Prva rečenica vijesti objavljene 7. prosinca 2016. oko 13 sati na zagrebačkom portalu Index.hr glasi ovako: „Nakon što je u hrvatskim medijima dosta prašine podigla informacija o tome da je Kolinda Grabar-Kitarović grupi dubrovačke djece podijelila čokoladice porijeklom iz Srbije, o cijelom su se slučaju očitovali i s Pantovčaka.“ Jedino što je nevjerojatnije i sumanutije od prvog dijela citirane rečenice – „Nakon što je u hrvatskim medijima dosta prašine podigla informacija o tome da je Kolinda Grabar-Kitarović grupi dubrovačke djece podijelila čokoladice porijeklom iz Srbije“ – jest njezin drugi dio – „o cijelom su se slučaju očitovali i s Pantovčaka“.
Kulminacija mozgovnog pomračenja stiže u iduće četiri rečenice, odnosno u očitovanju s Pantovčaka, zagrebačkog brežuljka na kojem stoluje predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović.
Evo: „Konkretni paket slatkiša, koji je predmet vašeg upita, ne nabavlja predsjednica Republike Hrvatske osobno, već Ured predsjednice i to putem javne nabave od odabranog, ugovornog dobavljača ‘Žitnjak’ d.d. Nabavljeni prigodni paket, prema deklaraciji, pakiran je u Vukovaru i sadrži jednu ‘spornu’ čokoladicu. Spomenutim prigodnim paketom upotpunjena je košara puna hrvatskih proizvoda što je rezultiralo da se među tristotinjak proizvoda našlo i nekoliko ‘spornih’. Žao nam je ukoliko je to nekoga osobno povrijedilo, no smatramo kako je gesta darivanja važnija od same čokoladice.“
Repromaterijal za kvarenje mozga
Nakon pisanog objašnjenja, predsjednica Grabar-Kitarović i osobno se, pred kamerama u Rijeci, posula s još pepela: „Mi smo već napravili istragu što se dogodilo. Nažalost, jedna od hrvatskih tvrtki iz Vukovara je pakirala tu košaru. Razgovarali smo i s našim djelatnicima, napravili istragu, vidjeli što se dogodilo i to se neće ponoviti. A onim roditeljima koji su dobili te čokoladice ispričat ćemo se i poslat ćemo im hrvatske proizvode.“
S obzirom da predsjednica u ove tri rečenice dva puta spominje istragu, sad bi se u slučaj trebale uključiti Sigurnosno-obavještajna agencija i policija, pa da se provede i pravo kriminalističko istraživanje među radnicima pakirnice prigodnih paketa u Vukovaru i da krivac za jezivu sabotažu bude izveden pred ogorčenu predsjednicu i nabrijanu javnost. Da naslovnice novina i portala zavrište o zlotvoru koji u pakete hrvatskih čokoladica podmeće agresorske proizvode i podriva temelje države. Mislite da bi to, ipak, bilo previše? Mislite da je takav nastavak priče moguć samo u zlonamjernoj šeretskoj mašti?
Potpisnik ovih redaka misli da nijedan scenarij nije pametno isključiti kad se radi o državi čija se predsjednica čitav jedan dan krajnje seriozno, i pismeno i usmeno, bavi istraživanjem, izvinjavanjem i nikad-se-neće-ponoviti obećavanjem zbog toga što je nekoliko dubrovačkih djevojčica i dječaka vrtićkog uzrasta iz njezinih ruku dobilo čokoladu nepoćudnog porijekla, i to ni više ni manje nego na Dan dubrovačkih branitelja. Sve, ali baš sve, moguće je u zemlji čija predsjednica tjednima i mjesecima ne želi odgovarati na važna i ozbiljna žurnalistička pitanja, no promptno reagira na medijski primijećeni Facebook-status jednog budnog dubrovačkog oca koji je spriječio obiteljsku tragediju spazivši u dječjem paketiću srbočetnički slatkiš.
Sve što je zamislivo i nezamislivo nije nemoguće u zemlji u kojoj afera s predsjedničinim srpskim čokoladicama zasjeni činjenicu da Kolinda Grabar-Kitarović dječici iz dubrovačkih vrtića nije darivala samo repromaterijal za kvarenje zubi, nego i repromaterijal za kvarenje mozga u najranijoj dobi: dijelila im je, naime, svoje fotografije s vlastoručnim potpisom.
Sličice sa likom predsjednice
„Tiskali smo te sličice, jer su djeca tražila od predsjednice autograme, trgala su listove iz bilježnica, čak željela i potpis na dlanu“, saopćili su iz Ureda predsjednice.
Djeca su tražila, a predsjednica samo ispunjava dječje želje. Zamislite plač i cvilež djece u dobi od tri do šest godina, kad im šefica države odbije dati autogram na ispruženi dlan. Zamislite taj kaos i užas što nestaju kao rukom odneseni čim predsjednica izvadi svoje potpisane slike i počne ih dijeliti euforičnoj dječici.
I najluđi scenariji, rekoh, ostvarivi su u zemlji čija predsjednica smatra da je sasvim normalno politički agitirati među petogodišnjacima, jer su to „djeca tražila“. Predsjednica ne zloupotrebljava djecu za širenje svog ispraznog kulta ličnosti, nego samo ispunjava njihove vruće želje i osviještena htijenja. To je najbezobzirniji oblik manipulacije i otvorenog izrugivanja s onim dijelom stanovništva koji još uvijek raspolaže zdravim razumom i barata s elementarnim moralom, no predsjednica se na taj dio stanovništva ne obazire, ona se ponaša kao da taj dio građana ne postoji: ona se njima ne obraća i na njih ne računa.
Ona živi u realnosti koju je sama sebi kreirala, a ta realnost sliči na dječji vrtić u kojem se predsjednica smiješi, dijeli svoje portrete i prima oduševljene poglede, a svaku svoju nepodopštinu može opravdati time da su to „djeca tražila“.
visoko.ba/aljazeera.balkans
