Na današnji dan prije 106 godina u Tuzli je rođen Mehmed Meša Selimović, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih, ali i evropskih književnika, koji je ostavio neizbrisiv trag u književnosti 20. stoljeća.
Njegova djela se neće nikada zaboraviti. I danas se čitaju i izučavaju u školama, na fakultetima, naučnim simpozijima…Citati iz njegovih romana „Derviš i smrt“ i „Tvrđava“ ispisuju se po klupama, spomenarima, u drugim djelima, a danas i na društvenim mrežama. Taj posebni izraz kojim je pisao mudre zaključke o životu i način na koji je prenosio ljudsku dramu je neponovljiv.
Po pripovjednim tehnikama, nasljedio je i proširio roman lične ispovijedi, ili realistička djela struje svijesti. Najbolji primjeri za ovu tvrdnju su kratki romani Dostojevskog “Krotka” i “Zapisi iz podzemlja”. Selimović je dobro razumio da za upečatljiv prikaz unutrašnjih borbi nisu odgovarajuċe tehnike bilježenja fluktuacija svijesti, kakve nalazimo kod Jamesa Joycea ili Hermanna Brocha, jer u tim djelima dolazi do rastakanja svijesti protagonista, koji kao pasivni posmatrači ne mogu biti sudionicima moralne i metafizičke drame.
– Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja. Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije važno gdje čovjek fizički živi. Bosna je u meni kao krvotok. Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja, već i koloplet naslijeđa, historije, cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg, dalekog, koje je postalo moje… – ovako je Selimović, između ostalog, opisao svoju domovinu.
Derviš i smrt
“Derviš i smrt” je najuspješniji roman Selimovića. Roman je pisan u razdoblju od četiri godine (1962-1966) u piščevom poodmaklom dobu. Objavljen je 1966. godine od strane izdavačke kuće Svjetlost iz Sarajeva i doživio nevjerovatan uspjeh u okvirima čitalačke javnosti širom tadašnje Jugoslavije. Roman je doživio brojna reizdanja. “Derviš i smrt” donio je Selimoviću mnogobrojne najviše jugoslavenske nagrade, između ostalih Njegoševu, Goranovu i NIN-ovu nagradu. Žanr romana je psihološka drama sa primjesama filozofije uskomiješane s lirskim doživljajem okolnosti i unutarnjih previranja.
Glavni protagonista romana je Ahmed Nurudin koji se susreće sa poteškoćama koje mu nosi hapšenje njegovog brata i sudar sa totalitarnom vlašću 19. vijeka u Bosni, u okolnostima koje izaziva navedeni događaj. Prema rezimeu na koricama 2. izdanja BIGZ-a (Beograd, 1986):
Tvrđava
Tvrđava je drugi poznati roman Meše Selimovića. Ovaj roman koji je prvi put objavljen 1970. godine, predstavlja svojevrsnog blizanca Selimovićevog prethodnog romana “Derviš i smrt”. U ovom romanu pisac nastavlja uzvišenu metaforu iz romana “Derviš i smrt” o čovjeku kome prijete smrt i vlast. Unutrašnji prostor ovog romana jasnije je određen duhom nego što je spolja određen realnim historijskim vremenom. Tvrđava oslikava vječitu težnju za izlaskom iz zatvorenog prostora kao što je opaska glavnog junaka Ahmeta Šabe o bibliotekaru Seidu Mehmedu primjenljiva na skoro sve junake u ovoj knjizi.
Selimović: Rođen 26. aprila 1910. godine u Tuzli
Biografija
Mehmed Meša Selimović bio je jugoslavenski književnik rođen 26. aprila 1910. godine u Tuzli. U rodnom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju. 1930. godine upisao se na studijsku grupu srpskohrvatski jezik i jugoslovenska književnost Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Diplomirao je 1934. godine, od 1935. do 1941. godine radi kao profesor Građanske škole, a potom je (1936) postavljen za suplenta u Realnoj gimnaziji u Tuzli. Prve dvije godine rata živi u Tuzli, gdje ga hapse zbog saradnje sa NOP-om, a u maju 1943. godine prelazi na oslobođenu teritoriju, postaje član KPJ i član Agitprop-a za istočnu Bosnu. Potom je politički komesar Tuzlanskog odreda, a 1944. godine prelazi u Beograd i obavlja političke i kulturne funkcije. Od 1947. godine živi u Sarajevu i radi kao: profesor Više pedagoške škole, docent Filozofskog fakulteta, umjetnički direktor Bosna Filma, direktor drame Narodnog pozorišta, glavni urednik Izdavačkog preduzeća Svjetlost. 1971. godine penzioniran je i seli u Beograd.
Biran je za predsjednika Saveza književnika Jugoslavije, bio je počasni doktor Sarajevskog univerziteta (1971), redovni član ANUBiH i SANU. Dobitnik je brojnih nagrada, od kojih su najznačajnije NIN-ova nagrada (1967), Goranova nagrada (1967), Njegoševa nagrada (1967), potom Dvadesetsedmojulska nagrada SR BiH, nagrada AVNOJ-a, itd.
Umro je 11. jula 1982. godine u Beogradu.
Poznati citati
“Ljudima ne mogu udahnuti svoju ljubav i oni ne mogu da mi je vrate. Gledaju me hladno, sumnjičavo odmjeravaju opasnost koja im od mene prijeti i zatvoreni svakako, zatvaraju se još više na prvu neočekivanu riječ, na prvi nenaviknut pokret, ili odmah napadaju, braneći se jer više vole da ubiju nego da strahuju”
“Osama i tišina prvi su preduvjet da se nešto stvori”
“Što je to s nama i sa životom, u kakve se to konce saplićemo, u što upadamo svojom voljom, u što nevoljom, što od nas zavisi, i što možemo sa sobom. Nisam vješt razmišljanju, više volim život nego misao o njemu, ali kako god sam prevrtao, ispada da nam se većina stvari dešava mimo nas, bez naše odluke”
“Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta. A ne mogu to. Usprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri…”
“Moje želje su bile maglovite i rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepšem od mašte”
“Usamljen među grobovima, zaboravio sam na mržnju. Vratila mi se kad sam prišao ljudima”
“Najgore je što čovjek, zbog jedne sitne greške, počne da ih niže, kao đerdan. Ništa toliko ne mrzi usamljenost kao pogreška”
“Kad bi Bog kažnjavao za svako učinjeno zlo, ne bi na zemlji ostalo ni jedno živo biće”
“Mi nismo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Stoljećima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi historije kao na grebenu”
Bibliografija
- Uvrijeđeni čovjek
- Prva četa
- Tuđa zemlja
- Noć i jutra. Knjiga snimanja. (Scenario).
- Tišine
- Magla i mjesečina
- Eseji i ogledi
- Derviš i smrt
- Za i protiv Vuka
- Pisci, mišljenja, razgovori
- Tvrđava
- Djevojka crvene kose
- Ostrvo
- Sjećanja
- Ketten a szigeten
- Krug
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.