Fedra razgovori – Teatar Total: Hasanaginica kao omaž Zaimu, Gordani i Veri Muzaferija

Nakon što su prije gotovo sedam dana članovi visočkog Teatra Total otvorili 44. po redu Teatarski festival Fedra u Bugojnu, inače najstariji festival u Bosni i Hercegovini, večeras od 21:30 sati Visočane očekuje dodjela nagrada, na kojoj se nadaju da bi mogli osvojiti neku od prestižnih nagrada jednog od najpoznatijih festivala u našoj državi.

Po završetku svake predstave učesnice takmičarskog programa Teatarskog festivala Fedra veoma važna stavka je okrugli sto sa na kojem eminentnim stručnjaci komentiraju sveukupan dojam predstave, kao i glumce, režiju, scenografiju i druge aspekte predstave. Takvom jednom okruglom stolu prisustvovali su i članovi Teatra Total iz Visokog, nakon što su odigrali Hasanaginicu na bugojanskim “daskama koje život znače”, a veoma zanimljivo je bilo slušati pohvalne i pozitivne komentare upućene na račun glumačke postave, kao i svih članova visočkog Totala koji su učestvovali u realizaciji ove predstave.

Istaknuti velikani teatra i glumci, među kojima su se našli Ljiljana Čekić, Vojislav Vujanović, Strajo Krsmanović, Luka Kecman, Viktor Dundović, Ibrica Čustić i Faketa Salihbegović-Avdagić govorili kako je sveukupan dojam predstave, kao i pojedinačni dojam svakog glumca sjajan, te da je ovo prava prilika za sve ljubitelje teatra da uživaju u sjajnom igranju Hasanaginice. Također, pohvalili su i spoj mladih snaga i veterana visočkog glumišta, koji su na sjajan način zajednički iznijeli teret najponatije bosanskohercegovačke drame.

Luka Kecman, dekan Akademije umjetnosti Univerziteta u Banja Luci, uputio je najzanimljiviji komentar Teatru Total, posebno pohvalivši djecu koja su uspjela da se izbore s onim što je najteže u ovoj predstavi, a to je ljubav prema majci bez ulaženja u patetiku, što je kod djece relativno teško zaustaviti.

“Zadovoljstvo mi je što je baš predstava sa ovakvom tematikom posvećena Zaimu, Gordani i Veri, ljudima koji su gradili pozorište u Visokom.” – kazao je na samom kraju svog izlaganja Kecman.

Također, naše vrijedne kolege iz Bugojna, prijatelji portala Visoko.co.ba i članovi organizacionog odbora Teatarskog festivala Fedra razgovarali su sa članovima Teatra Total, te vam u nastavku donosimo kratke izjave glumaca i intervju sa režiserom visočke Hasanaginice, Jesenkom Muzaferijom.

Većina glumaca iz našeg ansambla se bavi nekim drugim poslovima, no iako i sama imam drugi poziv teško se oduprijeti ljubavi. Smatram da pozorište povezuje ljude, pa iako smo na pripremu Hasanaginice, pored drugih obaveza, dolazili tri puta sedmično, ljubav prema ljudima i pozorištu je nešto što me dovodi svaki put nazad u Teatar Total.” kazala je ovom prilikom Emina Karamehić, koja ima 23 godine i član je veteranske scene visočkog teatra, a u predstavi Hasanaginica utjelovila je ulogu Hasanagine majke.

Također, ovom prilikom svoju izjavu dao je i Adnan Tajić, dugogodišnji član Teatra Total i stalni gost festivala, koji je već peti put učesnik Fedre.

“Nije bilo lako igrati ulogu Hasanage, posebno jer je profesor Jesenko Muzaferija, režiser naše predstave, prije 20 godina igrao tu ulogu, zbog čega sam imao dodatni pritisak. Ipak, drago mi je što sam uspio u svom naumu i što sam dio festivala Fedra, za koji smatram da je kulturni događaj broj jedan u Bosni i Hercegovini.”

Najzad, članovi organizacije Teatarskog festivala Fedra razgovarali su i sa Jesenkom Muzaferijom, režiserom Hasanaginice i prvim čovjekom visočkog Teatra Total. 

Teatar Total nam se ove godine predstavio sa  „Hasanaginicom“, na okruglom stolu smo čuli pozitivne kritike o predstavi. Koji je vaš komentar na ono što smo čuli?

Pozorišnim umjetnicima uvijek gode pozitivne kritike, bez obzira jesu li mladi, jesu li stari, jesu li debitanti, jesu li bardovi, to je ono što je pozorišnim umjetnicima uvijek drago čuti, naravno poslije aplauza publike.

Kada je u pitanju sama predstava, za one koji poznaju teatar Total zadnjih dvadeset godina ovo je poprilično iznenađenje kada je u pitanju izbor teksta?

Da, u pravu ste! Mi se ponekad i zezamo kako smo jedni drugima dosadili sa teatrom apsurda. Milče zna često reći: „Ako je opet teatar apsurda, ja neću igrati“, naravno sve je to jedno lijepo zezanje među nama. Ovaj put smo išli da obnovimo  predstavu Hasanaginica, prije svega zbog omaža Zaimu, Gordani i Veri koji nisu više među nama, a ostavili su veliki trag i u samoj ovoj predstavi, koja je rađena prije dvadeset dvije godine, i u samom teatru Total. Tako da je to bio prvi razlog obnavljanja ove predstave, motiv zašto radimo ponovo Hasanaginicu, da se njima troma odužimo i da ostanu u lijepom sjećanju.

Ljiljana je spomenula da bi ovu predstavu trebalo igrati što više, to naravno zvuči u ovom vremenu pomalo utopijski, koji je vaš komentar na tu sugestiju?

Ta izjava u svakom slučaju imponuje, ali mi nažalost živimo u vremenu kada se interes za pozorište, pogotovo u malim sredinama, vrlo brzo potroši. Mi, recimo, uvijek imamo veliki interes za premijeru, uvijek se traži karta više, ali nažalost na reprizama taj interes jenjava. A to što je rečeno, da se ova predstava treba igrati što više, u današnjem vremenu zbog finansija je zaista teško, faktički nemoguće ostvariti.

Na okruglom stolu je potencirana i činjenica da u predstavi igra jako puno mladih ljudi?

Ta činjenica je namo jako bitna. Činjenica je da se mi stariji trošimo, kako fizički, tako i emotivno. Sve je manje snage za nekakve fizički zahtjevne predstave. Mi smo nekad bili ansambl fizičkog teatra, tako da se pomalo smirujemo i pokušavamo privući što više mladih ljudi, mada je i to u ovom vremenu tehnologije sve teže i teže. Mladi ljudi imaju neka nova interesovanja, ali eto uvijek se mogu naći mladi ljudi sa tim finim umjetničkim „ludilom“.

U ovoj predstavi bez obzira na velike generacijske razlike glumaca ste uspjeli napraviti ono što se u pozorištu zove izjednačena igra svih aktera u predstavi, što je u principu sa rediteljske tačke gledišta možda i najteže. Recite nam nešto o vašem rediteljskom pristupu i načinu rada?

Prvi korak je pronaći te mlade ljude. Moram priznati da imamo tu neku „ludu“ sreću, tu neku obostranu intuiciju i sa moje strane i sa strane tih mladih ljudi, pojavi se ta neka ravan razumijevanja, ono što Ivo Andrić u „Žepi“ kaže za pisca i most, „Odmah su se razumjeli“. Tako se i ja i ti mladi glumici na početku rada na predstavi odmah nekako razumijemo. Osim tog razumijevanja valjda je i tu to moje dugogodišnje iskustvo i znanje u radu na predstavama i glumcima. Nekako sam uvijek na prvo mjesto stavljao taj rad sa glumcima, da ih na neki način motivišem, da što bolje odrade svoje zadatke na sceni.

Za kraj ovog razgovora da nam kažete kakvi su planovi za budućnost kada je u pitanju teatar Total? 

Poslije Hasanaginice ćemo morati napraviti nešto novo, trenutno ne mogu reći šta će to biti, naime mi svake godine u Visokom imamo manifestaciju Dani Zaima Muzaferije, tako da se trudimo da za tu priliku uvijek napravimo neku novu predstavu.