Srbijanska policija ga ima u rukama, vijest je koja se sinoć munjevitom brzinom proširila društvenim mrežama, portalima, TV i radio stanicama. Brzinom, koju već je sasvim očito naši policajci, granične službe i ostala policijska tijela nemaju. A ako je suditi po primjerima koji slijede u narednih nekoliko redova, efikasnost kantonalnog sudstva i tužiteljstva još je sporija i apsolutno neprihvatljiva. I dok se vrše pregovori i dogovori kako i kada će Sanjin Sefić biti izručen, građani Sarajeva ponovo izlaze na mirne proteste.
Jedan od zahtjeva grupe koja i danas poziva na proteste je i izmjena krivičnog zakona. Potpuno sulud i nevjerovatan je podatak da u najtežem slučaju ‘ubica za volanom’ može dobiti maskimalnu kaznu od osam godina zatvora. U krivičnom zakonu FBiH tako stoji: “Ako je krivičnim djelom iz člana 332. stav 3.; člana 333. stav 2.; člana 334. stav 2. i člana 335. stav 3. ovog zakona prouzrokovana smrt jedne ili više osoba, učinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.”
To nije sve. Mučno je i revoltirajuće da velika većina njih nikada tu kaznu i ne odleži. Pretpostavljate, oni se slobodno sa vrlo vjerovatno ni mrvicom grižnje savjesti, šeću ulicama bh. gradova. Neki do njih su na liječenju u ludnici ili pak na kućnom liječenju i pritvoru. A mnogi i dalje za volanom.
Semir Rastoder je 1. aprila 2014. godine u 21:45 sati upravljao Golfom 6, koji je vlasništvo njegovog brata, iz pravca Ildiže u pravcu Otoke brzinom od 103 kilometra na sat i tom prilikom je udario 27-godišnju Havu koja je prelazila cestu na obiljženom pješačkom prijelazu.
Tokom suđenja, sudija Jasenko Ružić je kazao kako Rastoder nije obraćao pažnju na pješake. Nije vozio po saobraćajnim propisima, što je rezultiralo smrtnim ishodom. Rastoder je dobio pet i po godina zbog načina na koji je izvršeno djelo, zbog težine djela i stepena odgovornosti.
Ružić je istakao kako je otežavajuća okolnost što je Rastoder osoba koja je sklona kršenju propisa, te da iza sebe ima skoro 50 novčanih kazni. On je osoba koja svjesno krši saobraćajne propise i vozio je dvostruklo većom brzinom od dozvoljene.
„Uglavnom se govorilo o brzini i dokazivala se brzina, ali niko ne gleda to što je oduzet jedan mladi život. Nijedna presuda ne može umanjiti bol. Svaka kazna treba da bude opomena, ali kaznena politika u ovoj državi je apsurdna. Za ovaj čin kazna je od godine do dvadeset, ali ništa meni ne može vratiti suprugu. Sigurno ćemo uložiti žalbu na ovu presudu“, govorio je tada Havin suprug. “Svako ročište je čupanje utrobe, dijete svaku noć plače i pita gdje je mama”, izjavio je tada Dovadžija.
Zatvora Rastoder još nije ni vidio. Na prste jedne ruke mogu se zbrojati oni koji su u međuvremenu pomislili na to da Havina djeca u međuvremenu odrastaju bez majke.
U teškoj saobraćajnoj nesreći koja se 19.01.2016. dogodila na kolovozu raskrsnice lokalnog puta Ilijaš – Donja Luka smrtno je stradala 25-godišnja Samra Aliefendić iz Sarajeva. Automobilom Volkswagen Golf 4, registarskih oznaka E70-T-042, upravljao je Hasib Redžo rođen 1961. u Brezi gdje je i nastanjen.
Redžo je bio pijan i u trenutku nesreće nije posjedovao vozačku dozvolu, odnosno, nikada nije položio vozački ispit. Pješakinja je zbog teških tjelesnih povreda koje je zadobila preminula na KCUS-u. Hasiba Redžu policija je uhapsila dva sata nakon nesreće uz pomoć građana koji su bili svjedoci svega onoga što se dogodilo.
“Bila je zima i Samrina ruka je bila u mom džepu. Odjednom se začuo udar, Samra pada na tlo i ispada mi iz ruku. Trenutak udara nisam vidio, ali jesam sivi Golf A-4 kako se zaustavlja 10-ak metara od nas. Nije bilo drugih vozila. Dotrčali su zaštitari iz Željezare, mislim da su oni zvali hitnu pomoć. Vozač iz sivog Golfa se šetao okolo, izgledao je kao da ne može da stoji na nogama”, ispričao je svjedok, te dodao kako su djevojku namjeravali da stave u BMW i krenu u susret vozilu hitne pomoći. Prije nego su ozlijeđenu Samru unijeli u vozilo, vozač Golfa je, prema njegovim riječima, sjeo u vozilo i udaljio se.
Hasib Redžo je u sudnici prilikom uzimanja ličnih podataka izjavio da je osuđivan zbog ubistva.
Naime, Vrhovni sud FBiH je 2005. potvrdio prvostepenu presudu kojom je osuđen na osam godina zatvora zbog ubistva i ubistva na mah u naselju Dabravine, koje se nalazi između Vareša i Breze 2000. godine. Za ubistvo 25-godišnje Samre još nije osuđen.
Mirzad Brkić je u večernjim satima 14. januara 2014. godine u sarajevskom naselju Grbavica upravljajući terencem Nissan udario pješakinje Arijanu Ž. (54), Ismetu K (52) i Magbulu Dž. (59).
Iz MUP-a KS tada su potvrdili da je u Brkićevoj krvi prilikom testa otkriveno prisustvo amfetamina.U zatvoru nije proveo ni dana. Od policije se uspješno skrivao sve do 16. decembra prošle godine kada je uhapšen na Graničnom prelazu Karakaj. Osuđen je na dvije godina zatvora, a nije mu ovo prvi put da se našao s druge strane zakona. Brkić nije u zatvoru, nego na Psihijatrijskoj klinici u Sarajevu gdje izdržava kaznu.
Alena Šehovića je 05.11. 2015 godine, usmrtio Admir Čorbo, policijski službenik Granične policije BiH. Čorbo je kako je naknadno utvrđeno bio pod dejstvom alkohola, a nakon što je udario u moped kojim je upravljao Alen Šehović, Čorbo je pobjegao. Šehović je na mjestu preminuo od povreda.
Nakon pogibije Edite i Selme, oglasila se i sestra Alena Šehovića: “Moga brata više nema i vratiti ga ništa ne može. Zvao se Alen Šehović i imao je 32 godine, kada ga je udario pijani granični policajac. Naravno, nije se zadržao, već je pobjegao sa mjesta nesreće. Od tog dana moja majka i ja čekamo pravdu, čekamo da se nešto desi, ali nažalost pomaka nema. Naravno, on je policajac, ima leđa koja ga štite. Dok moj brat leži dva metra pod zemljom, ubica moga brata je slobodan“, piše između ostalog u Facebook statusu ove ožalošćene sestre.
Jelena Opričić, djevojka iz Srbije poginula je dok je sa prijateljem čekala tramvaj ispred Predsjedništva BiH u noći sa 9. na 10. juni 2015. godine. Krivac za ovu nesreću je 20-godišnji Kerim Mudželet koji je krećući se neprimjerenom brzinom, izgubio kontrolu nad vozilom te usmrtio nesretnu djevojku, dok je njen prijatelj teško povrijeđen. Protiv Mudželeta koji je prije ove nesreće već imao 17 počinjenih prekršaja, podignuta je optužnica. Suđenje je počelo u novembru prošle godine, a prilikom čitanja optužnice Mudželet je plakao, iskazujući cijelo vrijeme kajanje zbog počinjenog djela. Presuda još nije izrečena.
18. februara 2016. godine u sarajevskom naselju Stup smrtno je stradala 52- godišnja Fikreta Selman. Prema policijskom izvještaju, Armin Muratović je te noći vozeći BMW X5, udario u improvizirana metalna kolica koja je ispred sebe gurala Salman. Kolica su se od siline udara zanijela i udarila u parkiranu prikolicu. Nesretna žena pala je na asfalt te, usljed teških povreda, preminula na mjestu događaja.Nakon toga automobil je udario i u parkirano priključno vozilo lambert, gdje se i zaustavio.
Sve se odigralo pred očima Fikretinog supruga Adema, koji je zajedno s njom sakupljao karton, a nesreća se dogodila kada su završili s poslom i spremali se da krenu kući. „Zvao sam je malo prije nesreće i kazala mi je da ide pokupiti lišće ispred jedne radnje. Ubrzo sam je ugledao na cesti kako gura kolica. I tada je projurilo vozilo… Išao je 120 kilometara na sat, ma, učinilo mi se da zviždi vozilo koliko je brzo išao… Odletjela je u zrak… Letjelo je i ono lišće što je kupila… Prišao sam joj i ljubio je, grlio… Samo je uzela jedan dah, zakrkljala i gotovo… – plačući je dan nakon nesreće opisivao suprug Adem.
Optužnica protiv Muratovića podignuta je u aprilu ove godine, a ishod suđenja još nije poznat.
Najveća kazna do sada je izrečena prije nešto više od tri godine Mirsadu Subašiću, kojem je Kantonalni sud izrekao jedinstvenu kaznu zatvora od 12 godina i četiri mjeseca zbog teškog krivičnog djela protiv sigurnosti javnog prometa i ne pružanja pomoći osobi povrijeđenoj u udesu.
U presudi stoji da je Subašić u alkoholisanom stanju i bez položenog vozačkog ispita upravljao audijem A6, te na Skenderiji udario u Peugeot koji je stajao na semaforu. Vozač Peugeota Zlatan Handžić je preminuo na mjestu udesa, dok je državljanka Španije koja je bila s njim u vozilu prošla sa teškim povredama, a taksista koji se nalazio u blizini sa lakšim.
Nažalost ovo su samo neke od nesreća s smrtnim ishodom i to samo na području Kantona Sarajevo u proteklih dvije godine. Teško je i zamisliti koliko je sličnih zabilježeno na području cijele države. A još teže prihvatiti da većina saobraćajnih nesreća nije riješena i da su brojne ubice i dalje na slobodi. Kako rekosmo, od kojih mnogi i dalje za volanom.
(visoko.ba/federalna.ba)
