Emocije u politici podesiti na off (da ili ne )

Za Visoko.co.ba piše: Dženana Brkić

1585

Da li je tačno ono čemu nas uče, da(li) u politici nema emocija? Ako hoćeš da uspiješ u borbi zvanoj „politika“ moraš da ih isključiš. Moraš da djeluješ hladne glave. Moraš biti indiferentan. Pojam „indiferentan“ se vjerovatno odnosi na ljudske probleme i potrebe. Znaju oni šta sve „moraš“ i kakav treba da budeš da bi bio ispravan po njihovim kriterijima, potrebni su, izgleda, ti neki neljudski osjećaji da bi uspio. Imaju oni neke svoje „konkretne“ prijedloge ,ali ne mogu da se ne pitam koliko su korektni.

Kako čovjeka ako u sebi ima imalo „insanluka“ želudac da ne zaboli pri samom susretu i komunikaciji s takvim ljudima?

Kako da insana ne obuzme bijes kad svake izbore sluša iste priče, ista obećanja?

Kako shvatiti da nekom u obraz može stati da ljudima daje lažne nade, obećava poslove, etc., kupuje nečiju nadu lažnim obećanjima sve zbog glasa koji mu treba?

Poslije izbora takve zaboravi, jer mu više ti ljudi puni nade ne trebaju. Eto sad će izbori, ali nisu samo Lokalni izbori u pitanju, to su i izbori u nama samima. Da li izaći na izbore, kome dati svoj glas?

Izaći treba svakako,a glas dati samo onima za koje znamo da to zaslužuju, onima kojim čast i poštenje nisu nepoznanica. Ako smo do sada birali one koji su nam obećavali i izdali naše povjerenje…dajte da na njih zaboravimo ove izbore. Ako smo ih izabrali prije 4 godine, a oni tek sad svoje neke aktivnosti forsiraju, u zadnji tren nešto rade i opet pričaju priče, takvim ne poklanjajmo našu pažnju, vrijeme, a naročito ne NAŠ glas. Nek nam kažu oni koji su već bili izabrani šta su uradili za ove 4 godine, nebitno iz koje stranke dolaze. Stranke su različite, ali bi zajedničko dobro trebalo biti zajednički interes. Pokažite nam šta ste napravili, na koji način ste se odužili za one koji su vas tu postavili.

Da bi čovjek bio uspješan u politici i da bi znao raditi ono što je najbolje za opće dobro, mora imati emociju, mora biti odgovoran prema onima koji su u njega vjerovali. Mora znati (naučiti) poštovati svaku osobu i cijeniti svaki glas. Biti objektivan. Iskren. Korektan. Vođa. Pokretač. Timski igrač. Biti pošten i zahvalan. Interese većine staviti ispred svojih. I najbitnije, mora znati biti insan. E to su osobine kojima neko treba zaslužiti naš glas. Naravno, svaka pohvala i za one koji za ovu općinu i njene stanovnike nešto ipak i rade. Njih je malo, ali za njihov trud kapa do poda. Oni puštaju da njihov rad za njih govori i to se vidi. Ne potenciraju na svojoj važnosti, ne nameću se bahatošću i primitivnim ponašanjem. Ja ću uvijek takve birati.