Radio-televizija Republike Srpske u aprilu u Dnevniku 2 emitira prilog u kojem objavljuje spisak Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica RS-a. Spisak je preuzet iz publikacije Djeca žrtve rata 1991-1995. I na tom spisku nalazi se imena 106 djece stradale u Sarajevu, srpske nacionalnosti, ne navodeći odgovorna lica za njihovu smrt.
Publikacija ne navodi imena odgovornih za smrt. Odgovorne za smrt dat će RTRS-ov prilog. Pa se odgovorni kreću od “tzv. Armije BiH” do “mudžahedina”. I time prilog govori ono što publikacija nije smjela. Eminentnim autorima i recenzentima to nije smetalo. Sve dok se jučer nisu javile porodice – njih tri – koje su imena svoje djece i braće našli na spisku: Marko, Mirjana, Darko.
“Šok je da se nakon toliko vremena koriste imena nevino stradale djece, kao da im nije odvoljno što su ih ubili”, kaže Miroslav Lukić, brat ubijenog Marka Lukića.
“Znamo šta smo preživjeli za četiri godine mi koji smo bili ovdje i kakvo smo djetinjstvo imali. Izgubite nešto što vam je najdraže, a onda vam neko to ukrade. Ovo je, bukvalno, krađa identiteta. Nije im bilo dovoljno što su ga ubili, sada uzimaju i ime i prezime”, ogorčena je Danijela Šahat, sestra ubijenog Damira Dodika.
Na spisku Centra nalazi se i ime Danijela Kovačevića, za kojeg navode da je poginuo. Istina je da se nakon pogibije svog oca Ive mladić ubio. I dok se još nismo osvijestili od šoka priređenog od RTRS-ovg priloga, stiglo je saopštenje Centra u kojem nema prostora za izvinjenje – ni ljudsko, ni profesionalno:
“Medijske nastupe članova porodica koje su se oglasile smo uvažili i njihove srodnike smo uklonili iz postojeće publikacije koja je javno dostupna. Njihova imena se neće nalaziti ni u novim izdanjima.”
Da su za svrhu manipulacija iskorištena imena mrtve djece i više je nego dovoljno za odluku da će tužba protiv RTRS-a kao i Centra biti podnijeta. I jedino zajedničko s prilogom je taj što svi pozivaju pravosudne institucije Bosne i Hercegovine da reaguju.
“Dok pravosudne institucije ne budu radile svoj posao odgovorno – ovome kraja nema”, ocjenjuje Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995.
Miroslav Lukić poručuje kako je razočaran u bosanskohercegovačke institucije koje su ovo dozvolile.
Nisu revizionistički alati ništa novo, a ni njihovi ciljevi. Kada bi se sad priznalo to, onda bi se priznalo sve zbog čega se u rat i krenulo. Da se srpski nacionalizam nije nikad poklopio s interesima države. I tu revizionizam uskače. Da opravda sve ono što razumu bježi. Baš kao emitirani prilog. Kao što kolega reče, smrt jednog djeteta sumrak je čovječanstva, baš kao što je RTRS-ov prilog sumrak razuma i časti.
Visoko.ba/federalna.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.