Zakuhalo se opasno u vrhu SDA. Sukobi koji su stranačkom stegom i ličnim interesima mjesecima zataškavani i prikrivani, sve su transparentniji, a glavni akteri definitivno gube strpljenje. Gostujući u programu jedne ovdašnje TV stanice, predsjednik SDA navalio se na kosti svom mlađem stranačkom kolegi Senadu Šepiću kojeg je optužio za štetno djelovanje koje, kako sada stvari stoje, neće proći nekažnjeno. “Kada jedan mladi čovjek sa 35 godina postigne takav komfor, takav stan, takvu društvenu poziciju, takvu plaću, takvu mogućnost da putuje po svijetu, takvu mogućnost da priča šta god hoće, on počne da iznosi takve tvrdnje i da govori da treba neka bolja SDA, pa za njega nikada bolje stranke, koja će mu to omogućiti, neće biti. On sa svojih 35 godina živi u ovom centru BiH u koji je došao, bolje nego najbolji branioci zemlje, akademici, pisci, dobitnici nagrada za film i režiju, sportisti… I njemu ovakva stranka ne valja, treba bolja i vjerovatno će bolju i potražit”, otvoreno je zaprijetio Bakir Izetbegović. Uz to je dodao da u SDA “ima predemokratije i preslobode” koju Šepić, navodno, zloupotrebljava.
U rječnicima i leksikonima teško da se mogu pronaći objašnjenja za termine kao što su “predemokratija” i “presloboda”, pogotovo kad se dvije osnovne imenice postave, kao što je to Izetbegoviću pošlo za jezikom, u dominantno negativan kontekst. Zar može biti da negdje ima previše slobode i da li moguće je da šteta može nastati usljed viška demokratije? No, ostavimo sada po strani šta je “pisac htio da kaže” i vratimo se Šepićevoj nezahvalnosti prema SDA i Izetbegoviću osobno.
Prije svega da razjasnimo – nemam niti jedan potreban razlog da budem fasciniran Šepićevom političkom karijerom, pa samim tim ne osjećam empatiju prema njegovom budućem statusu u SDA. Radi se o ambicioznom, mladom čovjeku, koji je iz bosanskokrajiške izborne jedinice uvjerljivo osvojio zastupnički mandat u državnom parlamentu. Osim toga, većinu zamjerki koje mu je Izetbegović isporučio preko TV ekrana i sam bih potpisao. Tačno je, naime, da Šepić živi u poslaničkom luksuzu koji mu je omogućio da se “skući” u Sarajevu. Nije neistinito i da je obišao svijet o državnom trošku, te da od tih skupih putovanja bh. građani nisu imali naročite koristi. Da skratimo, nije nam trebao Izetbegović da bi saznali da Šepić bolje, puno bolje živi od 99 posto ljudi u ovoj zemlji i to samo zato jer se preko stranke dokopao državnih jasli.
Međutim, iz ovog verbalnog “šepićtresa” mogle bi se izvući i neke vrijedne, važne pouke. Prvenstveno ono iskreno priznanje bošnjačkog člana Predsjedništva BiH da se od politike lijepo živi. I da se, valjda iz zahvalnosti, mora biti poslušan, tih i ponizan prema velikom vođi i njegovim odlukama. Onda kad lojalnost popusti, a stranački se kadar otme kontroli, slijedi kazna, marginalizacija i brutalno izbacivanje iz kluba odabranih. Budimo sigurni da će Šepić to doživjeti već pri prvom narednom sastavljanju SDA-ovih izbornih listi. I nikakva naročita šteta zbog te eliminacije neće nastati. Ni za državu BiH, ni za Šepića osobno jer je, kako nas je Izetbegović podučio, taj mladi SDA-ovac sve svoje egzistencijalne i finansijske probleme već odavno riješio, a pritom se i bijelog svijeta nagledao. Baš kao što su to učinili i brojni “prvoborci” Izetbegovićeve stranke, od Šefika Džaferovića do Halida Genjca. Koji su, da se poslužimo argumentacijom njihovog šefa, na svoj imovinski konto uspjeli upisati ne po jedan, nego po dva stana u centru Sarajeva. I sve “po zakonu”, zahvaljujući parama iz državnog budžeta gdje su Genjac i Džaferović nakalemljeni ima skoro dvije decenije. S obzirom na to da dva SDA-delegata oduvijek (i u doba Izetbegovića seniora i za vladavine Sulejmana Tihića), “vežu konja gdje im aga kaže”, da govore ono što šef misli, a misle ono što šef govori, Izetbegović je, eto, svojom milošću zanemario nepobitnu činjenicu da su Genjac i Džaferović ostvarili duplo više imovinsko-finansijskih tantijema u odnosu na nezahvalnog Krajišnika Šepića. A sve to, kako rekosmo, uz bespogovornu poslušnost prema stranačkom šefu. I u tome zapravo leži suština bavljenja politikom u BiH. Budi i ostani dosljedni klimoglavac, a sve drugo će doći samo po sebi…
Na koncu, znamo za onu mudrost da nije važno šta se govori, već ko to govori. Tako je, naravno, i sa Izetbegovićem. Jer, budimo realni, gdje bi on bio sve ove godine da nije Alijin sin, da se sve vrijeme nije vezivao uz stranku koju je njegov otac stvorio…? I je li baš sticaj slučajnih okolnosti presudio pa da svi članovi Izetbegovićeve uže familije, na ovaj ili onaj način, postanu direktori državnih firmi? Nema dileme, član Predsjedništva BiH potpuno je u pravu – od politike se zbilja lijepo i lagodno živi. Zato, neka Šepića izbace odmah. A potom i sve (pre)ostale…
visoko.ba/novi.ba
