Pored rukometa i košarke u Visokom vidno cvjeta i fudbal, barem kada je riječ o mladim nadama kojih je posljednjih godina sve više. Tim povodom razgovarali smo sa Harunom Čunjalom, članom juniorske selekcije Nogometnog kluba Bosna Visoko, mladim igračem kji konstantno niže uspjehe.
Za Visoko.co.ba piše: Adi Zahirović
Možeš li nam nešto ukratko reći o sebi?
Ja sam Čunjalo Harun, sedamnaestogodišnjak iz Visokog. Rođen sam u Sarajevu 2002. godine, a trenutno se školujem kao mašinski tehničar u MSŠ “Hazim Šabanović” Visoko, učenik sam trećeg razreda. Moj hobi je fudbal, kojim se bavim već 7 godina.
Rekao si da ti je fudbal hobi, međutim možemo li ga smatrati i kao tvoju profesiju? Možeš li nam reći kako je zapravo sve počelo?
Naravno, može se reći da je profesija, počeo sam ga trenirati od desete godine života kada se i razvila sama ljubav prema fudbalu, a tako i razna prijateljstva. Trenirao sam i rukomet i tenis, ali nisam se uspio pronaći u njima, moje srce je ispunio sam fudbal.
Koja je tvoja motivacija, šta je to što te tjera da ustaneš nakon svakoga pada, tačnije šta te ispunjava na terenu?
Motivaciju prvenstveno pronalazim u sebi, svojim igrama i konstantnon napredovanju. Stalno razmišljam o tome kako sam igrao i kako mogu biti bolji i bolji. Naravno tu su i određeni igrači koji mi bivaju motivacija. Obično u omiljenome igraču vidim sebe, pa tako da mi je omiljeni igrač Kevin De Bruyne iz Manchester City-ja. Omiljeni mi je upravo zbog načina igre, kreativnosti i nevjerovatnim trikovima.
Naveo si da voliš kreativnost na terenu, razne driblinge i poteze. Da li bi se više opisao kao solo igrač koji više ide na svoju ruku i svoje iskustvo ili kao timski igrač?
Da, trudim se sa budem kreativan igrač koji voli eksperimentisati. Ima trenutaka kada volim biti solo igrač, ali u većini slučajeva volim prepustiti loptu i asistirati kao timski igrač.
Nerijetko imate česte treninge koji znaju biti svakodnevnica, pored samoga fudbala imaš i druge obaveze poput škole i sl. Kako uspijavaš sve to ukombinobati. Šta ti je na prvom mjestu?
Moram priznati da jeste teško ali kada nešto volite nije vam se teško žrtvovati za to, a vremenom se svakako naviknete na takav ražim. Za sada na prvom mjestu mi je škola. Dok ne uspijem ostvariti nešto konkretno u fudbalu.
Kada bi postojao recept uspjeha, koji bi ti izdvojio kao onaj pravi? Da li je osnova u treniranju i treniranju, ili ipak treba imati i talenat, veliku želju i biti optimističan oko uspjeha? Da li misliš da ima mogućnosti za uspjeh u bh. fudbalu?
Recept uspjeha jeste doza ogromne želje i rada, također talenat je bitan ali nije i presudan jer se radom sve usavršava. Naravno volja je također bitna jer je ona pokretač svega. Što se tiče uslova u BiH, oni postoje u većim klubovima kao što su FK Željezničar, FK Sarajevo isl., i u njima je dosta lakše uspjeti dok u nižim klubovima imamo slabije uslove. Većina igrača ozbiljnije karijere počinju vani, pa tako da i sebe vidim negdje izvan BiH.
Svjesni smo raznih promjena danas, pa tako i sama motivacija može rasti i opadati. Šta uradiš kada izgubiš motivaciju i šta preporučuješ drugima da urade?
Iskreno nemam problema sa gubljenjem motivacije, ali svima koji imaju dilemu oko motivacije neka je traže u sebi u bližnjima ili na kraju krajeva u životu, jer smatram da je fudbal život i da ga tako i treba posmatrati.
Šta bi poručio svima koji žele ostvariti svoje snove, bili oni vezani za fudbal ili bilo koji drugu sferu života?
Jednostavno, ako želite i kada želite ostvariti svoje snove, samo radite i radite. Rad je ključ uspjeha i to mogu potvrditi mnogi uspješni ljudi. Stoga količina uloženog rada, truda i zalaganja mjeri uspjeh, bilo u fudbalu, školi, izgradnji sebe i svemu ostalom.
*Tekst autora Adija Zahirovića nastao je u okviru projekta “Omladinski novinari na putu ka profesionalnoj karijeri”, koji zajednički realiziraju Udruženje za socijalni, kulturni i kreativni razvoj “Zora” iz Zenice i redakcija portala Visoko.co.ba.
Projekt je podržan od USAID-ovog Programa za osnaživanje nezavisnih medija (IMEP), a kojeg implementiraju Centar za promociju civilnog društva (CPCD) i Otvorena mreža.
Visoko.co.ba/Adi Zahirović
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.