Već neko vrijeme istražujemo svemir, ali uprkos decenijama slušanja radiosignala i traženja znakova da bi drugi svjetovi mogli biti pogodni za stanovanje, do sada nismo došli do konkretnih dokaza o vanzemaljskom životu.
Međutim, šta ako vanzemaljci postoje? Šta ako se osvrću, pokušavajući da nas pronađu? Da li bi znali da na Zemlji postoji život?
To je pitanje s kojim su se naučnici morali pozabaviti posljednjih godina, dok nastavljamo nenamjerno emitovati svoje prisustvo u galaksiji. “Mi tražimo, to znači da i drugi svjetovi možda traže”, kazala je Jacqueline Faherty, astrofizičarka u Američkom muzeju prirodne historije u SAD-u.
Do danas smo pronašli više od 5.500 planeta koje kruže oko drugih zvijezda u našoj galaksiji, zvanih egzoplanete. Ali takva zapažanja su u početku jer su trilioni svjetova vjerovatno raštrkani po Mliječnom putu.
Zemlja konstantno emituje sopstveno prisustvo u galaksiji već oko jedno stoljeće. Najznačajniji period bio je od 1900. do Drugog svjetskog rata, kaže Howard Isaacson, astronom sa Univerziteta u Kaliforniji, kada su naši radio prenosi bili jači. “Morali su biti moćniji jer radiouređaji koje su ljudi slušali nisu imali tako osjetljive prijemnike”, kaže on.
I danas nastavljamo da emitujemo radio signale, od TV emisija do satelitskih komunikacija, ali na manje uočljiv način. “Radio stanice ne žele da emituju u svemir”, kaže Thomas Beatty, astronom sa Univerziteta Wisconsin u SAD. “Oni žele da emituju na zemlju.” Drugi moderniji oblici komunikacije, poput signala mobilnih telefona, teško da će se moći otkriti.
Ali nisu svi naši signali tako slabi. Širom Sunčevog sistema imamo više svemirskih letjelica koje istražuju različite lokacije kao što su Mars, Jupiter, pa čak i vanjske krajeve Sunca. Najudaljeniji od njih, NASA-in svemirski brod Voyager 1, udaljen je 24 milijarde kilometara od Zemlje, što zahtijeva moćnu mrežu antena na Zemlji poznatu kao Deep Space Network za komunikaciju.
Isaacson je u aprilu izračunao da li bi neki od ovih prijenosa, do 20 kilovata, mogli stići do drugih zvijezda dok zapljuskuju udaljenu svemirsku letjelicu i nastave svoje putovanje u svemir. Pronašao je četiri obližnje zvijezde i sve prateće planete bi već primile transmisiju, sa više od 1.000 zvijezda koje će vjerovatno čuti signale do 2300. godine.
“Signal bi se definitivno pokazao kao umjetni”, kaže Isaacson. Do 2031. godine, najbliže zvijezde bi imale dovoljno vremena da prime signale i pošalju vlastitu poruku nazad, što je možda zanimljiva meta za buduća proučavanja”, kazao je.
Ali šta ako su vanzemaljski astronomi posvećeniji? Mogli bi pokušati promatrati našu planetu prije nego što prime takve signale. Ako mogu vidjeti kako naša planeta prolazi ispred našeg Sunca, što je poznato kao tranzit, mogli bi vidjeti sunčevu svjetlost kako prolazi kroz našu atmosferu i odabrati njene različite plinove.
Najbolji pokazatelj života na Zemlji iz ovakvih posmatranja mogli bi biti kiseonik, azot i vodena para, kaže Pol Rimmer, astrohemičar sa Univerziteta Cambridge u Velikoj Britaniji, što bi “bilo pokazatelj stabilnog tečnog okeana”.
Međutim, jedan od najotkrivenijih tehnosignala sa Zemlje možda uopće nisu naši atmosferski zagađivači ili radio signali, već naša gradska svjetla. Godine 2021. Beatty je izračunao da bi se natrijum koji se emituje iz takvih svjetala mogao otkriti u atmosferi planete. “Ima veoma oštre spektralne karakteristike”, kaže Beatty. “To nikada ne biste dobili prirodnim procesom”, dodao je.
Zemlja u svom sadašnjem obliku vjerovatno nije dovoljno urbanizirana da bi se mogla otkriti na takav način, barem u okviru parametara naših vlastitih teleskopa. Gradovi pokrivaju manje od 1 posto Zemljine površine. Međutim, ako se razvoj nastavi sadašnjim tempom, do 2150. godine urbanizacija bi mogla narasti 10 puta od sadašnjeg nivoa, a mi bismo tada mogli zasjati kao svjetionik modernim teleskopima, kaže Beatty.
Ipak, vanzemaljske civilizacije sa naprednijim teleskopima možda bi nas već mogle uočiti.
“Potpuno je izvodljivo da postoje vanzemaljski astronomi koji su napravili svemirski teleskop od 100 metara koji bi nas upravo sada mogao vidjeti”, kaže on.
Sve ovo postavlja pitanje da li zaista želimo da budemo toliko uočljivi.
“U filmovima nas uvijek napadnu”, kaže Beatty. Ipak, Rimmer kaže da je samo do njega, “prenosio bih naše postojanje i nadao se da će neko odgovoriti”. “Ali to je samo moje mišljenje. Ovo je odluka za koju mislim da bi trebalo donijeti globalno”, kazao je.
Visoko.co.ba/klix.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.