U selu Ahmići kod Viteza danas je obilježena 23. godišnjica od stradanja 116 civila bošnjačke nacionalnosti koje su ubili pripadnici HVO-a u napadu 16. aprila 1993. godine.
U Udruženju građana žrtava rata “16. april” ističu kako se još traga za tijelima 30 žrtava, a kako bi se rasvijetlila njihova sudbina pored magistralne ceste M-5 prije nekoliko dana je postavljen i plakat sa imenima i fotografijama ubijenih.
“Pozivamo sve one koji bilo šta znaju da nam jave, te pomognu preživjelima da pronađu svoje najmilije i dostojanstveno ih ukopaju. Nadamo se da će bar kod nekih proraditi savjest, jer postoje osobe koje znaju gdje se nalaze tijela žrtava”, kazao je predsjednik Udruženja Elvedin Kermo.
Kermo je istakao kako su stanovnici Ahmića nezadovoljni dosadašnjim procesuiranjem odgovornih za ovaj zločin jer su, kako kaže, pred sudovima odgovarali uglavnom naredbodavci.
“Znamo da su naredbodavci odgovarali, ali samo su dvojica direktnih izvršitelja odgovarala. Ne podižu se nove optužnice, a nisu mogla samo dva čovjeka opkoliti Ahmiće i pobiti 116 ljudi”, kazao je Kermo.
Azemina Pezer, Mevludinova majka, živi u porodičnoj kući u blizini koje su joj ubijeni sin i muž. Živjeli su sretan život. Radovali se, radili i ništa im više nije bilo potrebno. Međutim, sve je uništeno u rano aprilsko jutro kada su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u selu Ahmići izvršili ratni zločin protiv bošnjačkih civila. Tom prilikom, među 116 ubijenih bile su 32 žene i 11 maloljetnika. ( Samir Yordamoviç – Anadolu Agency )
Habiba Ramić je tog kobnog dana izgubila muža Zenura, djevera, rođake…Kako je kazala za AA šta se dešavalo tog dana je već ispričano.
“Bilo je kako su oni htjeli, kako su organizovali. Htjeli su da nas nema. To su i napravili. Svakog 16. aprila mi je najtužnije. Svaki 16. april me podsjeti na ta grozna dešavanja”, ispričala je Habiba.
Naglasila je da su ih htjeli pobiti samo zato što se drugačije zovu. Habiba poručuje da je ostala sama sa dvoje djece.
“Djeca su odrasla, ali njega nema”, dodala je Habiba.
Amina Ahmić je bila u majčinoj utrobi kada je ubijen njen otac.
“16. aprila 1993. godine nisam bila ni rođena. Majka je bila trudna samnom oko mjesec dana. Svake godine posjećujem ovo mjesto i Ahmiće. Uz oca sam izgubila još dvojicu amidže, dedu i amidžića”, ispričala je Amina.
Odrasla je bez oca, a kroz suze kaže da “ne zna kako je to imati oca”.
“Nikoga nisam zvala ocem. Teško je. Teško je kada dođem na ovaj dan ovdje i vidim majku, tetku kao i ostale žene koje su ostale u mojoj porodici”, poručila je Amina u čijoj porodici je ubijen gotovo svaki muškarac.
Tokom današnjeg obilježavanja porodice će pručiti i Fatihe ispred Šehidskog obilježja kod Donje džamije u Ahmićima gdje su ispisana imena ubijenih Ahmićana. Bit će izvedena i kompozicija “Suza za Ahmiće“ koju će izvesti hor “Elči-Ibrahim pašine” medrese iz Travnika i učenici Gimnazije “Visoko”, a nakon toga će položiti na spomen-obilježje.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.