Podijeljenost bh. društva jasno se pokazuje i u zdravstvenom sektoru. U Bosni i Hercegovini postoji 13 esencijalnih listi lijekova. Još nije usaglašena jedinstvena lista. Tako u Federaciji postoji 11 esencijalnih listi, a po jedna u Republici Srpskoj i na nivou Distrikta Brčko.
Građani su s pravom nezadovoljni. Na listama je nedovoljan broj neophodnih lijekova. Lista esencijalnih lijekova Federacije obavezno ulazi u kantonalne liste, ali proširenje nije dozvoljeno ukoliko kanton nema dovoljno finansijskih sredstava. Time je i usklađivanje otežano.
“Federalna lista je dosta široka i da bi se zadovoljila na svim kantonima bila bi potrebna ogromna sredstva. Znamo da kantoni ne raspolažu s dovoljno sredstava za usaglašavanje liste s federalnom”, ističe Zilha Ademaj, ministrica zdravstva KS-a.
Praktično, to znači da građani u ekonomski jačim kantonima imaju na raspologanju veći broj, i kvalitetnije lijekove. U začaranom krugu, ispaštaju jedino pacijenti. Ovakva podjela tjera ih na kupovinu jeftinijih, što često znači i nekvalitetnijih, lijekova.
“Težak je profesionalni izazov pacijentu objasniti da u Sarajevu on može dobiti neki lijek na liječnički recept, a da isti lijek s istom dijagnozom ne može dobiti, npr., u Tešnju, tj. u ZDK-u”, ističe Zahida Binakaj, predsjednica Komore magistara farmacije FBiH.
Na postojeću situaciju žale se i domaći proizvođači. Zastupljenost njihovih proizvoda uglavnom se kreće oko 25 posto. Novac najvećim dijelom odlazi u ruke stranih proizvođača. “Sasvim je logično da oni koji upravljaju tim fondovima novac usmjere ka domaćim proizvođačima. Na taj način novac će se zadržati u BiH i kroz domaće proizvođače lijekovi reinvestirati u nove razvojne projekte, nova radna mjesta”, kaže Tarik Čatić, direktor Korporativnog marketinga u Bosnalijeku.
Inače, nepostojanje jedinstvene esencijalne liste lijekova našu zemlju košta na stotine miliona maraka. No, čini se to, ne zabrinjava nadležne.
