Roditelji djece s invaliditetom susreću se s brojnim problemima

U okviru projekta Dostojanstven život za djecu s invaliditetom i njihove porodice u BiH provedeno je istraživanje radi mapiranja problema s kojima se susreću roditelji i djeca s invaliditetom.

Amra Duranović, majka djevojčice Amine, nije zadovoljna državnim sistemom jer se ne posvećuje dovoljno pažnje djeci sa invaliditetom. Kaže da većinom rade s njom kod kuće, a pomaže im radionica u udruženju roditelja Radost druženja jednom sedmično.

„Naprimjer, Amina ide u školu dva puta sedmično po 45 minuta, kao roditelj smatram da je to malo za nju. Većinom mi radimo kod kuće s njom. Taj dan ako nešto ne uspije uraditi u školi onda mi kod kuće s njom pokušavamo uraditi“, priča Amra.

Hamdija Prošić iz Cazina jednom sedmično dovodi svoga unuka Muhameda na radionicu u Radost druženja.

„U penziji sam i skoro svu penziju dam samo da bih bio s njim, uvijek dođemo na vrijeme, nemamo poteškoća. Nismo ni pokušavali u ministarstvu da bismo šta dobili jer znamo da je to teško izganjati. Kad dobiješ, onda ne dobiješ po neliko mjeseci“, navodi Hamdija.

Helšinski odbor za ljudska prava zajedno s organizacijom Glas žene iz Bihaća realizirali su projekat Dostojanstven život za djecu s invaliditetom i njihove porodice u BiH, u sklopu kojeg je sprovedeno istraživanje radi mapiranja problema s kojima se suočavaju roditelji i djeca s invaliditetom. Istraživanje je provedeno u gradovima u Republici Srpskoj te u Bihaću, Cazinu i Bužimu.

„Zapravo, znamo da na području Unsko-sanskog kantona ne postoji javni fond za dječiju zaštitu tako da je to problem broj jedan kad je konkretno u pitanju Federacija BiH, a oblast zdravstva i obrazovanje i zapošljavanje mlađih osoba s invaliditetom je nešto što je zajedničko na području oba entiteta“, ističe Mirjana Ćuskić, program menadžerica Helšinskog odbora za ljudska prava.

Mnogo je problema s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom. Nedostaje sportskih aktivnosti, nema organiziranog prevoza do škola.

„Oni imaju asistenta u nastavi, ali taj asistent nije adekvatan, došao je tako što je bio tehnološki višak, pa je onda raspoređen kao asistent i naravno da roditelji nisu zadovoljni, njima treba učinkovit asistent u nastavi“, naglasila je Enisa Raković, predsjednica udruženja Glas žene Bihać.

Ovaj projekat i rezultati istraživanja ustvari su inicijativa za programe podrške ka nadležnim institucijama kako bi preduzeli sistemski pristup u rješavanju problema djece s invaliditetom.

Visoko.co.ba/federalna.ba