Jasenko Pašić: Vlastima je cilj da ljudi ne misle, ali ne razumijem da ljudima to godi

Predstava je nastala kao rezultat još jedne koprodukcije Udruženja Kontakt i Sarajevskog ratnog teatra (SARTR), a u predstavi učestvuju glumica Snežana Bogićević, glumci Jasenko Pašić i Alban Ukaj te muzički dvojac Basheskia & Edward EQ. Iako se zbog dugogodišnje saradnje Jasenko, Alban i Snežana dobro poznaju i kao kolege i kao osobe, ova saradnja bila je drugačija jer se Alban našao i u ulozi reditelja.

“Ovaj proces jeste bio poseban, jer je Alban bio u ulozi reditelja, ali nije bilo ni približno čudno u odnosu na ono kako sam očekivao da će biti. Iskustvo u prijašnjem radu nam je uveliko olakšalo proces rada na predstavi. Alban je dugo imao želju da radi ovaj tekst i mi smo za to znali tako da smo svi bili spremni da se suočimo sa svim onim što nam tekst donosi već od starta”, rekao je Jasenko.

Dodao je kako je Albanu zbog dvostruke uloge u kojoj se našao sigurno bilo teže nego ostatku ekipe.

“On je imao mnogo više odgovornosti samim tim što je i reditelj, ali nadam se da smo mu pomogli predanim radom i zalaganjem. Snežana i ja smo imali, a imamo i dalje, apsolutno povjerenje u Albana i njegove odluke, a on, opet, vjeruje nama, tako da sve teče vrlo lako. Sve u svemu, drugačiji, ali i predivan proces”, rekao je

Nismo daleko od Bondove 2070.

Ovom predstavom Alban Ukaj na pozorišne daske donosi priču o postapokaliptičnom društvu u kojem su emocije, sjećanja i empatija zabranjeni. Autorski tim fokus predstave usmjerava na negiranje genocida, kolektivnu krivicu, veličanje ratnih zločinaca i odbijanje suočavanja s prošlošću, a Jasenko ističe da je veoma važno da ovakav tekst bude dio redovnog pozorišnog repertoara, jer nam je Bondova 2070. mnogo bliža nego što mislimo.

“Ovaj tekst jeste postavljen u skoru budućnost, ali pravila koja postavlja, kao npr. zabranjenu prošlost, mi već živimo. Ne možda tako eksplicitno, ali cenzura sjećanja i onoga o čemu se govori ili smije govoriti je naširoko prisutna u cijelom svijetu, a posebno, čini mi se, kod nas. Bond se bavi onim što će nam se desiti ako budemo živjeli ovako kako živimo – konformistički u konzumerizmu koji nas čini sve manje ljudima, a čije nas sivilo upozorava da nešto promijeniti moramo. Mi, kao društvo, olako pristajemo na sve što nam se servira i malo ko ima bilo kakav stav prema onome sto nam se dešava”, rekao je.

Ističe da je previše faktora koji su doveli do takvog stanja u društvu i da predstavom “Nigdje nikog nemam” progovaraju o jednom malom segmentu onoga što će nam ta letargija donijeti.

“Za početak nam trebaju dozvoliti da se bavimo temama koje nisu samo ‘kako preživjeti’ tako što će nam dati posao koji je dobro plaćen, ozbiljne škole, dobro zdravstvo… Onda će ljudi moći početi stvarno živjeti. Ali problem je što će tada ljudi početi da misle, a to im ne odgovara. Da je vlastima i onima iznad vlasti želja i cilj da ljudi ne misle, to je jasno, ali da ljudima godi da ne misle, to ne razumijem. Trebamo prestati tražiti krivca za sve što nam se dešava ili ne dešava u bilo čemu. Trebamo prestati biti žrtve i početi da, svako koliko može, mijenjamo sopstvenu stvarnost. Samo tako ćemo, svi zajedno, moći izbjeći ono sto ćete gledati u našoj predstavi”, poručio je.

Predstava “Nigdje nikog nemam” premijerno će biti prikazana 11. januara s repriznim izvođenjima 12., 14. i 15. januara.

Uspjeh filma “Scream For Me Sarajevo” i povratak pozorištu

Sredinom decembra prošle godine u Bosanskom kulturnom centru (BKC) Sarajevo održana je posljednja sarajevska projekcija dokumentarca “Scream For Me Sarajevo” čiji je idejni tvorac Jasenko Pašić. Film, za koji postoji mišljenje da je jedan od najznačajnijih u poslijeratnoj historiji BiH, prikazan je širom planete. No, emocije se još uvijek ne stišavaju, a svaka projekcija ispraćena je punim salama i suzama.

“Generalni osjećaj koji imam je ponos. Prošlo je mnogo vremena od same ideje i početka rada na filmu pa čak i od same premijere, a meni je još uvijek nevjerovatno da je film gotov. Od početka mi je važno da se ispriča priča o herojstvu, muzici, ljubavi, ratu i Sarajevu na način da je svi razumiju te da se svi mogu poistovjetiti s barem jednom sekundom filma. Mislim da smo u tome uspjeli jer poruke koje stižu iz cijelog svijeta i danas govore tome u prilog”, ispričao je.

Priznaje da je uspjeh filma mnogo veći nego što je bilo ko iz autorske ekipe očekivao.

“Važno je da se gleda i da bude podsjetnik na vrijeme koje je iza nas i koje nas je sve obilježilo na razne načine, ali i da podsjeti na to da se baš danas u svijetu dešavaju slične ili iste katastrofe i ljudske sudbine, a mi ne radimo ništa po tom pitanju. Svakodnevno nam stižu potvrde da smo napravili pozitivan film o strašnom vremenu i to je ono na što smo ponosni. Suze i smijeh su samo sastavni dio toga”, rekao je.

Bez obzira na postignuti uspjeh Jasenko kaže kako više neće raditi filmove i naglašava da je “Scream For Me Sarajevo” incident u njegovoj karijeri.

“Potreba da ispričam tu priču bila je ogromna pa je tako nastao i film. Vječno sam zahvalan cijeloj armiji ljudi koji su radili svih tih pet godina na filmu s nestvarnim entuzijazmom i željom da se priča ispriča. Ali ja se vraćam u pozorište iz kojeg u suštini nikada nisam ni izašao. Pozorište je mjesto gdje se osjećam najbolje i tamo ću i ostati. Nikada ne znam šta donosi sutra, ali kako sada stvari stoje u budućnosti se vidimo u pozorištu”, rekao je.

Istakao je kako u narednom periodu želi raditi još više i još bolje, a izrazio je i nadu da će pozorište u Sarajevu ponovo biti važno kao što je bilo i prije.

“Nadam se da će to shvatiti i oni koji pozorištu omogućuju da postoji te da nam novac neće biti jedina prepreka da radimo, kao što je to posljednjih nekoliko godina”, rekao nam je Jasenko Pašić na kraju razgovora.

klix.ba/visoko.ba