Gost emisije Nedjeljom u dva bio je Senad Hadžifejzović. Postoji li u Bosni i Hercegovini opasnost od islamskog fundamentalizma, zašto su odnosi Hrvatske i BiH na niskoj razini te što povezuje ljude na ovim prostorima, neke su od tema.
Senad Hadžifejzović bio je najmlađi urednik televizijskoga Dnevnika na području bivše zajedničke države. Prvi Dnevnik “odradio” je sa 28 godina. U studiju se pojavio u odijelu s kravatom, s koje se smiješio Mickey Mouse. Kad bi stariji ljudi u BiH za nekoga rekli da je šeret, značilo je to da je mangup, šaljivac, ali na šarmantan način. I danas, nakon 43 godine bavljenja novinarstvom, tu odliku nije izgubio.
Da je novinarstvo ono čime se u životu želi baviti, znao je i prije punoljetnosti. Smatra da su političari u regiji novinarima ukrali posao. Ipak je na televiziji koju je pokrenuo prije pet godina više od 500 mladih ljudi učio prvim koracima u novinarstvu.
Malo je poznat podatak da je Senad Hadžifejzović, nakon završetka Političkih znanosti u Sarajevu, specijalizirao televizijsku i dokumentarnu režiju na Filmskoj akademiji u Pragu.
Posao novinara je da se, nije prepotencija, ne osvrćemo na tave ljude, rekao je Hadžifejzović na izjavu voditelja Stankovića kako ima dojam da i danas ima dosta ljudi koji bi sutra radili ono najgore što se radilo u ratu, koji bi radili loše stvari. Greška bivše Jugoslavije je bila da smo se prepustili tim slabijim, lošijim, pokvarenim ljudima, rekao je Hadžifejzović.
Znao sam u ratu da možda ne mogu promijeniti stvari, ali da mogu ljudima pružiti utjehu. Nakon rata mirio sam ljude, i dan danas to radim. Je li to novinarstvo? U takvim okolnostima i takvoj zemlji to je novinarstvo, treba im dati točnu informaciju, ma koliko ona boljela. Treba biti iznad nacija, sve u životu ima smisla. Smisao života je da radimo posao koji radimo, najiskrenije, najpoštenije, najčasnije, dodao je Hadžifejzović.
Moram reći za BiH – mi jesmo takvi kakvi jesmo. Zemlja onako, nikakva ali zemlja, država onako razvaljena, ali država, zemlja PTSP-a povrijeđenih ljudi, bolesnih, ranjenih. Pogrešno nas se gleda i sa Zapada i sa Istoka. Koliko dobrih ljudi imamo, kako sjajne mlade pojedince imamo, mlade ljude imamo. Koliko ljudi imamo koji imaju lijep odnos prema BiH kao svojoj zemlji, i gdje je problem, smeta mi. Davno smo mogli izaći iz svih ovih belaja da nas unutarnja politika, nacionalna, ne razdvaja i da nema utjecaja susjeda prema nama, rekao je Hadžifejzović.
Poplave od prije nekoliko godina bile su najbolji primjer. Ljudi koji su se do jučer klali, poslije poplava slali su jedni drugima pakete. To je bilo veličanstveno, i onda se pojavljuje politika koja to zataškava. Kada god krenemo naprijed i pokažemo svoju bolju bosansku stranu, netko iznutra ili iz susjedstva nam to pokvari. Jedva se čeka, da netko nešto protiv nekog napravi, dodao je.
Ja nikoga nikada u životu nisam mrzio. U ratu sam 4 godine forsirao, tražio u sebi osjećaj mržnje, vrlo svjesno misleći da će mi to olakšati. Tražio sam pražnjenje i mislio da je to mržnja, da to mogu kroz mržnju. Ali nisam to našao u sebi. Jedino što sam pronašao u sebi je prezir, kada moram prezirati. Mržnju ne možete imati u zemlji u kojoj živite s Hrvatima, Srbima, Bošnjacima. To ja smatram sudbinom. Dapače, ja volim te naše ljude u BiH kakvi god da su, kazao je Hadžifejzović.
O pismu predsjednici Republike Hrvatske
Za svoje pismo predsjednici Republike Kolindi Grabar-Kitarović rekao je da nije bilo seksističko. To je bio sarkazam. Ako se na hrvatskom jeziku za seks kaže fizikalna, radikalna terapija, onda se neću mrdnuti iz Zagreba danas. A drugo, ako je to ta asocijacija, onda sam ja seksualni manijak u smislu što ja zaista volim fizikalne terpije. Ono što je bitno u tom pismu koje sam napisao predsjednici Grabar-Kitarović je da joj poručujem da ne može vjera biti radikalna, mogu to postati pojedinici, grupe, organizacije, a ne religija, rekao je Hadžifejzović.
Što je priča o seksizmu? Prvi koji je pismo prozvao seksizmom imao je namjeru skrenuti pažnju s bitne stvari pisma i sakriti poantu pisma i prikriti to seksizmom. a to je: Kada se god skupi neko političko smeće u neki kontejner u Hrvatskoj, Srbiji, i možda Crnoj Gori, domaći politički problemi, onda se to donese u BiH i tamo istrese. Kad se u kantu skupe političke fekalije susjedstva, onda se to donese i istrese u BiH te sam tu reagirao. Dosta više toga, pustite nas malo, pomozite nam. Od svih zemalja u regiji Hrvatskoj je u najvećem interesu jedinstvena, stabilna, normalna BiH, smatra.
O porastu islamskog radikalizma u BiH
Islamski radikalizam u BiH buknut će onog trenutka kad se ta zemlja bude još otvorenije dijelila. Radikalizam je naša sudbina, ako i kada nekome bude odgovaralo da se BiH podijeli i bude se odvajala u dva geta. Bošnjaci shvaćaju da ako se to dogodi, da je to idealni prostor za radikalizam. Strah je da li nam to netko namjerno radi. od svih prijedloga koje sam čuo, jedina organizacija koji ima plan za preuređenje BiH, normalno uređenje BiH, je Biskupska konferencija – četiri prirodne cjeline – Mostar, Tuzla, Sarajevo, Banjaluka. Fenomen je da Crkva ima rješenje i da to hoće tako urediti. Republika Srpska ne dozvoljava da se preuređenje BiH dotiče RS. Žele da Hrvati dobiju treći entitet, ali ne u RS nego u Federaciji, rekao je Hadžifejzović.
visoko.ba/HRT(Amila Alijagić)
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.