Gdje je ovdje pravo?

Odavno govorim da je Visoko izgubilo smisao od kad je nestalo Jugoslavije. I za to imam odlične dokaze i pojašnjenja, koja sam jednom ranije pisao. Visoko je u SDA viziji BiH zauzelo mjesto privatnog sektora SDA, u kojem su se važniji kadrovi opozicionih stranaka uredno zbrinuli, i time se riješio problem političke opozicije, a narod je u Visokom na nivou dokoličarske mahale i seoskog mudraluka, i samim tim je onemogućen da se mentalno razvija.

Dodatni problem Visokog, što oni iz SDA koji su planirani da obave posao privatizacije i destrukcije onih preduzeća koje nisu bili i stanju da privatizuju u prvom mahu, nisu progresivni ljudi, nego su sitne duše koje žive uvijek u strahu da će sve to što su na fol nekih zasluga zaradili, sve jednom nestati kao što je i došlo. Izuzetno štetna situacija, jer niti oni znaju i žele da nešto napraviti od te prilike koja im se pružila, a i sami tako obogaćeni nisu opušteni u životu. Iskreno, ni ja ne bih bio.

Imao sam priliku da razgovaram sa ljudima koji su iz Visokog, ali nisu zaraženi visočkim sindromom mahale, zavisnosti, kompleksa i sebično destruktivne politike koja vlada među ljudima koji evo 20 godina vode politiku u Visokom. Svi sagovornici su mi potvrdili da Visoko ima individualnog potencijala još uvijek da krene prema gore, umjesto da tone, i da je to teško pitanje zajedničkog dogovora ljudi koji su trenutno u političkim vodama. Uzgred budi rečeno, i oni su skeptični po pitanju širih sposobnosti aktualnih političkih aktera, jednodimenzinalnog razmišljanja i djelovanja, kao i nagomilane sujete koja koči svaki mogući zajednički projekat u politici za bolje Visoko.

I to je to. Ako pogledamo ko se bavi politikom, vidjećemo da su to ljudi koji nemaju blage veze šta politika znači, i da su to ljudi koji očigledno imaju određenih psiholoških unutrašnjih problema koji se negativno manifestuju na okolinu. Predsjednik glavne stranke kao produkt te iste stranke iz prošlosti je osoba koja očigledno ima neke komplekse iz prošlosti, i koji je previše gledao trilogiju filmova o Kumu pa se uživio poput djeteta koje poslije nedeljnog kina i gledanja Bruce Lee-a se odjednom osjeti da zna karate, je izgubio kontrolu nad onim koje je on progurao na političku i općinsku scenu. U svom javnom izražavanju, koristi se nastudiranim govorom, vrlo rijetko je sposoban da govori svojim jezikom, a kada mu se to slučajno desi, onda počne da gubi kontrolu i krene sa prepucavanjem sa sugovornikom. Koristi citate iz filmova i romana, okružuje se ljudima koji manje više dijele iste frustracije iz mladosti, i tako sebe zatvara u jedan kruti krug koji ne dozvoljava samom njemu da se širi kao osoba, osobno i društveno.

Načelnica je osoba koja je bila računovođa u Kumovoj firmi, i onda je Kum promovisao kao neku senzaciju, i dobio izbore na tu kartu. Prethodno je Kum pomeo sve pripadnike stare garniture, u takvoj akciji, koju ne bi organizirao da pomete neku političku opoziciju, kad bi ista postojala u Visokom. I onda ta ista načelnica, sa grupom svojih žena, iz udruženja žena na budžetu, okrene Kumu leđa, i krene sa svojom vlastitom politikom. Kum se malo naljuti, pa se onda opet povuće u štab, čekajući naredne izbore, da ponovo unutarstranačkom metlom mete one koji su mu leđa okrenuli a u njegova pokušali zabiti pincete za obrve ili čakijice, ili će se spektakularnim obratom izmiriti sa načelnicom iz izbornog interesa za vlast i budžetski novac, a ostale nekako pomesti uz neko uhljebljenje ovisno koliko se za neke načelnica založi u tom procesu. Iz tog razloga možemo vidjeti kako određeni se već sada ulizuju načelnici predosječajući da će budžetskoj romansi doći kraj, i da im je jedina šansa opet da ih ista ponovo negdje uhljebi, a Visoko je odavno poznato kao mjesto koje obiluje javnim preduzećima za uhljebljavanje raznih kadrova koji više nisu potrebni stranci, ali ili znaju svašta, ili su ulizivačkim metodama stekli dovoljno bonusa za uhljebljavanje.

Metod javnog istupa načelnice je copy paste Kuma, nastudirana priča, plačanje budžetskim parama privatnom retardiranom portalu da veliča nju ili njene općinske uspjehe. I ona se koristi citatima sa društvenih mreža, uglavnom koristi tuđe mudre izreke da bi odbranila svoje stavove ili napade prema sebi. Sve u svemu, oboje su nezreli za konkretne politike i političkih odnosa. To su sami dokazali jednom drugom, pa onda i svima nama, kada su se kao mala djeca posvađali ko je u pravu. A nijedno nije u pravu.

Kao rezultat svega ovoga, mi imamo lokalnu odmenutu feminističku SDA (u daljem tekstu kao FSDA) koja se odvojila od Kumove SDA (u daljem tekstu kao KSDA), a šlihta se centralnoj u Sarajevu radi sigurnosti neke, koja preko budžetskih i arapskih para pokušava da kupi sebi neku popularnost, i koja je u ovih par godina vlasti, napravila nepotrebne objekte koje će opet građani finansirati, i uglavnom se bavila komunalnim dekorativnim radnjama. Samim tim, mislim da bi načelnici najbolje bilo da poslije mandata načelnice postane direktorica novog javnog preduzeća u Visokom, koje bi se zvalo „JP Dekoracija“ Visoko, gdje bi ona radila na ukrašavanju Visokog, tu bi mogla zaposliti svoj feministički pokret, sa kojim bi pravila projekte sađenja cvijeća i sličnih ženskih poslova.

Također je interesantno da ova aktualna FSDA ima jednu dodirnu tačku sa KSDA, a to je da se vole hvaliti da su bolji od prethodne vlasti, koja je bila također SDA!!!

Uglavnom se hvale dekorativnim komunalnim uspjesima, koje su možete misliti ovi od ranije iz prethodne vlasti planirali uraditi, ali nisu uspjeli iz dva razloga. Prvi je onaj stari isprobani, a to je da kada dođeš na vlast, odmah kreneš razvlačiti sve projekte što duže u realizaciji, da imaš šta raditi 4 ili 8 godina. A drugi je razlog opšta nesposobnost i javašluk. Najbolji primjer za ovo je bila prošla vlast Munje Soprana, koja je trajala 8 godina, i u okviru kojih su se realizirale neke stvari, koje se u normalnim mjestima realiziraju u roku od mjesec dana, i nisu dio političkih obećanja i uspjeha, nego redovnih aktivnosti u društvu.

SDA kritikuje prošlu SDA, i hvali se da je bolja od iste, al’ u komunalnim radnjama. Svašta.

Ovoj situaciji je kumovala i apsolutno sterilna i korumpirana opozicija, kojoj bi najpoštenije bilo da se rasformira, a prethodno da se dogovori sa KSDA ili FSDA (ovisno kojoj struji su se u međuvremenu priklonili iz interesa) da se uhljebe na budžet ili da dobiju neke tendere dugoročne za svoje firme, i da onda puste da se SDA između sebe porefera, pa da vidimo i taj cirkus na šta će izaći. Naravno, svjesni da nemaju nikakvih čarobih karti u špilu, mogu samo ratovati, prozivati, i u svemu tome sebi valjati. Apsurd i paradoks gluposti Bošnjaka, jedna stranka se između sebe prepucava, i u svemu tome redovno uzima plate, tendere, finansira se uredno. A narod više čak i ne bleji.

Kredit za rješavanje problema vode je jedna od karti, jer kreditom se riješavaju problemi kod nas, bilo to da se kupi frižider, da se plati operacija, da se isplate penzije, da podijele plate budžetlijama, ili da se riješi problem vode na općini Visoko. I onda će se hvaliti, a već se hvale, kako će problem vode riješiti kreditom koji će građani vraćati. Nevjerovatna dimenzija bezobrazluka i ljudske gluposti.

Osvetoljubiva, tašta, FSDA i KSDA koristi budžetski novac da plaća kvazinovinarske tekstove na “privatnom” portalu, FSDA vlast koja se tješi da pripada SDA, nije još na čistu da li će je lokalna KSDA opet podržati na lokalnim izborima, ili će je prepustiti samoj sebi da se snalazi u svom interesnom svijetu koji je stvorila prilikom odmetanja od KSDA.

I sve to narod podržava, onaj isti narod kojem je plafon gledanje rijaliti show-a, sapunica, i koji je zarobljen u svom malograđanskom mentalnom sklopu. Neko je uhljebljen pa podržava, neko će biti uhljebljen pa šuti ili još jače podržava, neko glasa iz kaprica nekom drugom i bez razmišljanja o poslijedicama glasanja u inat, neko uopšte ne razmišlja i time pridonosi lošem stanju u društvu.

Kombinovana nesposobnost političke opozicije koja nije u stanju, ili neće, ili je dio ove mediokritetske političke prakse na terenu, kao i narod koji je pokazao da nema mentalnih i voljnih sposobnosti da se iščupa iz agonije koju oni održavaju kao izborno demokratsko gorivo, ukazuje svakom iole normalnom čovjeku koji vidi kroz ovo sranje da nema potrebe da se bori za narod ili za bolju politiku, jer niti je narod, niti je politička svijest dovoljno razvijena da produktivno razmišlja i djeluje.

Jedino što ostaje normalnom čovjeku, jeste da se nekako kako umije i zna izbori za svoju egzistenciju, i da satirično posmatra ovaj cirkus u Visokom, i okrene na smijeh, da ne bi obolio u suprotnom.

U Visokom se ne zna gdje je desno a gdje lijevo u politici, a posebno se ne zna i ne vidi, gdje je ovdje pravo?