Uz „Dide s Kamešnice“ u Tomislavgradu i „Oni dolaze…“

„Oni dolaze…“ naziv je neobične interaktivne izložbe uz tradicionalni pokladni ophod mačkara potkamešničkih sela koje su žiteljima Tomislavgrada donijeli njihovi susjedi iz Sinja. Nastavak je to dobre projektne suradnje duvanjskog Franjevačkog muzeja i Muzeja Cetinske krajine, a cijeli događaj popratila je naša ekipa iz Livna.

Tradicionalne pokladne povorke, obilježene bukom i šarenilom, redovito se pojavljuju u ovo doba godine u mnogim civilizacijama koje imaju praindoeuropske korijene. Od grčkih Kronija, preko rimskih Saturnalija, do „mačkara“ koje se vezuju uz starohrvatska vjerovanja.

„Ovo je jedna prekrasna sinergija tradicije i stare hrvatske mitologije, i evo, ovo je jedna prekrasna suradnja fratara, znači, kršćanstva, katoličanstva, zajedno sa staroslavenskom, ilitiga starohrvatskom mitologijom“, govori Daria Domazet, ravnateljica Muzeja Cetinske Krajine iz Sinja.

Izložba, a bolje je reći umjetnička instalacija, predstavlja zaštićenu nematerijalnu baštinu Republike Hrvatske, mitologiju i tradicionalne običaje na način kakav do sada nije zabilježen u Franjevačkom muzeju.

„Malo je modernija, pristup moderniji, interaktivnija je, sa hologramima, sa zvučnim i vizualnim efektima… Mislim da će posjetitelji uživati“, kaže Stipan Dilber, kustos Franjevačkog muzeja u Tomislavgradu.

Posjetitelj izložbe bio je Filip Perković: „Prvi put se susrećem uživo sa ovakvom vrstom mačkara i prilično sam oduševljen, pogotovo ovi hologrami i cijela priča oko tih mitoloških bogova i toga što je prije bilo“.

Izložbu je posjetila i Anđela Vrca: Svi koji dođu će ostati malo šokirani, vjerujem da nitko ne očekuje ovakvu prezentaciju, a s obzirom na da se radi o nematerijalnoj kulturnoj baštini, trebalo se potruditi na neki novi način to prikazati“.

I u tome se doista uspjelo. Posebno mistično je bilo u Demerju, svijetu umrlih kojim vladaju bog Veles i njegova supruga, božica Mokoš. A „Didi s Kamešnice“ donijeli su silnu  energiju i pokladno veselje na duvanjske ulice, unatoč pet kilograma teškom teretu na glavi.

„Mnogi nas gledaju, gledaju ta zvona, tu, skakanje, to balanje, te mišine i svi gledaju je l’ teško. Nije teško. Mi smo u tome, kad smo u tome, mi ne razmišljamo, mi samo guštamo, mi se zabavljamo, baš k'o dica kad se igraju“, priča Robert Bilokapić, član Udruge „Didi s Kamešnice“ iz Sinja.

Na ovakav način se u slavenskoj, a potom i u starohrvatskoj mitologiji, obilježavao kraj jedne i rođenje nove godine, smjena zime i proljeća. Dide s Kamešnice dočarali su duh tradicije koja je divlja i bučna, koja obilježava i smrt i život u tradicijskim vjerovanjima, kao i izrugivanje i jednoga i drugoga.

Visoko.co.ba/federalna.ba