Intervju / Amir Ganić zastupnik u Skupštini ZDK i bivši predsjednik OO ASDA Visoko: Zašto sam napustio ASDA

Nakon što se odlučio podnijeti neopozivu ostavku na sve funkcije u stranci ASDA to je bio povod da uradimo intervju sa prof.dr. Amirom Ganićem još uvijek zastupnikom u Skupštini ZDK i sada već bivšim predsjednikom OO ASDA Visoko.

Gospodine Ganiću zašto ste podnijeli neopozivu ostavku na sve funkcije u ASDA?

Prije svega, moja ostavka nije nikako ishitrena niti je plod odredjenog revanšizma prema nekome ili nečemu, ona je rezultat brojnih problema koji sežu unazad nekoliko godina i koji su bili kumulativne prirode. Šta želim kazati, problemi (mislim na Zeničko-dobojski kanton, kao i OO ASDA Visoko) na koje sam upozoravao vrh stranke pa i samog predsjednika Ogreševića (što putem telefona, što u ličnim kontaktima) su imali jedan permanentan kontinuitet, a nisu na odgovarajući rješavani. Nisam siguran ni da su čak na adekvatan način, od strane stranačkog vrha percipirani, a kamo li da se istim prilazilo ozbiljno i s nakanom da se isti rješavaju. Kada govorim o unutarstranačkim problemima, tu prije svega mislim na bahato, ponekada osiono i drsko i vrlo često egoistično ponašanje (formalno) doskorašnjeg (suštinski, moje mišljenje je još uvijek) predsjednika KO ASDA ZDK Refika Kurgaša. To njegovo ponašenje se ogledalo kroz permanentan rad na vanstranačkom i vaninstitucionalnom djelovanju, gdje je u svojstvu vlasnika KO ASDA ZDK donosio odluke i vrlo često bez  bilo čijeg znanja i konsultacija zastupao Stranku. Tu prije svega mislim na njegovo konstatno djelovanje „iza mojih leđa“ u okviru djelokruga predsjednika OO ASDA Visoko, posebno kada su bile u pitanju važne političke odluke. Pored toga, u svojstvu apsolutnog vlasnika KO ASDA ZDK politički je, sam trgovao i pregovarao nakon prošlih općih izbora (što su mi potvrdili brojni svjedoci posebno u pogledu mogućnosti participiranja ASDA u vlasti ZDK, kao i razgovori sa predsjednicima nekih drugih partija na najvišem nivou). Vrlo često je mijenjao kompletne garniture stranačkih općinskih odbora po principu ko mu se protivio i nije svidjao, bez ikakvih konsultacija i dogovora sa ostatkom stranačkog rukovodstva na kantonalnom nivou. U vrlo kratkom periodu Kurgaš je izmijenjao čak 14 rukovodstava općinskih organizacija (Visoko dva, Kakanj tri, Zenica tri, Zavidovići dva, Žepće dva, Breza dva rukovodstva). Zamislite samo činjenicu da je taj isti Kurgaš imao političkog sluha i mudrosti ili da je uvažavao mišljenja nas najbližih saradnika, pa da su svi ti (ili skoro svi) ljudi, koje je mijenjao kao na traci, ostajali u stranci, držim da bi ASDA ZDK bila vjerovatno druga najjača partija na nivo kantona, to odgovorno tvrdim. Međutim, današanja situacija u ASDA u političkom smislu je dijametralno suprotna, upravo zbog takvog ponašanja Kurgaša. Uz navedeno, brojni su problemi lične prirode koji su se ogledali kroz nemogućnosti bilo kakve saradnje putem razgovora i dogovora, ukoliko se nešto kosilo sa njegovim nakanama i principima.

Problemi su kulminirali nakon proteklih općinskih izbora, kada je Kurgaš doživio potpuni izborni debakl. Za svoj neuspjeh je okrivio prije svega nekolicinu ljudi iz vrha općinske organizacije Visoko, naravno gdje sam se i ja našao. S drugu stranu, koincidencije li, da je baš u tim mjesnim zajednicama odakle potiču njegovi politiki „izdajnici“ dobio najveću podršku, dok je u mjesnim zajednicama gdje su „stolovali“ njegovi „politički prijatelji“ dobivao jednoznamenkast broj glasova. Ni ta činjenica (da je upravo tih nekoliko ljudi koje je optuživao za političku izdaju de facto i de jure jedini radili za Kurgaša u izbornoj kapmanji) nije mu bila dovoljna, pa je tražio od vrha stranke moju smjenu i uvodjenje povjereništva (i u tom pokušaju je ostao „bez zuba“).

Naravno, vrh ledenog brijega je bila činjenica hapšenja Kurgaša iz marta ove godine i optužbi za pedofiliju. To jeste privatna stvar, ali činjenica da smo svi mi politički aktivni ljudi, ustvari javne ličnosti, nikako ne amnestira sve nas koji smo bili članovi ASDA, da na određeni način ne ponesemo breme odgovornosti, pa ako hoćete i sramote za navedeni slučaj. Ja sam kontaktirao stranačko rukovodstvo (prije svega predsjednika Ogreševića), da Stranka mora poduzeti određene mjere prema Kurgašu, na što mi je predsjednik Ogrešević obećao da ćemo se sastati u što skorije vrijeme (sa aspekta rada OOA SDA Visoko kojoj je Kurgaš pripadao i koja je doživjela najveći udar zbog njegovog hapšenja). Pored toga, ja sam obavijestio stranački vrh da će uslov za moj ostanak u stranci biti apsolutno udaljavanje iz stranke Refika Kurgaša. Ni do dana podnošenja moje ostavke, predsjednik Ogrešević se nije udostojio da se sastanemo i razgovaramo šta dalje u pogledu nastavka političkog djelovanja. Uz činjenicu da se vrh stranke nikada suštinski nije ozbiljno očitovao o političkoj sudbini Kurgaša, te da predsjednik Ogrešević nikada nije iskazao spremnost da se sastanemo i razgovaramo, (iako znam da je dolazio u Visoko i sastajao se sa Kurgašom),  meni su dali zapravo da svoj politički angažman u ASDA privodim kraju.

Zašto navodim i odgovorno tvrdim da je Refik Kurgaš suštinski još uvijek predsjednik KO ASDA ZDK? Odgovor leži u činjenici da su de facto skoro svi „njegovi ljudi“ (koje je instalirao u KO ASDA s razlogom mog političkog rušenja, ukoliko bi se ja eventualno pokušao kandidovati za predsjednika KO ASDA) u sadašnjem sazivu KO ASDA ZDK, te da su cijelo vrijeme ti isti ljudi, za vrijeme boravka Kurgaša u zatvoru, u narodu širili priču kako je isti nevin, te da mu je ustvari cijeli slučaj podmetnut (što apsolutno ne želim komentarisati). Uz navedeno, vrh stranke se nikada nije eksplicite očitovao o poziciji Kurgaša u stranci, naprotiv, Ogrešević se i dan danas sastaje sa Kurgašom, što dovoljno ukazuje na moju tezu iz prethodne rečenice. Također, Kurgašov politički rad na terenu u smislu „vrbovanja“ određenih ljudi da ulazi u stranku dovoljno govori o tome da je on itekako „politički živ“ i da ima punu podršku vrha stranke.

U stranci, političkoj ili bilo kakvoj drugoj organicaziji, gdje se nalazi Refik Kurgaš i ljudi istih ili sličnih načela i principa, niti mogu niti želim biti.

Šta se sada dešava sa mandatom u Skupštini ZDK, ASDA gubi Klub zastupnika. Postoji li mogućnost da možda formirate nezavisni klub sa dva postojeća nezavisna kandidata u Skupštini ZDK?

Uslijed moje ostavke na sve funkcije i članstvo u stranci, ASDA ZDK gubi Klub poslanika, jer Klub je sačinjen od minimalno dva skupštinska zastupnika. U Skupštini ZDK je osim mene još dva nezavisna poslanika (Kemal Mušinbegović i dr Faruk Hodžić). Prema Poslovniku o radu Skupštine ZDK postoji mogućnost da se formira Klub nezavisnih zastupnika, međutim iz pređašnjih nastojanja sa istom intencijom, kada aktuelna politička većina nije dozvoljava formiranje Kluba, siguran sam da i u narednom periodu jedna takva inicijativa nebi dobila političku podršku.

Kakva je Vaša buduća politička karijera, ako uopšte razmišljate u tom smjeru?

U ovom trenutku ne razmišljam još uvijek o nastavku svog političkog angažmana. Vrlo teško je u ovom momentu donijeti pravu odluku. Moram biti neskroman i kazati de se već brojni politički subjekti, takođe interesuju za budućnost mog političkog djelovanja, što naravno čovjeku laska i godi. Uz apsolutnu iskrenost, želim kazati da nije nevažno biti politički aktivan i ako hoćete na određenim političkim pozicijama, ali jednako tako, politika je u smislu želje da se nešto uradi i promijeni na bolje, veliki potrošač čovjeka. Posebno sa aspekta međuljudskih odnosa, kao i uticaja nekih „drugih i viših“ političkih instanci na neke političke i ine druge tokove, gdje nemate mogućnost značajnijeg uticaja. To ponekada može jako mnogo da iritira i utiče na mnogo što-šta. Zbog toga, pustit ću da prije donošenja konačne odluke prođe još neko vrijeme. Također, moram istaknuti da sam u dobroj mjeri, kroz angažman u politici, zapostavio svoj naučni rad, što takođe može biti opredjeljujuće za eventualno moju buduću političku karijeru. Jer, ipak je moj primarni posao Fakultet, nauka, istraživanje i neželim da zapostavim nešto u što sam decenijama ulago svoj trud, energiju, vrijeme i novac.

Da li Vaše istupanje iz ASDA ima veze sa nedavnim potezom Elvedina Šabanovića i Mirze Bukića koji su napravili isto, a zatim odustali od inicijative da oforme klub vijećnika pri OV Visoko?

Ukoliko bi pokušali naći zajednički sadržilac moje i ostavki vijećnika Bukića i Šabanovića, onda bi to moglo biti zajedničko nezadovoljstvo odnosa vrha Stranke prema svemu, o čemu sam prethodno kazao.

Kako vidite budućnost OO ASDA u Visokom. Ipak je to stranka koja je ostvarila značajne rezultate na Lokalnim izborima i 2012., kao i 2016., pa i na Općim izborima kada je Visoko dalo dva zastupnika u Skupštini ZDK a evo sada ostaje bez svojih zastupnika kao i vijećnika. Kako objasniti tu političku nezrelost ili da budem još konkretniji. Kako je moguće da svi ASDA iskoriste da se uhljebe i onda napuste stranku?

Ne znam niti želim špekulisati o nečemu što je za mene završena priča. Bilo kakva moja projekcija u pogledu davanja odgovora na Vaše pitanje bila bi subjektiva, bezrazložna i nepotrebna, a uz to mogla bi se i krivo protumaćiti. Ja samo želim izraziti žaljenje zbog propadanja jednog, da tako kažem ozbiljnog političkog poduhvata, koji je sigurno na lokalnoj razini imao ozbiljne i kvalitativne i kvantitativne konture.

Odgovor na zadnji dio Vašeg pitanja je pomalo diskutabilan, posebno gledajući iz mog ugla. U odgovoru na prethodno, ja postavljam Vama pitanje, što je to čime sam se ja uhljebio, kroz svoj politički angažman. Prije nego li sam ušao u ASDA, ja sam bio u potpunosti ostvarena ličnost i na privatnom i na društvenom polju. Bio sam (i još uvijek bogu fala) porodičan čovjek, s poslom univerzitetskog profesora na najznačjanijem Univerzitetu u državi, imao sam svoju kuću, imao sam vlastiti automobil i imao sam određene nekretnine i prije ulaska u politiku. Sve navedeno je vrlo lahko provjerljivo. Sada kada sam aktivno u politici već petu godinu, niti imam viška kuću, stan ili vikendicu, niti imam dva automobila, niti sam ženu zaposlio, niti sam dobio drugi posao (drugi i bolji mi i netreba od postojećeg), odnosno, sve što sam imao prije politike, imam i sada – ništa više.

O drugim niti želim niti hoću da govorim. Činjenica je i to odgovorno tvrdim, da velika većina ljudi koji su napustili Stranku nisu tu uradili s ciljem, kako Vi navodite u pitanju (uhljebljeni pa otišli), nego su uglavnom napuštali Stranku zbog određenih problema i ličnog nezadovoljstva spram rada iste.

Umjesto zaključka

No, bez obzira na sve kazano, te na još mnogo toga što u ovom momentu ne želim, niti imam vremena i energije da govorim, samo ću još ovo istaknuti. U ASDA nisam ušao svojom voljom, nego sam politički vrbovan mjesecima i na kraju sam ipak pristao. Razlog mog angažmana je jedna „lijepa politička priča“, ispričana od strane Refika Kurgaša, kako je tada imao ljude i ideje da u praksi sprovede neke projekte. U tom (ali i samo u tom) momentu, ta priča je imala smisla. U praktičnom pogledu, sav politički rad se svodio na prethodno kazano.

Iako je činjenica da nisam ni „trčao“ niti se borio za određene funkcije u ASDA, ipak želim iskazati zahvalnost Stranci što su u meni prepoznali određeni kapacitet da mogu biti na značajnim političkim pozicijama. Uz to, naravno Stranka me je kandidovala i omugućila da ostvarim mandat u Skupštini ZDK, što mi je omogućilo određene benefite u društvu, kao i moju političku afirmaciju, te i u tom smislu iskazujem zahvalnost i želim sreću svima koji budu nastavljali na tom putu.