Franjevačka klasična gimnazija

Franjevačka klasična gimnazijaBriga oko školovanja vlastitog podmlatka bila je važan dio djelatnosti franjevaca i prije formiranja jedinstvene škole. Daroviti dječaci boravili su određeno vrijeme u samostanima i pod vodstvom najčešće jednog franjevca učili su se osnovnoj pismenosti i latinskom jeziku. Međutim, neujednačenost samostanskih škola predstavljala je priličnu poteškoću, pa su franjevci početkom 19. stoljeća pokušali objediniti škole, ali tada u tome nisu uspjeli.
U ljeto 1882. godine uprava provincije Bosne Srebrene uspjela je u svojoj nakani i u jesen te godine počela je raditi jedinstvena škola u samostanu u Kreševu. Zbog neuvjetnog smještaja škola je koncem slijedeće godine premještena u Guču Goru i ondje je ostala do 1900, kada je preseljena u Visoko. Kroz ovo vrijeme škola je imala svega tri razreda s tridesetak đaka. Troškove uzdržavanja snosili su franjevci, jer ondašnja državna vlast nije priznavala niti na bilo koji način pomagala ovu školu.

Prije preseljenja škole i povratka franjevaca u Visoko trebalo je izgraditi odgovarajuću zgradu. U tu je svrhu kupljeno zemljište s desne strane rijeke Bosne i 1900. godine izgrađen je najveći dio zgrade s crkvom, pa je nova školska godina započela u Visokom. Gimnazija od tada pa do 1914. godine ima šest, a od te godine osam razreda, da bi 1916. godine bila održana prva matura. Nakon ovog značajnog organizacijskog uspjeha škola je dobila pravo javnosti pa se broj njezinih đaka uveliko povećao i 1940. godine dosegao brojku od 536. Naime, osim franjevačkih kandidata školu kroz ovo vrijeme pohađaju i tzv. vanjski đaci različitih konfesija. Budući da ih je velik broj dolazio iz udaljenih mjesta, izgrađen je 1928. godine za đake-katolike Konvikt u blizini Gimnazije. Ova je zgrada, međutim, 1945. godine oduzeta franjevcima i prenamijenjena u vojarnu, najprije jugoslovenske armije, a kasnije i vojske Federacije BiH. Vlada FBiH donijela je odluku 20. decembra 2005. godine da se dio kasarne „Ahmet Fetahagić“ daje na korištenje bez naknade Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji Visoko. Godine 1946. bio je zabranjen rad Gimnazije, ali je zauzimanje uprave Provicije škola ponovo počela raditi 1947. godine, no mogli su je pohađati isključivo franjevački kandidati. Dio gimnazijskog prostora zauzela je tada državna gimnazija i u njemu ostala dvadesetak godina.

Osim kandidata Bosne Srebrene u Visokom se nakon Drugog svjetskog rata do danas školuju i đaci Hercegovačke franjevačke provincije, a povremeno pedesetih godina prošlog stoljeća i nekoliko biskupijskih kandidata. Treba napomenuti kako nakon Drugog svjetskog rata državne vlasti nisu priznavale ovu Gimnaziju, što je stvaralo velike poteškoće đacima koji se nisu odlučili za studij teologije, a također i franjevcima koji su se upisivali na državne fakultete. Naime, pravo javnosti ova će škola dobiti tek 1992. godine. U skladu s reformom školstva predestih godina prošlog stoljeća, Gimnazija je morala, umjesto osmogodišnjeg, prihvatiti četverogodišnji sustav školovanja. Danas su đacima, uz udobne učionice i standardna školska pomagala, na raspologanju đačka biblioteka i moderni kabineti informatike i stranih jezika.

Unatoč spomenutim poteškoćama, Franjevačka klasična gimnazija u Viskom odgojila je, osim franjevaca, veliki broj priznatih kulturnih radika koji su danas jednim dijelom okupljeni u Udrugu bivših đaka visočke gimnazije sa sjedištem u Zagrebu. Udruga redovito održava veze s visočkim ustanovama, organizira naučne skupove i akademije u povodu važnih obljetnica Gimnazije, objavljuje prigodne publikacije i štampa vlastiti zbornik.

Kroz čitavo vrijeme svog djelovanja, iako vanjske okolnosti nisu uvijek bile tome naklonjene, Gimnazija je bila otvorena za održavanje veza s državnim školama u Visokom. Ona se očitovala ponajviše kroz zajednička sportska takmičenja. Korisna suradnja ostvaruje se s pojedinim ustanovama u gradu, posebno s Domom zdravlja, i njihova spremnost na zatražene usluge nikada nije dolazila u pitanje.

Za vrijeme zadnjeg rata, zbog neposredne ratne opasnosti, Gimnazija je bila izmještena u Bašku Vodu u Hrvatskoj i ondje je, zahvaljujući susretljivosti hrvatske vlade i hotelskih djelatnika, ostala od jeseni 1992. godine do proljeća 1996. godine.


Profesorski zbor

Nakon formiranja jedinstvene škole trebalo se, u skladu s važećim školskih standardima, pobrinuti i za školovanje gimnazijskih profesora. Stoga su franjevci, nakon završene teologije, pohađali državna učilišta i osposobljavali se za pojedine gimnazijske struke. Osim franjevaca pojedine su predmete u ovoj Gimnaziji, osobitno tjelesni odgoj i povremeno neke druge, predavali vanjski saradnici.

 

Franjevačko sjemenište

Osim školske izobrazbe đacima Franjevačke gimnazije pruža se mogućnost sticanja neophodnih i radnih navika, oplemenjenih temeljnim ljudskim i kršćanskim vrijednostima. U tu svrhu u Visokom, uz Gimnaziju, postoji i Sjemenište, institucija internatskog tipa, u kojoj rad koordiniraju odgajatelji. Njihova je zadaća pomoći đacima oko stvaranja zdravog ozračja koje omogućuje kvalitetan odgoj i obrazovanje.

Sjemeništarcima su na raspolaganju prostorije za učenje, dvorana za rekreaciju i sjemenišna kapelica. Sportske aktivnosti i nastava tjelovježbe obvijaju se na igralištima uz zgradu, a ovoj svrsi, kao i mogućnosti održavanja priredbi, služi i Dom sv. Ante, izgrađen još 1935. godine.

Život u Sjemeništu ravna se prema pravilima, potvrđenim od redovničkih poglavara, koja se temelje na zdravim iskustvima odgoja u ovakvim ustanovama, uz mogućnost njihove razborite prilagodbe zahtjevima našeg vremena i savremenim metodama odgoja.

Uz redovne školske obaveze sjemeništarci su angažirani osobito na glazbenom i literarnom planu. Ranije su se ove djelatnosti odvijale kroz rad Marijine kongregacije i Literarne sekcije, a danas je posebno aktivan Tamburaški zbor. Uz obavezan predmet muzike u školi, đaci su dužni savladati i određene vježbe sviranja na klaviru. U Sjemeništu se pripremaju i prigodne pripredbe. Posebno je vrijedan spomena đački list Novi Cvijet koji, s kraćim prekidima, izlazi od prvih visočkih godina Gimnazije i Sjemeništa.


Kulturni sadržaji

U tradiciji je franjevaštva da se život oplemenjuje kulturom. I visočki su profesori od početka skupljali umjetničko i knjižno blago kako bi njihovi đaci bolje upoznali i zavoljeli vlastitu prošlost i imali na raspolaganju literaturu koja će proširiti njihove intelektualne poglede. Danas se pri spominjanju Gimnazije i Sjemeništa ne mogu zaobići bogata Profesorska biblioteka, Lapidarij (zbirka radova u kamenu, novac, knjige i rukopisi) i Etnografska zbirka i Zbirka vrijednih savremenih umjetnina.

 

Profesorska bibiloteka

Početke ove vrijedne i bogate zbirke nalazimo krajem 19. stoljeća u Gučoj Gori. Među prvim knjigama bila su Akademijina izdanja iz Zagreba. Do 1900. godine biblioteka je imala oko hiljadu svezaka. Redovitom nabavkom i donacijama pojedinaca i institicija broj publikacija narastao je 1941. godine na petnaest, a krajem prošlog stoljeća na više od šezdeset hiljada. Knjige su upisane u kartoteku koja ima abecedni i stručni katalog, a zastupljene su sve gimnazijske struke i uz klasične jezike knjige su napisane na još desetak živih jezika.

Posebno su vrijedna različita periodična izdanja s oko dvanaest hiljada svezaka, od kojih posebno treba spomenuti Rad JAZU (HAZU) i Glasnik Zemaljskog muzeja iz Sarajeva.
Knjige su namijenje prvenstveno profesorima i đacima Franjevačke gimnazije, ali su dostupne i naučnicima, dok se u novije vrijeme njima koriste studenti i srednjoškolci iz Visokog i okoline.

69425

 

Lapidarij

Ova arheološka zbirka čuva materijalne ostatke vezane uz prošlost Visokog i njegove okoline. Nastala je zaslugom pojedinih profesora Gimnazije koji su sami skupljali pragmente ili su ih dobivali od drugih. Zbirka je postavljena i stručno uređena 1975. godine. Izlošci su raspoređeni prema historijskim razdobljima: predhistorijskim, ilirskom i rimskom, a poseban fundus čine ostaci iz vremena uvjetno nazvanog Stara Bosna.

O životu u našim krajevima u predhistorijskom vremenu svjedoče dijelovi neolitskog posuđa, kao i oruđa i nakit iz brončanog i željznog doba. iz ilirskog perioda potiču Batonova ploča i Nadgrobni spomenik jedne porodice, dok je rimski period zastupljen nadgrobnim pločama, kultnim spomenicima i predmetima iz svakodnevne upotrebe. O vremenu Stare Bosne govore grafilčki prikazi njezina područja i rekonstrukcije crkve u Milama, ostatak visećeg pečata Stjepana II Kotromanića i liturgisjki predmeti koje su izradili domaći obrtnici. izložene su također i knjige bosanskih franjevaca: Lastrićev Pregled starina Bosanske provincije iz 1776., Margitićeva Fala ot svetih iz 1708. i kopija prvih dviju stranica rukopisa Papićevih Sedam trublji. Tu je također Kačićev Razgovor ugodni iz 1801. godine.

 

Etnografska zbirka

Predmeti ove zbirke sakupljani su nakon Prvog i Drugog svjetskog rata i dijelom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Postav je uređen 1975., a manje promjene učinjene su 2000. godine.

Izlošci prikazuju svakodnevan život, obradu željeza, odjeću i neke običaje katolika srednje Bosne, osobito vareškog kraja. Tu su u prvom redu alatke i proizvodi kovačkog obrta, potom staro oružje, predmeti iz religiozne prakse, ručno rađeni dijelovi odjeće, nakit i proizvodi od kože izrađeni u Visokom. Uočljiva je i narodna seoska nošnja, muška i ženska, iz Kraljeve Sutjeske.


Novije građevinske preinake u Gimnaziji i Sjemeništu

Pitanje funkcionalnosti gimnazijskih i sjemenišnih prostorija trajna je briga vodstva ovih ustanova i uprave Provincije. Njegovo je rješavanje ovisilo o stvarnim potrebama i materijalnim mogućnostima Zajednice. Godine 1985. odlučeno je da se pristupi temeljitoj obnovi zgrade i njezina dvorišta i gospodarskog okoliša. Nešto ranije preuređene su i umjetnički obogaćene crkva i kapelica. Slijedećih su godina izvedeni temeljiti zahvati u profesorskom dijelu. Izgrađene su sobe apartmanskog tipa i opremljene novim namještajem. U potkrovlju iznad sjemenišnih prostorija uređene su sobe, a na hodnicima u čitavoj zgradi i na zidovima u prizemlju postavljena je mramorna obloga. Kuhinja i obje blagovaonice također su prilagođene novim standardima. U dvorištu je podignuta nova zgrada za pranje i glačnanje rublju i uz nju garaže i radionica, a obnovljena je i za sprat dograđena sestarska kuća. Jedan od značajnih građevinskih zahvata u obnovi zgrade Gimnazije i Sjemeništa bila je i izmjena svih prozora 2002. godine.

U video prilogu ispod možete pogledati kratku reportažu o Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom.

Adresa: Bosne Srebrene 4
Telefon: +387 32 738 723
Fax: +387 32 738 753
Web: http://www.fraklas-gimnazija.edu.ba/
E-mail:  inujic1@gmail.com
Direktor: fra Zvonko Miličić

www.visocko-oko.co.ba – Magazin plus