Humanitarci sa Buka: “Poseban osjećaj je kada uplakanoj majci i malenim dječacima možete predati ključ od novog doma”

Zasigurno je da čovjek dodatno dobija na svojoj vrijednosti kada pokaže svoju humanost, kada pokaže empatiju prema drugima i kada, ponekad i ne štedeći sebe, želi da pruži pomoć onima kojima je to u tom trenutku najpotrebnije. Teško vrijeme stvara i velike ljude, pokazuje ono najbolje u njima i to je ono što izuzetno treba cijeniti i poštovati. Upravo takvi ljudi su dio jednog udruženja ili organizacije u Visokom, a koji su sebe nazvali “Humanitarci sa Buka” i koji iza sebe imaju na desetine realizovanih humanih akcija, ne samo na području Visokog nego cijele BiH. Nikada ne žele da izdvajaju pojedince, da se kao individue predstavljaju javnosti, jednostavno djeluju kao grupa i kao takvi donose osmijeh na lice ljudima kojima je pomoć neophodna na bilo koji način.

“Ideja i želja za pomaganjem rodila se u mjesecu Ramazanu, kada su svi muslimani nekako ujedinjeni i povezani. Tada se najviše spominje važnost pomaganja slabijim i jačanje vlastite ličnosti. Obzirom da je ljudska priroda najranjivija kada su u pitanju djeca i tuga djece, odlučili smo se da će naš cilj biti pomaganje jetimima – djeci bez jednog ili oba roditelja. Svojom brigom i pažnjom da im pokušamo nadomjestiti oslonac bez kojeg su ostali, te da im olakšamo svakodnevnicu. Jer naša obaveza kao jednog zdravog društva jeste da brinemo o ovoj djeci i da damo sve od sebe da im obezbijedimo zdravo odrastanje”, istakli su ovi humani ljudi.

PRVA AKCIJA REALIZOVANA U ZVORNIKU

Organizacija “Humanitarci sa Buka” broji oko 20 aktivnih članova, a kao pokretač svega je imam Ermin ef. Ahmić u džematu Buci. Međutim, ovi članovi nisu svi iz Visokog, jer se to vremenom proširilo. Sve su to odrasli muškarci, uspješni u svojim poslovima i životima, odgovorni i spremni da pomognu bilo kada.

“Prva akcija i početna tačka svega ovoga što danas jesmo, bila je pomoć za pet jetima u Zvorniku, koji žive sa bolesnom majkom, bez primanja, na samom rubu egzistencije. To je bilo na ljeto 2018. godine. Tada je jedan uži krug ljudi prikupio sredstva, odjeću, obuću, hranu i puni volje uputili smo se u Zvornik. Nakon toga uradili smo mnogo toga, mislim da bi se mogla napisati jedna veoma sadržajna knjiga o svim ljudima koje smo posjetili”, poručuju i naglašavaju da uopšte nisu vezani samo za pomoć u Visokom, nego i širom BiH.

“Aktivisti sa Buka nisu imali namjeru da budu vezani samo za grad Visoko, što govori i naša prva akcija koja je realizovana u Zvorniku. Naš cilj je pomoći djeci, ma gdje da se oni nalazili. Svakodnevno istražujemo brojne organizacije, pratimo TV programe, preko kontakata efendija koji rade širom Bosne i Hercegovine, dolazimo do potrebnih informacija. Vrlo često nam se jave organizacije iz cijelog svijeta i ukazuju nam na one kojima treba pomoć. Često nas zovu i sami ljudi koji traže pomoć za sebe, za bolesnog komšiju, pa onda preko svojih izvora provjerimo istinitost tih priča i pokrenemo akciju. Jedna velika armija ljudi uključena je u sve ovo, kako vrijeme prolazi sve je brojnija, snažnija i uspješnija”, ističu sa ponosom.

ŽELJA I NASTOJANJE DA SE POMOGNE SVIMA

Za četiri i po godine napravljeno je 70 akcija za jetime, odnosno oko 300 djece bez jednog ili oba roditelja je obradovano za vrijeme postojanja Humanitaraca sa Buka.

“Često se jave donatori koji ovoj djeci obezbijede mjesečnu stipendiju ili mjesečnu kartu, sve dok se školuju. Početna zamisao se proširila, pa smo pomagali i djecu sa posebnim potrebama, sredstvima za liječenje, potrebnu hranu. Naš prioritet postale su i ugrožene porodice sa više djece, koji nemaju primanja, te žive u veoma lošim uslovima. Svakodnevno pomažemo i starije osobe, koje žive od socijalne pomoći ili minimalne penzije, te nisu u mogućnosti da plate režije, lijekove ili životne namirnice. Svakodnevno nudimo pomoć u hrani, kupovini namještaja, peći, drva, sve ono što je potrebno ugroženim porodicama. Platili smo mnoge dugove, rate kredita, rate za školovanje djece, prikupljali sredstva za liječenje u inostranstvu, te kupovina invalidskih kolica za potrebne. Za vrijeme korona virusa egzistirali smo na području naše opštine i svakodnevno pomagali ljude sa hranom i lijekovima. Godišnje se pomogne i obiđe oko 400 porodica, prioritet su nam djeca, pa onda i sve ostalo”, dodali su.

Ono što posebno žele podcrtati je da u njihovom radu nema politike niti priklanjanja bilo kome, prioritet je pomoć i samo se drže toga. Mnogi privrednici iz Visokog i okoline te ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine i dijaspore stoje uz njih i pomažu im, što njihovom radu daje i dodatnu jačinu.

“Svi su nam dobro došli i svakodnevno se povećava broj ljudi koji učestvuju u ovim akcijama. Mnogo nam pomažu društvene mreže, jer se trudimo da budemo aktivni i da detaljno opisujemo sve akcije koje realizujemo. Ljudi podijele apele na svojim profilima, pa se i tako širi naš broj. Svi su prepoznali naš trud i rad, te smo prikupili povjerenje svih onih koji svakodnevno pomažu. Napominjem da ovo nije prijavljena organizacija, sve je na dobrovoljnoj bazi, niko od naših aktivista koji rade akcije nema profita ni od jedne akcije. Svaku posjetu koju realizujemo je uz prethodan dogovor za slobodan dan na poslu. Gorivo i vozilo kojem idemo, put i hranu, sami snosimo, te bez ikakvog tereta obavimo akciju. Samo tako napunimo svoje duše i punog srca vratimo se kući”, riječi su članova Humanitaraca sa Buka.

KUPOVINA KUĆE ZA SAMOHRANU MAJKU I DVA DJEČAKA

Mnoge akcije su im ostale urezane u sjećanje, jer svaka je specifična na svoj način, ali sve su dodijele onaj prvenstveni cilj – pružena ruka onima kojima je pomoć potrebna.

“Najupečatljivija i najuspješnija akcija bila je kupovina kuće za samohranu majku dva dječaka u mjestu Grđevac kod Visokog. U roku od 24 sata nakon objavljivanja apela prikupljen je sav novac za kupovinu kuće. Zaista jedan poseban osjećaj kada uplakanoj majci i malenim dječacima možete predati ključ od novog doma, njihovog vlastitog. Ovu akciju pamtićemo dok smo živi. Postoje brojne akcije koje su nam se urezale u pamćenje i koje smo završili sa suzama i jecajem. Najviše vas zaboli kada vidite bolesno, uplakano, gladno i promrzlo dijete, koje još nije ni svjesno životnog tereta”, prenose svoja sjećenja, ali i dodaju kako je teško imati sistemski plan koji bi riješio probleme svih ljudi.

“Po našem mišljenju mnogo više mogle bi napraviti socijalne službe u svakom gradu. Dakle, da država odvaja novac za potrebne, te da uposlenici tih ustanova više borave na terenu, ne samo u kancelarijama. Potrebno je obilaziti ljude, otvoriti vrata socijalno ugroženih i uvjeriti se u kakvim uslovima žive. Odmah na terenu ispitati situaciju i uočiti šta je najpotrebnije. Ne možemo očekivati od neke iznemogle starice, koja sama živi, da može otići u njihov centar, njih treba posjetiti. Mislim da kada bi mediji više pažnje posvetili takvim ljudima, da bi se pitanje ugroženih daleko lakše i uspješnije rješavalo.”

Interesantno je da “Humanitarci sa Buka” nemaju utemeljen i razrađen plan. Čim se stvori prilika da mogu pomoći, istog trena se realizuje plan i krene se u njegovo izvršavanje. Naravno, planiraju da nastave sa radom kao i do sada – da obilaze ljude širom Bosne i Hercegovine i pomažu onoliko koliko mogu.

“Na kraju bi zamolili sve građane koji su voljni i spremni da se aktivno uključe u humanitarni rad, da u svom gradu razrade plan za pomoć potrebnima. Kada bi u svakom gradu neko aktivno pomagao potrebnima, problem siromaštva bio bi daleko manji”, poručili su na kraju humani ljudi iz Visokog.

“Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”.

Visoko.co.ba/Neven K.