Amir Ganić, zastupnik u Skupštini ZDK: Osvrt na odgovor iz ULD „Srndać 1920“ Visoko

Kao zastupnik i neko ko je izabran od građana da obnaša javne funkcije, dužan sam delegirati određene probleme zajednice i istovremeno polagati račun tim istim građanima koji su mu dali povjerenje na proteklim izborima.

Iz medijskih napisa i izvještaja, držim da su građani informisani da sam u značajnoj mjeri, kroz svoj dosadašnji angažman u Skupštini ZDK, ukazivao na određene probleme i negativnosti naše društvene zajednice. Te iste anomalije na koje sam ukazivao nadležnim instancama, od kojih su neki prepoznati, drugi će biti, a neki vrlo vjerovatno odmah stavljeni ad acta, dijagnosticirao sam sām ili uz pomoć naših građana.

Jedan od problema na koje sam u posljednjoj godini ukazivao nadležnim institucijama, kako na nivou Zeničko-dobojskog kantona, tako i na višim instancama, jeste djelovanje (sadašnjeg) ULD „Srndać 1920“ Visoko. Rad i sve što se dešavalo unutar ovog udruženja, bila mi je nepoznanica, sve do momenta kada mi se za pomoć obratila grupa građana-lovaca, članova navedenog udruženja. Sa pozicije, prije svega skupštinskog zastupnika, ali i kao „običnog građanina“ smatrao sam (i još uvijek smatram) da imam za obavezu djelovati (u okvirima mog zastupničkog djelokruga), te problem delegirati prema kantonalnim i/ili višim institucijama, nadležnim za ovu problematiku. U više navrata sam isticao (kako za skupštinskom govornicom tako i u medijima) da problem rada i djelovanja navedenog udruženja mene lično nedotiće i da u tom kontekstu nemam nikakav senzibilitet. Sav moj dosadašnji politički angažman u smislu potenciranja na problematici funkcionisanja ULD „Srndać 1920“ Visoko, temeljen je na zahtjevima i potrebi određenog broja članova ovog udruženja, koji su tražili da se javno ukaže na anomalije u radu ovog Udruženja. Naravno, pored obaveze kao zastupnika, moje lično stajalište je da ukoliko postoje određeni problemi u bilo kojem segmentu našeg društveno-političkog i inog drugog djelovanja, da se isti moraju makar prepoznati, a naravno u konačnici i rješavati.

Naravno, na nadležnim instuticijama je da problem, na koji sam u više navrata za skupštinskom govornicom ukazivao (na koji ću i dalje ukazivati ukoliko se isti ne riješili ili osjetim indolentnost institucija koje su nadležene za problematiku), rješavaju ukoliko smatraju da imaju elemenata koji ukazuju na neke nepravilnosti ili anomalije. Da podsjetim čitateljstvo, da već nekoliko mjeseci izostaje reakcija (ili ja istu nisam dobio) kantonalne direkcije za inspekcijske poslove ZDK, od kojih sam tražio da u okviru svog mandata, istraže da li je bilo nepravilnosti u radu ovog udruženja. Zbog toga sam na januarskoj sjednici Skupštine ZDK ponovo potencirao i tražio da nadležna direkcija utvrdi činjenićno stanje, posebno sa aspekta (kako sam informisan od strane nekih članova Društva, prema njihovim riječima) nezakonitog (nestatutarnog) zakazivanja Skupštine Društva iz maja 2017. godine održane u mjestu Vidovići-Visoko.

Da li će i u kojoj mjeri institucije koje su nadležene za rad nevladinog sektora (u okviru kojeg djeluju i lovačka udruženja) prepoznati probleme na koje sam ukazivao, da li će uopće konstatovati da je došlo do određenenih neregularnosti u njihovom funkcionisanju, odnosno, kakav će epilog svega toga biti, jedna je sasvim druga dimenzija „priče“ na koju ja kao zastupnik nemogu ( i ne želim) uticati. Na nadležnim institucijama sistema je obaveza da rade svoj posao u okvirima djelokruga svoga rada.

U nastavku ovog teksta (uz veliku dilemu da li napisati još nekoliko redaka), iznijet ću osvrt na zaziranje autora teksta (ULD «SRNDAĆ 1920» Visoko: Odgovor na zastupničko pitanje Amira Ganića) u sferu politikanstva, privatnog života, kao i neke opće percepcije o nama samima, temeljene na spoznajama, iskustvima i saznanjima nekih drugih, o nama kao individuama.

Ni najmanje mi ne iziskuje potrebu da reagujem ili repliciram autoru teksta zbog kojeg i pišem ovaj osvrt. Prije svega, jer „autor“ koji potpisuje navedeni tekst (kojeg lično ne poznajem niti on mene), je na njegovu žalost, samo u funkciji potpisnika istog. Također, sa „stvarnim autorom“ navedenog teksta (u nastavku čitaj JD) imam još manje ili nikako motiva da se upuštam u bilo kakve prepiske ili diskusije. O političkim špekulacijama ko je, kada, kome, gdje i šta dao ili nije, za mene je ispod svakog mogućeg nivo ozbiljne komunikacije i o tome neželim diskutovati. O ljudima koji se personaliziraju u pomenutom tekstu kao i političkim subjektima navedenim u istom, ja sam već poodavno javno iznio svoj sud i mišljene i spram toga se jasno odredio. Također, referišući se na neke detalje iz teksta, kazat ću (mada nesmatram za obaveznim jer ulazi u sferu mog privatnog života), da je moja ljubav prema lovu i lovstvu prisutna već duže vrijeme. Vjerovatno zbog sticaja određenih oklonosti, u godinama ranije nisam bio u prilici da poduzmem i konkretne korake u tom pravcu. Protekle godine, kako i „autor“ teksta napominje, predao sam zahtjev/molbu da me se primi u lovačko društvo Srndać Visoko. Međutim, kasnije uvidjevši sav (kako napominju značajan broj članova LD Srndać Visoko) eldorado koji je prisutan u Društvu (od problema nestatutarnog djelovanja, diskreditacije određenog broja članova-lovaca, problema sa učestalim policijskim intervenisanjima, naručivanjima fizičkih premlačivanja nekih lovaca, itd. itd.), na vlastiti zahtjev sam tražio da se obustavi sva procedura o mom prijemu u navedeno društvo. Pri tome, tražio sam da mi se vrati upisnina koju sam ranije uplatio. Naravno, upisnina mi ni do dana današnjeg nije vraćena, a poznavajući menađment udruženja, prije svega njihovu ljudsku i moralnu vertikalu, u tom smislu neželim ni istrajavati – halalim. Nedugo moje odluke da neželim članstvo u LD Srndać Visoko, nekoliko lovačkih udruženja na nivou ZDK izrazilo je želju i spremnost da me primi u svoje članstvo, što sam i prihvatio. Danas, s ponosom istićem da sam član jednog od najvećih i najznačajnijih lovačkih udruženja ne samo na nivou ZDK, nego i u okvirima Saveza lovačkih organizacija BiH, uz to, protekli mjesec sam uspješno položio i lovački ispit.

Umjesto zaključka

Uz izvinjenje za malo predimenzioniran tekst, ali je stvarna potreba nalagala isti, želim kazati da se sva moja korespodencija sa ljudima koji su na svim životnim poljima na marginama društva, završava sa ovom rečenicom.

Prof. dr Amir Ganić