Ajla Čaušević: U srcu nosim drage ljude

Pisala sam ja već o ovoj nani, ali o nekim osobama nije dovoljan samo jedan tekst, takva osoba je i ova nana. Nana se zove Ferida Čabaravdić i živi u Visokom, ali ja ću je ipak zvati nana, tako mi je nekako prisnije i mnogo draže.

Sjetih se da nikada nisam napisala kolumnu o posjeti nani i upotpunila ovu divnu priču, pa se odlučih sastaviti svoje tekstove o nani u ovaj jedan finalni i na taj način zaokružiti ovu predivnu priču.

Za početak ću vam prepričati dijelove svog prvog teksta, ako ga niste pročitali, čisto da znate kako je sve počelo, a ako jeste, slobodno prskočite uvodni dio.

Prvi put sam srela nanu u ljeto 2018. godine. Nisam bila nešto petjerano sretna, jer idem dedi u bolnicu koji je u tom momentu veoma bolestan. Moj mozak u tom momentu radi veoma brzo, hiljadu misli u mojoj glavi. Sjedim u autobusu, gledam ljude oko sebe, posmatram šta rade. Ugledah jednu nanu kako čita knjigu, ne skidam pogled sa nje, jer nana stvarno čita knjigu. Nažalost to je danas veoma rijetko. Odlučih da je fotografišem, poslije nekog vremena objavih tu fotografiju na svoju stranicu, jer mi se jako dopala. Na tome je u tom momentu priča i završila, nana je dobila par lajkova i to je sve.

Poslije promocije moje druge knjige “Tihi vrisak”, na potpisivanju iste priđe meni neka nana, ne znam je, ali ima vedar izraz lica, pa mi odjednom postade toplo oko srca. Drži nana čokoladu i knjigu u ruci, pa ih stavi na stol i krenu da mi priča ko je zapravo ona.

Kaže nana, sjećam se kao da je jučer bilo… “Ti si moju sliku stavila na internet.” Neko joj je vjerovatno pokazao moju objavu. Ja vratih film u svojoj glavi, pokušavam se prisjetiti o čemu je riječ, još dosta ljudi čeka da im potpišem knjigu, ali polahko ovo je veoma bitno.

Sjetih se… To je nana iz autobusa, sigurno, jer nisam nijednu drugu postavila na stranicu.
Osjećaj dok razgovaramo vam ne mogu opisati, suza mi u tom momentu kanu iz oka.

Polako ljudi strpite se!

Ovo je jedna nana koja je došla na moju promociju. Ovo je nana kojoj nije bilo teško izaći iz kuće po ovoj zimi, da upozna djevojku koja je njenu fotografiju “stavila na internet”.

Ovo je nana koja je sačuvala dobrotu u sebi i koju život nije iskvario.

Ovo je nana koju ću pamtiti cijeli svoj život!

Par dana poslije tog događaja sam napisala tekst o njoj, sličan kao ovaj gore dio teksta koji ste pročitali.

Toliko riječi hvale o nani Feridi, toliko pozitivnih iskustava, toliko ljudi koji je lično poznaju i vole. Dobila sam mnoštvo prelijepih poruka o njoj, toliko pozitivnih iskustava sa njom, jednostavno nisam mogla vjerovati koliko mnogo ljudi hvali nanu Feridu.

U momentu dok čitam poruke i komentare ljudi, napisa meni profesorica engleskog da trebam upoznati nanu Feridu, jer je to jedna divna žena koja cijeli svoj život pomaže drugima, na šta ja odgovori da bih jako voljela da je upoznam.

Nakon nekoliko dana moja priča o nani je dobila konačno prelijep epilog. Zahvaljujući dragoj profesorici engleskog jezika Nasihi Pašić upoznala sam nanu Feridu.

Profesorica me obavijestila da bi nana voljela da me upozna, a kako posti ponedjeljkom i četvrtkom otišli smo joj u srijedu jer moramo popiti sok.

Iskreno na kućnim vratima me uhvati stid te sam zamolila profesoricu da prva uđe. Kuća miriše već na ulazu. Dočeka nas nana ozarena lica.

Nestade mog stida kada sam sjela pored nje.

Spremila je nana i lokume za tu prigodu iako ima 80 godina. Svakakvih čuda iznijela pred nas, na stolu stvarno svega i svačega.

Nana živi sama. Priča o svemu i ja na tren pomislih da je neka djevojka. O svemu se s njom moglo progovoriti. Postavlja meni nana pitanja i daje savjete. Sigurno je da ću ih poslušati.

Dok profesorica Nasiha klanja, nana i ja gledamo albume fotografija, a uz svaku fotografiju nana mi ispriča i priču o ljudima i mjestima sa fotografija, uz neku posebnu emociju.

Malo je bio taj jedan školski čas koji smo mogle biti kod nje profesorica i ja, ali je ipak bio dovoljan da mi se duša napuni zadovoljstvom i srećom.

Obišla je ta divna nana dosta svijeta pa ima razna iskustva, koja zlata vrijede. Voli učestvovati i na raznim radionicama pa smo već dogovorile slijedeće druženje, međutim kako se desila pandemija i sve se promijenilo, to naše druženje se nažalost nije realizovalo.

Na rastanku nana mi pruži kesu u kojoj je bio Kur'an i reče “poklanjam ti ovo da stvarno budem nana koju ćeš zauvijek pamtiti.”

Imala je nana pravo, nju i taj njen gest ću zaista zauvijek pamtiti.

Viđala sam je poslije toga još nekoliko puta na ulici, uvijek u društvu mladih i nasmijanih ljudi, na kojima se zaista vidi da im je drago što su sreli nanu Feridu.

I mladi i stari su mi imali reći samo sve najbolje o nani, ispričali su mi njihove priče o susretu sa njom i kako su ti susreti na njih ostavili trag koji će još dugo pamtiti.

Prije pet dana mi se javih sekretarica iz moje srednje škole, gospođa Selma, proslijedi mi fotografiju jednog takmičenja i napisa mi da je hadžinica Ferida zamolila da mi proslijedi ovo takmičenje. Poručila mi nana Ferida da bi voljela da učestvujem i osvojim nagradu.

Sjetila se mene moja draga nana Ferida.

Upoznavanjem nane sam zaista postala bogatija za još jedno divno iskustvo.

Hvala dragoj profesorici Nasihi Pašić što mi je omogućila da upoznam nanu, hvala svim divnim ljudima koji su sa mnom podijelili svoje priče o nani Feridi.

Nani Feridi, odnosno nani koju ću pamtiti cijeli svoj život želim dug i sretan život.

Neka ste Vi nama živi i zdravi puno godina jer dok je takvih insana u našoj čaršiji i ona će mirisati i odisati dobrotom šireći ruke za sve ljude koji se nađu u njoj, namjerno ili slučajno, sasvim je svejedno. ❤

Ajla Čaušević/Visoko.co.ba