenutka mi nemamo gorući problem asistenata koji ima 90 posto organizacionih jedinica UNSA. Planiram da u prvom tromjesečju svog mandata zatražim od Vlade KS da preko Službe za zapošljavanje napravimo projekat zapošljavanja između 200 i 250 asistenata na svim fakultetima UNSA, da se na tim fakultetima razvije plan njihovog daljeg usavršavanja i edukacije, da podmladimo nastavni kadar. Mislim da je to realno i da možemo to napraviti. Sredstva za poticaje zapošljavanja već postoje i samo ih treba pravilno usmjeriti.

FAKTOR: Jedna od prvih izjava koju ste dali kao novoizabrani rektor UNSA bila je da namjeravate vratiti multietničnost Sarajevskom univerzitetu. Na šta konkretno mislite kada to kažete?

ŠKRIJELJ: Stalo mi je da imamo predstavnike svih konstitutivnih naroda u BiH, a po mogućnosti i ostalih, u rukovodstvu Univerziteta i to ne samo formalno, nego da to budu vrlo kvalitetni naučnici. Taj sastav koji mi možemo napraviti na UNSA treba da posluži kao primjer najboljeg, najdemokratičnijeg univerziteta u regiji, jer nam takvi univerziteti nisu ni u Zagrebu, ni u Beogradu, ni u Podgorici… A nije baš ni struktura stanovništva u tim državama takva da nemate uglednih profesora različitih nacionalnosti. Sarajevski univerzitet je u najtežim danima opsade imao veliki broj uglednih profesora srpske i hrvatske nacionalnosti, kao i ostalih, koji su zajedno sa profesorima Bošnjacima branili ovu zemlju, prkosili zlu i agresiji, bili i u redovima Armije BiH i u redovima akademske zajednice, radili na klinikama kao ljekari… Želim te ljude vidjeti u vrhu rukovodstva UNSA, da imamo onu najbolju sliku Bosne na Sarajevskom univerzitetu. U akademskoj zajednici ne smije biti diskriminacije po bilo kojem osnovu i mislim da je to obaveza koju svaki rektor mora ispuniti. Htjeli mi to priznati ili ne, visoko obrazovanje je pod lupom svih politika u Bosni i Hercegovini, a treba biti izvan politike.

FAKTOR: Upravo je politika neizbježna tema svih rasprava kad god se spomene autonomija Univerziteta… U zemlji kakva je Bosna i Hercegovina, je li pomalo iluzorno očekivati da univerziteti budu uistinu nezavisni od raznih političkih interesa i utjecaja?

ŠKRIJELJ: Mislim da nije. Ja sam izabran za rektora i član sam jedne političke partije, ali nikada neću dozvoliti da se u prostorima Univerziteta, odnosno pojedinih fakulteta, drže partijski sastanci. Takva praksa je zaustavljena još 90-ih godina kada je počela depolitizacija unutar Univerziteta, ali istovremeno je došlo do apsolutne politizacije društva. Naravno, na Univerzitetu, na fakultetima i u školama rade građani koji čine to društvo i nikome ne možemo osporiti građansko pravo da bude pripadnik neke političke partije. Međutim, ono što možemo uraditi i što je sada uvedeno u Statut je da ne biramo za rektora i prorektore osobe koje su predsjednici ili zamjenici predsjednika političkih partija, kao ni članovi najužeg rukovodstva partija.

S druge strane, ne vidim problem u tome da ljudi iz akademske zajednice budu u savjetodavnim organima određenih političkih partija. Kamo sreće da sve partije hoće u svoje redove pozvati umne i dobre ljude iz svijeta nauke, pa poslušati njihove savjete… Manje bi naša politička scena bila opterećena. Ali ponavljam, u univerzitetskim klupama ne smije biti politike i Sarajevski univerzitet mora biti pošteđen bilo kakvih političkih nasrtaja. Prvi koraci u tom pravcu su već učinjeni u proteklih pet-šest godina. Rektore i dekane biraju članovi Senata UNSA i Nastavno-naučnog vijeća i to više ne odobrava Upravni odbor, koji je imenovala Vlada, niti ide Vladi na saglasnost. A ako me pitate da li je moguće u potpunosti spriječiti utjecaj politike na Univerzitet kroz razne nevladine i vladine organizacije, bit ću iskren: to je veoma teško. Ipak, mislim da nema nekog velikog osnova da strahujemo od ugrožavanja autonomije od strane politike ako smo mi na Univerzitetu opredijeljeni da ne djelujemo sa nivoa politike.

FAKTOR: Kako komentirate ranije osude da se ugrožava autonomija ako se traže izvještaji o utrošku finansijskih sredstava?

ŠKRIJELJ: Bilo je sa Univerziteta u prošlosti neopravdanih povika da se ugrožava autonomija ako se traže izvještaji o utrošku finansijskih sredstava. To je zloupotreba autonomije od akademske zajednice. Nije ugrožena autonomija ako Vlada od nas traži da podnesemo izvještaj kako su i u koje svrhe potrošene pare koje su nam doznačene, a to je nekih 66 miliona KM na godišnjem nivou. Sva sredstva koja se dobiju od Vlade, kao i ona koja se stječu pod pečatom Univerziteta i koja fakulteti sami zarade, moraju se transparentno trošiti i o tome se trebaju podnositi izvještaji državi.