Mustafa Cerić: Povodom eksplozija u Briselu

360

Jučerašnje eksplozije u Briselu na aerodromu i u metrou šokirale su svijet. Najteže je porodicama i prijateljima nastradalih. Njima izražavam sućut. Mi u Bosni najbolje znamo kako se osjećaju. Samo oni koji su iskusili teror mogu istinski suosjećati sa žrtvama terorizma.

Sustezao sam se od teških i osjetljivih pitanja. Zbog straha da ne pogriješim. Ili da me pogrešno ne shvate oni koji me prate. Ali, više ne mogu da šutim. Moram da pitam. Je li moguće da niko ne zna? Odakle je? Ko je Isil? Ko ga je osmislio? Ko ga je vojno osposobio? Ko se krije iza Isilove maske? Ko je odlučio da ubija sve redom na Istoku i na Zapadu? U ime i protiv islama? Ko se poigrava sa sudbinom čovječanstva?

Nije planeta Zemlja Mars. Niti su Isilovci Marsovci. Oni su zemaljski zlodjelnici. Koji šire strah među ljudima i narodima. Koji izgone ljudi iz njihovih domova da traže spas na poljima pod šatorima. Sedam milijuna Sirijaca je prognano iz toplih domova da se pate na otvorenom u ovim hladnim zimskim danima i noćima. Je li moralo doći do invazije na Irak? Je li se morala dogoditi Sirija? Je li Jemen samo početak ili kraj nečega? Zna li iko to što svi znaju? Ovo je velika zavjera protiv islama i muslimana na Istoku i na Zapadu.

Nikad dosada nisam vjerovao u teorije zavjere. Ali, od jučer sve mi se promijenilo. Sve mi je postalo jasno. Ovome zlu nema kraja zato što niko neće da se vrati na početak. Koji je strašan isto kao i kraj. A kraj može biti da se pusti da zlo pobijedi. Ili da se zlo porazi. Kako to misliš, pitaš. Pa tako da dobro konačno progovori jasno i glasno jednim glasom i ujedinjenom akcijom svih koji znaju odakle zlo dolazi. Zar ne vidiš da je zlo glasnije i djelotvornije od dobra. To je ono što me najviše plaši. Da se pusti da zlo pobijedi. Kako to misliš, pitaš. Pa tako da se prihvati Isilova priča o islamu i muslimanima kao što je sada slučaj na svim merdijanima. Da su oni ti koji se bore za čast islama i slobodu muslimana. Sve dok se ne shvati i ne prihvati da Isil nije islam, već anti-islam, kao i to da Isilovci nisu muslimani, već anti-muslimani, neće se moći stati u kraj nasilju koje ovih dana hara Istokom i Zapadom.

Nisam opčaran europskom poviješću, niti išta dugujem Europi, posebno ne nakon srpskog genocida nad mojim narodom u Bosni. Ali, Europa je moj dom. Svi Europljani su moji sugrađani, moje komšije. Njihov mir i sugurnost su i moj mir i sigurnost. Njihovi strahovi i patnje su i moji strahovi i patnje. Ja sam muslimana po rođenju i ponosim se time. Odgojen sam da volim svoje a poštujem tuđe. Nikad nisam čuo ni od svoje majke i ni od svog oca da treba da mrzim drugog i drugačijeg od sebe. Nikad od svog hodže nisam čuo ružnu riječ o komšijama druge vjere. Posebno ne o onima koji dijele s nama slične poglede i zato ih mi, muslimani, poštujemo kao nosioce i čuvare knjige. Otuda nam priča o islamu od Isila nanosi težak bol na duši. Ne znamo kako da se od te priče branimo? Ne znamo kako da komšijama i prijateljima objasnimo da to što oni pričaju na svojim portalima je prije svega protiv nas muslimana i naše vjere islama. Protiv naših islamskih vrijednosti. Onih koje su i vrijednosti Europe: život, vjera, sloboda, imetak i čast.

Ali, priča Isila je zvučnija ili ozvučenija. Ona se dalje čuje na svim merdijanima. Nisu muslimani slabi, niti su poraženi od Isila, ali jesu zatečeni Isilovom brutalnom silom. Odakle im to? Ko stoji iza njih? Sa kojim ciljem? Dokada će ovo zlo trajati? Dokada će se mirno gledati razaranje tkiva zajednica i država na Istoku? Dokada će teći rijeka prognanih sa Istoka na Zapad?

Pitam se, imal li duše na Istoku i razuma na Zapadu da se sastanu Mudri i Razumni pa da ovu noćnu moru prekinu?

No, ima li smisla išta više pitati?

Nije li duša umorana od bola da osjeća?

Nije li um nemoćan od straha da misli?

Ili je duša na ispitu, kojeg ne zna kako da položi?

Ili je um u bezdanu, iz kojeg ne zna kako da izađe?

Ili zlo može da pobijedi?

Pa se dobro povlači?

Znam, svako ima svoj odgovor na sva ova pitanja.

Imam i ja moj odgovor, kojeg ne smijem u cijelosti izreći.

Smijem samo Allahu se povjeriti i moliti Ga da nas spasi od Isila, onog što ugrožava islamsku čast i slobodu na Istoku i na Zapadu. Amin!