Tim povodom, novinari časopisa ove škole “Mionama” uradili su intervju sa prof. Zečevićem.
1. Najveća radost koja dolazi sa ovim poslom?
Sretan sam što sam imao priliku da budem učitelj mladim ljudima. Akumulirana znanja iz raznih životnih oblasti imala su potrebu da izađu iz mene, ne samo iz ekonomske nauke i prakse. Ispostavilo se da je škola za mene bila plodno tlo da to prenesem mnogim generacijama mojih učenika. Jednostavno imao sam čast da budem učitelj.
2. Uporedite Vašu prvu i zadnju godinu rada?
Kada sam došao u školu, sve je bilo ispred mene nepoznato, u smislu načina kako da komuniciram, a da me učenici razumiju. Ispred mene je bilo vrijeme. Danas, bar kad sam ja u pitanju, vremena je sve manje. Ali kada se okrenem i pogledam unazad, prva reakcija je osmijeh, zadovoljstvo.
3. Koje predmete predajete, koji Vam je najdraži i zašto?
Predavao sam uglavnom Privrednu matematiku, Ekonomiku, Finansije. Svakako, najdraži predmet koji sam predavao su Finansije. Najdraži mi je zbog toga što se obrađuje u četvrtom razredu, dakle prezentira se učenicima završnih razreda, onima koji započinju svoje životne priče i ulaze u arenu odraslih i traže svoje mjesto pod suncem. Javne finansije i način na koji se one troše, prije svega i od onih na vlasti, najbolje oslikavaju stanje društva u kome živimo. S toga smatram važnim da učenike, nove aktere u socijalno – ekonomskim odnosima, najbolje što znam, upoznam sa ovim fenomenom. Posebno zbog toga što će oni kada počnu raditi predati u ruke dio svoje zarade političkim grupacijama koje se bore za vlast da u njihovo ime upravljaju i troše njihov novac.
4. Šta znači biti uspješan i kako se to postiže ?
U životu svakog čovjeka pa i u mom životu bilo je puno lijepih trenutaka, ali i onih manje lijepih. Bilo je uspjeha ali i neuspjeha. Po meni najvažnije je kako se nositi sa jednim, ali i s drugim. Baveći se sportom u mladosti, dosta rano sam naučio ovu lekciju. Igrajući utakmice, kao na pokretnoj traci su se nizali pobjede i porazi. U početku sam i jedno i drugo emotivno doživljavao. Vremenom, shvatio sam da to ne vodi dobrome. Uspjeh i neuspjeh su naši pratioci cijeli život. Važno je da učiniš sve što je u tvojoj moći, da uvijek daješ sve od sebe u svakoj situaciji, da ne kalkulišeš pa ti onda neuspjeh, ako se desi, ne pada teško.
5. Šta bi ste poručili narednim generacijama ekonomskih tehničara?
Ekonomska nauka i ekonomsko promišljanje je temelj civilizacije u kojoj živimo. Buduće generacije ekonomista će tokom četverogodišnjeg školovanja imati priliku da nauče osnovne postulate opstanka i razvoja pojedinca, preduzeća i zajednice. Najvažnije lekcije koje trebaju naučiti su kako da postignu i održe ravnotežu u svakom smislu. Do toga se dolazi svakodnevnim radom, precizno definisanim ciljevima, velikim odricanjima i promišljanjem.
6. Koji je Vaš životni moto?
U odgovoru na ovo pitanje citirat ću izreku Alberta Ajnštajna koji kaže: “Život je kao vožnja biciklom, da bi ste išli naprijed, ne smijete prestati pedaljati”. Mene su uvijek činili sretnim novi izazovi. Put u nepoznato me uvijek privlačio. Također i radost stvaranja nečeg novog. Biti prvi u nečemu ili biti drugačiji je ono čemu sam uvijek težio. Život je dovoljno dug da uvijek možeš raditi na sebi, učiti i sticati nova znanja. Pogotovo danas kada je zahvaljujući informacijskim tehnologijama sve na dlanu. Na nama je da se pokrenemo i prema svojim afinitetima zaronimo u taj svemir znanja.
