New York Times: Apsolutizam u vrijeme Covida

U vanrednim situacijama kada je ugroženo zdravlje javnosti, apsolutizam predstavlja veoma primamljivu reakciju: ljudi bi trebali prestati sa svim vrstama ponašanja koji nose dodatni rizik.

Taj je instinkt doveo do pozivanja da homoseksualni muškarci trebaju prestati imati seksualne odnose tokom krize brzog širenja AIDS-a. Također je potaknuo kampanje za seksualnu apstinenciju tinejdžera, kako bi se smanjile spolno prenosive bolesti i neželjene trudnoće. A u borbi protiv gojaznosti, ljude privlače pomodarstva poput potpune eliminacije ugljikohidrata iz ishrane.

Ovih dana postoji novo apsolutističko zdravstveno pomodarstvo: obeshrabljivanje – ili čak zabrana – svakog ponašanja za koje se čini da povećava rizik od zaraze koronavirusom, koliko god minimalno to bilo, piše New York Times.

Ljudi i dalje vrište na trkače, šetače i bicikliste koji ne nose zaštitne maske za lice. Univerzitet Kalifornija, Berkeley, ove je sedmice zabranio vježbanje na otvorenom studentima u kampusu, bez obzira da li nosili maske ili ne, ponavljajući da je “rizik stvaran.” Univerzitet Massachusetts Amherst zabranio je šetnje na otvorenom. Podstiče studente da vježbaju tako što će prošetati “do kantine s hranom i podvrgnuti se testiranju na Covid dva puta sedmično”.

Dva su velika pitanja koja se trebaju postaviti vezana za ovo: Koliko su učinkovita za smanjenje širenja virusa? I imaju li nekih loših strana?

Prema mnogim stručnjacima, odgovor na prvo pitanje glasi: čini se da nema velike koristi. Zabranom aktivnosti na otvorenom malo je vjerovatno da će se smanjiti širenje virusa, kao što se neće smanjiti ni nošenjem maski na otvorenom.

Naučnici širom svijeta nisu dokumentovali nijedan slučaj prenosa virusa u vanjskom prostoru, osim ako ljudi nisu bili u bliskom kontaktu, rekla je dr. Muge Cevik, specijalistica za zarazne bolesti sa Univerziteta St. Andrews u Škotskoj.

– Mali broj slučajeva u kojima se mogao dogoditi prenos na otvorenom prostoru bio je povezan s bliskim interakcijama, posebno produženog trajanja, ili prostorima u kojima su se ljudi miješali u zatvorenom prostoru pored vanjskog okruženja – napisala je ona na Twitteru. Nove varijante virusa su zaraznije, ali nema dokaza koji bi nagovijestili da će promijeniti ovaj obrazac.

Student koji hoda kampusom predstavlja mali rizik od zaraze drugom studentu koji je udaljen najmanje dva metra. Isto vrijedi i za ljude koji džogiraju.

Slična je situacija za čišćenje javnih površina koje mnoge države i gradovi rade od početka pandemije.

Naučnici sve češće tvrde da je malo ili nimalo dokaza da kontaminirane površine mogu dovesti do širenja virusa. Jedina površina koju je važno često i pažljivo prati je ljudska ruka.

Što nas dovodi do drugog pitanja – postoji li loše strane apsolutizma. Covid-19 je užasna bolest. A ideja da bi neki džoger negdje mogao zaraziti nekoga kraj koga prolazi, sa udaljenosti od čak i više od dva metra, moguća je s naučne tačke gledišta.

Pa zašto ne poduzeti sve moguće mjere opreza u svakom trenutku?

Kratki odgovor na to je: zato što smo ljudi.

Poduzimanje svih mogućih mjera predostrožnosti je nerealno, baš kao što je bilo nerealno reći svim homoseksualcima i tinejdžerima da apstiniraju od seksa. Ljudi su društvena bića koja žude za ljudskim vezama i zadovoljstvom i koja ne mogu razmišljati u smislu smanjenja rizika u svakom mogućem trenutku.

Uprkos rizicima, jedemo ugljikohidrate, pijemo vino, sankamo se, pa čak i vozimo u automobilima. Uživamo u šetnjama na otvorenom i ispijanju kafe u baštama kafića. Mnogim ljudima koji vježbaju to je teško raditi pod maskom.

Neki od najistaknutijih glasova protiv Covid apsolutizma su istraživači koji su veći dio svoje karijere proveli proučavajući HIV, uključujući Cevik, Juliju Marcus, Sarit Golub i Aarona Richtermana. Oni znaju historiju. Demonizacija seksa tokom krize vezane za širenje AIDS-a doprinijela je manje sigurnom seksu. Ako je bilo kakav seks loš, zašto se truditi učiniti ga sigurnijim?

Slična je situacija i sa Covidom.

– Ljudi nemaju neograničenu energiju, pa bismo ih trebali zamoliti da budu na oprezu tamo gdje je najvažnije – napisala je Cevik.

Govoriti Amerikancima da nose maske kada je to nepotrebno potkopava napore da se veći broj ljudi potrudi da nosi maske tamo gdje su važne. Treba imati na umu da Amerikanci ne poštuju pravila nošenja maski u zatvorenom i kada su ljudi blizu jedni drugih na otvorenom.

Ako zabranite studentima šetnje na otvorenom, to ih neće natjerati da ostanu u svojim studentskim sobama sedmicama. Ali vjerovatno će povećati šanse da se tajno okupljaju u zatvorenom.

A trošenje novca na čišćenje svih javnih površina ostavlja manje novca za sigurnosne mjere koje će zaštititi ljude, poput bržeg vakcinisanja.

Pravila koja se zapravo više tiču pokazivanja da radite nešto nasuprot tome što je zapravo efikasno kontraproduktivna su. Povjerenje je valuta javnog zdravlja.

Visoko.co.ba/vijesti.ba