Koliko često ljudi lažu na aplikacijama za spojeve: Evo šta su otkrila dva istraživanja

Gotovo jedna četvrtina mladih traži ljubav putem web lokacija ili aplikacija za upoznavanje. Ovaj relativno novi oblik udvaranja može vam omogućiti pristup velikom broju potencijalnih partnera. Također, predstavlja jedinstveni niz izazova.

Na primjer, vjerojatno ste čuli ili ste lično doživjeli da prvi susret koji je planiran na mreži nije prošao dobro iz jednog od sljedećih razloga: “on je bio niži od onog što je rekao; ona je izgledala drugačije na fotografijama ili je on bio pričljiviji tokom dopisivanja, a na satanku je bio šutljiv”. Drugim riječima, tokom dopisivanja prije prvog sastanka možda nećete upoznati kakva je zapravo ta osoba.

U radu iz 2018. godine, Jeff Hancock pitao se: Koliko često lažu ljudi koji koriste aplikacije za sastanke? O kakvim su stvarima skloni da lažu?

Ove studije su neke od prvih koje su se pozabavile ovim pitanjima, ali druge su također istraživale obmanu u online spojevima. Dosadašnja istraživanja uglavnom su se fokusirala na profil upoznavanja. Studije su, na primjer, otkrile da muškarci precijenjuju visinu i lažu o svom zanimanju, dok žene podcjenjuju svoju težinu i imaju tendenciju da imaju manje tačne fotografije od svojih potencijalnih partnera.

Međutim, profili su samo jedan od aspekata procesa online upoznavanja. Tek nakon slanja poruka o vašem sastanku odlučit ćete želite li ga upoznati.

Da bi razumjeli koliko su često ljudi lagali svojim partnerima i šta su oni falsificirali, procijenili su stotine razmijenjenih poruka prije nego što su se akteri upoznali – taj period su nazivali ‘fazom otkrića’. Proučavali su poruke od preko 200 učesnika koji su im dostavili svoje poruke iz nedavnog razgovora o spojevima i identificirali laži, a neki od učesnika objašnjavali su zašto su te poruke varljive, a ne šale.

Otkrili su da se laži mogu svrstati u dvije glavne vrste. Prva vrsta bile su laži povezane sa samopredstavljanjem. Ako bi se učesnici, na primjer, željeli predstaviti privlačnijima, lagali bi koliko često su išli u teretanu.

Druga vrsta laži odnosila se na dostupnost, a akteri su opisivali zašto se nisu mogli sastati ili su se opravdavali laganjem da im je telefon izgubio mrežu itd.

Te se obmane nazivaju ‘butlerovim lažima’ jer su relativno pristojan način da se izbjegne komunikacija bez potpunog zatvaranja vrata veze. Butlerove laži ne čine vas lošom osobom. Umjesto toga, mogu vam pomoći da izbjegnete zamke, poput one koja je uvijek dostupna ili očajna.

Namjerne ili sveprisutne laži?

Iako su prevare u vezi sa samoprezentacijom i dostupnošću činile većinu laži, primijetili su da je samo sedam posto svih poruka u našem uzorku ocijenjeno kao lažne.

Zašto tako niska stopa obmane?

Snažno otkriće nedavnih studija obmane sugerira da je većina ljudi iskrena i da je među nama samo nekolicina lažova. Laž da se dobro podudarate ili laganje o vašem prebivalištu može biti potpuno racionalno ponašanje. U stvari, većina ljudi na mreži to očekuje.

Međutim, otvorene i sveprisutne laži – spominjanje vaše ljubavi prema psima, ali zapravo alergični ste na njih – mogu potkopati povjerenje. Previše velikih laži može biti problematično za pronalaženje “one” prave osobe.

Pojavio se još jedan zanimljiv rezultat koji govori o prirodi obmane tokom faze otkrića. U ovim istraživanjima, broj laži koje je izgovorio sudionik pozitivno je povezan s brojem laži za koje je vjerovao da ih je izgovorio njihov partner.

Pa ako ste iskreni i govorite malo laži, mislite da su i drugi iskreni. Ako tražite ljubav, ali lažete da biste je dobili, velika je šansa da ćete i vi pomisliti da vas drugi lažu. Stoga je izgovaranje malih laži iz ljubavi normalno, a to činite jer to ima svrhu, ne samo zato što to možete.

Visoko.co.ba/klix.ba