Vraćaju li nam se zaboravljene bolesti?

Krzamak, zauške, rubeola, difterija, tetanus, veliki kašalj, dječja paraliza – sve su to bolesti koje su nestale zahvaljujući cjepivu, najvećem dostignuću medicine. Ipak, u moderno doba bilježi se sve slabija procijepljenost. Još je gore stanje s MPR cjepivom protiv morbila, parotitisa i rubeole. Nezanemariv broj roditelja upravo to cjepivo veže s pojavom autizma jer se daje nakon navršene prve godine života kada se, zapravo, tek i mogu uočiti simptomi autizma. Znanstvenog utemeljenja povezanosti MPR cjepiva i autizma nema.

U Hercegovačko-neretvanskom kantonu zdravstveni radnici nisu zadovoljni procijepljenošću djece zbog čega se strahuje od novih epidemija, posebice ospica. Slično stanje je i na razini Federacije.

Nedovoljna informiranost roditelja i antivakserski lobiji doveli su to toga da kolektivnog imuniteta gotovo i nema jer veliki broj roditelja ne želi cijepiti djecu MPR cjepivom protiv morbila, parotitisa i rubeole, ali i ostalim cjepivima. Kako je riječ o jako zaraznim bolestima čiji se virus brzo širi, strahuje se da bi mogle oživjeti i već zaboravljene bolesti.

“Cjepivo daje dobru zaštitu. Efikasnost koja štiti cijepljenu osobu je 97 posto, pod uvjetom da je dobra kolektivna procijepljenost. Kod nas je to jako slabo”, ističe prim. Rada Šandrk, specijalist pedijatar.

I to dovodi do drugog problema, upisa necijepljene djece u vrtiće. U Ustanovi „Dječji vrtići“ Mostar imaju jedno necijepljeno dijete i čekaju očitovanje roditelja kako bi odredili daljnje postupke prema inspekciji. No, ima djece u čijim kartonima i potvrdama piše kako su djelomično cijepljenja bez jasnog obrazloženja što to zapravo znači i zbog čega je tako unatoč napucima Kantonalnog zavoda za javno zdravstvo.

“Ukoliko dijete nije cijepljeno potrebno je da u liječničkom uvjerenju stoji razlog navedenog propusta. A to ne stoji. I sad smo u jako nezavidnoj situaciji gdje bismo – a nemamo stučnjaka te vrste – trebali tumačiti što je dijete djelomično cijepljeno ili, ne znam, kako nam se dopada cijepni karton”, kaže Danijela Kegelj, ravnateljica Ustanove “Dječji vrtići” Mostar.

“Ne možemo reći da nečije dijete neće u vrtić jer to nije regulirano zakonom, a mi se susrećemo s problemom. Nama roditelj kaže: Napišite što hoćete, naše dijete će biti u vrtiću”, dodaje Šandrk.

Upravo iz ovih razloga potreban je jači angažman inspekcije i nadzora, posebice u privatnim vrtićima. Ključna je suradnja u educiranju društva o važnosti cijepljenja.

“Dijete po UNICEF-u i svim deklaracijama ima pravo na zdravlje i život i nema mu nitko to pravo pravo uskraćivati, pa ni njegovi roditelji. Roditelji su tu daleko najodgovorniji zajedno s liječnicima i pedijatrima”, ističe prof. dr. Jurica Arapović, specijalist infektolog.

Unatoč obveznom imunizacijskom programu, protivnici cijepljenja zaboravljaju djecu koja zbog svoga stanja ne smiju primiti cjepiva. Liječnici smatraju da ih se time, možda i nesvjesno zarad svog komoditeta, zapravo osuđuje na loš ishod.

Visoko.ba/federalna.ba