Kada kažem da patim od postporođajne depresije, evo šta želim da znate

Prije nego što sam i ja dobila bebu, postporođajna depresija (PPD) je bilo samo nešto za šta sam čula.

Povremeno bi je pomenula neka od mojih prijateljica koje su imale djecu, ali samo u najbližem krugu ljudi, a i tada šapatom koji nedvosmisleno iskazuje i sram koji prosto nisam mogla da razumijem.

Povremeno bih vidjela i novinski članak koji navodi žene koje su priznale (ponovo, glasom punim srama) da se nisu automatski povezale sa svojom bebom. Da su poslije poroda osjećale neku ogromnu tugu koja im razdire dušu. Da su u potpunosti bile nespremne da se uhvate u koštac sa majčinstvom.

Kad kog bi PPD ipak bila spomenuta (što se nije dešavalo često), uvijek je bila praćena istom formulom: nedostatak povezanosti sa bebom, praćeno ekstremnom tugom koja je umjela trajati i mjesecima – pa čak i godinama nakon poroda. Dugo prije nego što sam i sama dobila bebu postalo mi je jasno da većina žena koje znam a koje su patile od ovoga nisu željele da iko zna za to.

Godinama kasnije kada sam već imala dvoje djece, bila sam zahvalna na tome što sam mogla vidjeti određene promjene.

Polako ali sigurno i sve učestalije, vidjela sam da sve više zajednica roditelja odbacuje stigmu PPD. Vidim sve više žena koje probijaju tu tišinu i pričaju sopstvene priče. Vidim sve više saosjećanja za jednu od sedam majki koje prolaze kroz postporođajnu depresiju svakog dana – što je preko pola miliona mama.

I, što je najviše iznenađujuće, vidim veću dozu razumijevanja za to koliko je širok spektar simptoma postporođajne depresije i anksioznosti. Jer, činjenica je da PPD kod maltene svake mame izgleda drugačije, a može biti naročito teško opisati emocije koje mislite da osjećate samo vi. Stručnjaci Zdravstvene mreže Alegeni to shvataju. Njihova misija je ne samo da omoguće bolje razumijevanje postporođajnih poremećaja raspoloženja, već i da pomognu svakoj majci da prekine tišinu i da ukloni stigmu sa PPD-a i anskioznosti.

EVO ŠTA NEKE OD ŽENA SA POSTPOROĐAJNOM DEPRESIJOM ŽELE DA ZNATE
KADA KAŽEM DA SE OSJEĆAM USAMLJENO MISLIM DA OSJEĆAM DA SAM SAMA U SVOJOJ PATNJI
Najteži dio PPD-a? Vjerovatno spolja izgledate potpuno isto. U mnogim slučajevima, žene nastavljaju da se bore sa svojim dnevnim rutinama pa je lako previdjeti koliko pate. „Imate osjećaj kao da ćete se utopiti“, kaže Heder koja je patila od PPD-a, a jedna je od pacijentica Zdravstvene mreže Alegeni.

„Fizički izgled neke žene koja boluje od postporođajne depresije ne pokazuje da ta žena zapravo ima problem, jer se to ne može vidjeti. To dodatno otežava stvari.“

Kako pomoći: Ako poznajete neku svježepečenu majku, nemojte prosto pretpostaviti da je sa njom sve u redu jer se ne čini da joj je život u haosu i raspada se. Javite joj se. Pitajte je kako je ona, ne samo beba. I jasno joj dajte do znanja da vam se može povjeriti.

KADA KAŽEM DA SE NE OSJEĆAM KAKO SAM MISLILA DA HOĆU MISLIM DA MI MAJČINSTVO NE PRIČINJAVA ZADOVOLJSTVO.
S obzirom na to da smo majke, od nas se očekuje da smo blaženo presrećne svakog trenutka trudnoće i majčinstva. Ali mnogim ženama se čini da ih sreća zaobilazi – ne dođe ni onog trenutka kada po prvi put prime svoje tek rođeno dijete u naručje – zbog čega se osjećaju kao da već nisu dobre majke.

„Osjećala sam se tako krivom jer tu sam, imam tu novu preslatku bebu koja ne plače i naprosto je fantastična“, kaže Ešli, još jedna pacijentica. „Nisam se željela činiti nezahvalno.“

Kako pomoći: Mnoge majke koje pate od postporođajne depresije se osjećaju krivima za to. Jedan od najboljih načina da im u tome pomognete je da podijelite sopstvenu priču. Normalno je da se ne povežete sa bebom baš odmah (pa ipak, upravo ste je upoznali!), a što više priča o tome čujemo to će lakše biti novim mamama da pričaju o tome.

KADA KAŽEM DA SE NE OSJEĆAM BAŠ SVA SVOJA MISLIM DA ME PREPLAVLJAVA ANKSIOZNOST I/ILI BIJES.
Tuga je samo jedan od mogućih simptoma postporođajne depresije. Mnogim ženama se ovo stanje manifestuje kroz ekstremnu anksioznost, OKP (a naročito brigu da će se nešto loše desiti njihovim bebama), pa čak i bijes.

„Prije nego što sam i sama iskusila postporođajnu depresiju, mislila sam da je to samo za one ljude koji razmišljaju o tome da si naškode ili da naškode svojoj djeci“, kaže Heder.

Ali istina je da postporođajna depresija može izgledati drugačije kod svakoga – i može zadesiti bilo koga. „Nikada nisam mislila da ću i ja zapatiti od PPD-a jer volim da se smijem i šalim o svemu“, kaže Ešli.

Kako pomoći: Postporođajna depresija i anksioznost ne biraju – može pogoditi bilo koga. Potražite znakove koji vam mogu reći da se nova majka ne osjeća dobro. Može ona reći da se iživcirala ili da se osjeća naročito iznureno, a ne nužno da je tužna, ali to mogu biti simptomi većih problema. Vi možete imati objektivniji pogled na njene emocije nego ona.

KADA KAŽEM DA NE ZNAM KAKO SE OSJEĆAM MISLIM DA I DALJE IMAMO MNOGO TOGA ZA NAUČITI.
Mnogi simptomi PPD-a su prilično slični generalnoj depresiji i anskioznosti, pa novopečenim majkama je zastrašujuće kada ni sama nisu sigurne šta im se dešava.

„Ne znate kako da je razlikujete od depresije ili anksioznosti i prostog majčinstva. Mislim da je dio lijeka samo otkriti da bolujem od postporođajne depresije“, kaže Krisi Tajgen, partnerke Zdravstvene mreže Alegeni. „Takvo je olakšanje samo bilo saznati da se to može popraviti.“

Kako pomoći: Upamtite da ne morate da tretirate njene simptome, samo budite tu kada vas zatreba. Saslušajte je i podsjetite je da nije sramota potražiti pomoć.

Visoko.co.ba/lolamagazin.com