Građani u FBiH oboljeli od celijakije u lošem položaju

1379

Veliki broj građana BiH boluje od celijakije, hronične autoimune bolesti. Među njima je i značajan broj djece. Osobe oboljele od celijakije ne mogu jesti hranu koja sadrži gluten. Nabavka bezglutenske hrane, koja je jedini lijek za oboljele od celijakije, predstavlja poseban problem građanima u Federaciji BiH.

Desetogodišnja Selma Mulisić, učenica osnovne škole „Osman Nuri Hadžić“ u Sarajevu, oboljela je od celijakije. Za razliku od većine djece koja se tokom boravka u školi, hrane u školskom restoranu, Selma je primorana jesti hranu koja ne sadrži gluten, a koju joj spremaju njeni roditelji.

“Nosim od kuće užinu koju mi roditelji naprave, sendviče. Imam i onu bezglutensku hranu. Nekad ponesem onu čokoladicu”, kaže Selma.

Celijakija je hronično autoimuno oboljenje od kojeg boluje 1 posto svjetske populacije. Osobe koje boluju od ove bolesti ne mogu jesti hranu s glutenom.

“Gluten je jedna bjelančevina koja se nalazi u pšenici i srodnim žitaricama. On dovodi do oštećenja, do upalne reakcije koja se odvija u organizmu a ista dovodi do atrofije crijevnih resica” kaže dr. Sabina Kurtagić, pedijatrijski gastroenterohepatolog.

Unos glutena u organizam kod oboljelih od celijakije izaziva niz poremećaja.

Dr. Sabina Kurtagić kaže: “Kod djece to su učestale, proljevaste stolice, povraćanje, simptomi koji su praćeni dehidracijom, gubitkom tjelesne težine, minerala, jednom lošom krvnom slikom.”

Bezglutenska ishrana je jedini način liječenja oboljelih. Federacija BiH, nažalost, ne subvencionira nabavku ove, izuzetno skupe, hrane.

“Kilogram bezglutenskog brašna je između 9 i 10 maraka. Mala kutija keksa je od 4 do 6 maraka. Tako da možete misliti, čak i roditelj koji ima finansijska sredstva, ne može baš sve da priušti svom djetetu koje boluje od celijakije”, rekla je Bojana Ćorović, aktivistica Udruženje “Dobro”.

“Oni nemaju pravo na tu hranu. Odbačeni su po zakonu o zdravstvenoj zaštiti. Znači isključivo je problem u hrani bez glutena, jer bez nje oni su osuđeni na sporo i lagano umiranje”, kaže Senad Mulisić, otac djevojčice oboljele od celijakije, Za razliku od Republike Srpske, gdje je pitanje subvencioniranja nabavke bezglutenske hrane riješeno na entitetskom nivou, u Federaciji BiH oboljeli od celijakije zavise od dobre volje kantonalnih vlasti.

Zlatan Peršić, portparol Ministarstva zdravstva FBiH kaže: “Kantoni su glavni finansijeri zdravstvene zaštite, tako da mi kroz prioritetne programe zapravo njima preporučujemo da, u skladu sa svojim mogućnostima, sufinansiraju nabavku brašna bez glutena za ove pacijente.”

Jasno je da su osobe oboljele od celijakije u Federaciji BiH u lošem položaju. To se odnosi i na najmlađe bolesnike i njihove roditelje, koji su prepušteni sami sebi.