Kako bi nam život izgledao ako bismo izgubili čulo mirisa?

Miris pokošene trave, svježe pečenog hljeba, nekih uspomena iz djetinjstva, miris onih koje volimo… Koji su razmjeri utjecaja čula mirisa na naš život?
Istraživanje provedeno na University of East Anglia ukazalo je na koje sve načine nedostatak osjetila mirisa utječe na život ljudi.

Otkriveno je da bi uslijed ovog nedostatka gotovo svaki aspekt života bio poremećen – od svakodnevnih pitanja vezanih za ličnu higijenu, preko gubitka u sferi seksualne intime pa do dugoročnih učinaka koji dovode do prekida u međuljudskim odnosima.

Istraživači se nadaju da bi njihova studija mogla motivisati ljekarsku struku da za početak, probleme s mirisom uzmu ozbiljnije u promatranje, a potom i da pronađe načine za učinkovitiju pomoć i podršku onima koji pate od ovog problema.

“Poremećaji mirisa prisutni su kod 5 posto populacije i prouzrokuju tokom vremena gubitak osjetila mirisa ili promjenu načina na koji se miris osjeća. Ljudi uslijed ovog poremećaja počnu osjećati mirise kojih uopće nema”, kaže profesor Carl Philpott, predavač u Norwich Medical School.

Prema njegovim riječima, brojni su uzroci koji dovode do ovoga, počevši od nekih infekcija i povreda pa do neuroloških oboljenja, poput Alzheimera ili nuspojava uzimanja određenih lijekova. Mnogi pacijenti pate od nedostatka osjećaja mirisa koji utječu na njihov apetit, a problemi na koje nailaze mogu biti pogoršani ako su praćeni i iskrivljenjem doživljaja pojedinih mirisa.

“Prošla istraživanja pokazala su i da je kod ljudi pogođenih ovim problemom izražena visoka stopa depresije, anksioznosti, osjećaja isključenosti kao i teškoća u održavanju međuljudskih odnosa”, dodaje Philpott.

Istraživanje je provedeno na James Paget University Hospital, na Klinici za miris i okus, otvorenoj 2010. godine koja je prva klinika te vrste u Engleskoj, posvećena isključivo istraživanjima na području mirisa i okusa, navodi Science Daily.

Studija je obuhvatila 71 pacijenta starosne dobi između 31-80 godina života i provedena je u suradnji s humanitarnom organizacijom Fifth Sense, koja pomaže ljudima s ovim problemom.

“Veliki problem koji je istraživanje otkrilo je da ljudi nisu u stanju prepoznati miris hrane koja je pokvarena ili osjetiti isparavanja nekog plina ili jednostavno dima iz cigarete, što može dovesti do nekih dugoročnijih posljedica”, ističe Philpott.

Međutim, miris nije samo osjetilo koje može spasiti život, već ga isto tako čini bogatijim.

“Pacijenti bez osjetila mirisa prestaju uživati u hrani. Mnogi potpuno izgube apetit. Kod velikog broja njih dolazi do promjena navika u prehrani pa prelaze na masnu, slanu ili previše slatku hranu, koja ima slabu nutritivnu vrijednost pa ubrzo nabace suvišne kilograme”, pojašnjava Philpott.

Utjecaj na društveni život pacijenata, istraživači su prepoznali u osjećaju nelagodnosti, čak i osjećaju sramote koji se javio kod pojedinih pacijenata koji nisu smjeli servirati hranu koju su napravili, pred obitelj i prijatelje, plašeći se reakcija.

Također, nemogućnost da se mirisi povežu s nekim sretnim uspomenama pacijente čini uskraćenim za mnoge doživljaje koji su od značaja za psihu čovjeka.

Istraživači su svjedočili u slučaju jedne majke koja je prenijela svoje frustracije vezane za odgoj bebe, a koju je upravo nedostatak osjećaja mirisa sprečavao da se na željeni način poveže sa svojim djetetom.

Prema riječima osnivača organizacije Fifth Sense, Duncana Boaka, anosmija može imati golemi utjecaj na kvalitetu života kod ljudi.

“Važan segment djelovanja ove humanitarne organizacije je pored brige o našim štićenicima i da široj zajednici predstavi stvaran problem koji poremećaj mirisa stvara onima koji od njega pate. Iz tog je razloga ovo istraživanje važno i nadamo se da će saznanja do kojih se došlo dovesti do poboljšanja uvjeta života ljudi zahvaćenih anosmijom”, zaključuje Boak.

Visoko.co.ba/klix.ba