Obilježena 29. godišnjica zatvaranja logora u Muzeju u Jablanici

Polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća bivši logoraši su obilježili 29. godišnjicu zatvaranja logora Armije Republike BiH u Muzeju Bitka za ranjenike u Jablanici. Kroz njega je u nekoliko mjeseci prošlo više od 600 Hrvata, mahom starijih, žena i djece.

Bivši logoraši i danas nerado pričaju o vremenu provedenom u Muzeju. Mnogi nisu ostvarili nikakva prava niti im se priznaje status logoraša. Jedan od njih je Tomislav Zelenika, koji je u Muzeju završio kao trinaestogodišnjak.

„Ležao sam na betonu, na kartonu sedam mjeseci, dva puta se u tom periodu okupao, nemaš šta jesti, nemaš šta piti, jednom dnevno u WC… O čemu dalje pričati“, prisjeća se on.

„Umiralo se tu, rađalo se tu. Međunarodni crveni križ nam je dao i karticu da smo u logoru, ali to niko ne priznaje. Bogu hvala, završilo se kako se završilo, živi smo i zdravi“, kaže Anica Zelenika, bivša zatočenica Muzeja u Jablanici.

U Muzej su od 15. travnja 1993. dovođeni mještani hrvatske nacionalnosti iz Jablanice, Doljana, Drežnice i Grabovice. Među zatočenicima bilo je pripadnika HVO-a, no uglavnom su tu bili žene, starci i djeca. Zatočenike boli i negiranje dijela javnosti da je Muzej „Bitka za ranjenike“ bio logor. Posebno su ogorčeni na pravosuđe naše zemlje.

„Nije ovo logor u šumi, ovo je u gradu. Nikad nisu utvrdili ko je formirao ovaj logor, nikad nisu utvrdili ko je odgovoran što su civili iz Doljana dovedeni ovdje. Ništa nisu utvrdili ne zato što nije bilo dokaza nego nije bilo volje“, kaže bivši zatočenik Mirko Zelenika.

„Poručujem s ovog mjesta da mi nikoga ne mrzimo, oprostili smo zločine, ali ne smijemo zaboraviti i ne zaboravljamo. Tu nije bila stoka, tu su boravili ljudi“, poručuje Željko Mikulić, predsjednik Hrvatske udruge logoraša HNK-a.

Za logor u jablaničkom Muzeju nema zapovjedne odgovornosti dok su za zločine nad hrvatskim civilima kažnjeni Nihad Bojadžić i Mirsad Tahirović, pripadnici odreda Zulfikar Armije RBiH.

Visoko.ba/federalna.ba