Sidran na promociji “Čuvarkuće” u Goraždu: To je jedna čista, lijepa, plemenita Bosna

Sam naslov asocira na ljekovitu biljku koja “čuva kuća”, miriše na bosansku avliju, djetinjstvo, Bosnu, Vječno je živa što je i prevod njenog latinskog naziva semprevivum.

Goraždanska promocija “Čuvarkuće” šesta je po redu, nakon Sarajeva, Tešnja, Prnjavora, Kalesije i Kaknja.

“Kažu da ste odande odakle vam je žena, a moja supruga je porijeklom iz Goražda. Ja sam u Goražde uvijek rado dolazio, divio se najviše ovim ljudima, njihovoj hrabrosti i njihovoj gostoprimljivosti. I ja bih volio da su ljudi u ovim našim istočnobosanskim krajevima bolji jedni prema drugima ili bar jednako dobri kao prema svojim gostima i musafirima”, kazao je autor knjige.

“Čuvarkuću”, koja je doživjela i svoje treće izdanje, Goraždu su predstavili akademik Abdulah Sidran i novinari Goran Milić i Fahrudin Bečić. Govorili su između ostalog i o načinu pisanja “Čuvarkuće” kao svojevrsnom književnom fenomenu koji se može posmatrati i kao društvena hronika. Akademik Sidran istakao je kako knjigu krasi mnogo autentičnih zaboravljenih bosanskih izraza, što svjedoči o bogatstvu jezika kojim je pisana.

“On (op.a. autor Tarik Đodić) je iz Prnjavora, Prnjavor pripada Posavini, Posavina je područje kao Podrinje i oni imaju mnogo mentalitetskih sličnosti sa ovim svijetom. Mogao bih promijeniti tamo toponime pa metnuti Bučje, pa metnut Belvedere, pa metnut Žanj, pa da ljudima kažeš da je to knjiga koja je doživljena u Goraždu. To je jedna čista, lijepa plemenita Bosna, najkraće rečeno” , rekao o knjizi pjesnik Abdulah Sidran.

Poslije nekoliko godina koje je proveo u Goraždu, tvrdi da se nigdje autentičnost bosanskog jezika nije zadržala kao ovdje.

“Jedino, čini mi se da je sad ovo područje, uz nešto malo u Bosanskoj Krajini, ljutoj gore, koje je zadržalo tvorbenu moć kakva je postojala prije stotinjak godina. To znači sam sobom jezik gradi nove oblike i kad ja u stihu recimo napišem kako Sarajevo tri godine ne suši obraza, a ljudi kažu: ‘Što ti je onaj stih divan’, a ja to čuo od tetke Vasvije u Goraždu. Fenomenalnih jezičkih potencijala ovdje ima”, dodao je Sidran.

Novinar Goran Milić poručio je da je riječ o jako zanimljivoj, čitljivoj, ali i slojevitoj knjizi.

“Vi pročitate pričicu vrlo brzo, ona je kratka, nasmije vas, zamisli vas, ali je dobro pročitati za nekoliko dana još jednom jer ona ima ta dva sloja sa poukama, sa porukama i pisana je na zanimljiv način, bosanskim jezikom. Evo kaže, nema bosanskog jezika, ali to nije hrvatski, nije srpski, tu je jako puno riječi koje se razlikuju od srpskog, od hrvatskog koje su možda razumljive ljudima zato što dugo živimo zajedno ali to je bosanski jezik”, ističe Milić.

Prihod od prodaje knjige “Čuvarkuća” autor je odlučio pokloniti u humanitarne svrhe.

klix.ba/visoko.ba