Biblioteke u BiH: U ratu paljene, u miru uništavane

Bibliotekarstvo je djelatnost o kojoj se najmanje vodi briga u Bosni i Hercegovini, a biblioteke su mjesta koja političari koriste kako bi zbrinjavali svoje podrobne kadrove, kažu sagovornici Al Jazeere.

Istinske svijesti o značaju prikupljanja, popisivanja i klasificiranja knjiške građe, kao medija kojim se već pet hiljada godina prenosi znanje, u Bosni i Hercegovini nema, dodaju.

Najvažnija biblioteka u Bosni i Hercegovini, Nacionalna i univerzitetska, godinama se bori za opstanak, ali više od loše finansijske situacije uposlenike brine neriješen pravni status institucije, kaže direktor Biblioteke Ismet Ovčina.

Biblioteka je jedna od sedam institucija kulture koje imaju nedefinisan status, a godinama se prema biblioteci vodi politika ignoriranja.

Vratiti Vijećnicu

„Osnivač, država Bosna i Hercegovina, još nije stvorio uslove da preuzme svoja prava, ili ih ne prenese na nekoga drugoga“, kaže Ovčina.

Dodaje da je nebriga države tolika da se radnici biblioteke osjećaju potpuno zaboravljeni i napušteni.

Nedefinisan pravni status biblioteke osnovni je razlog lošeg materijalnog stanja, kaže Ovčina. Pojašnjava kako Biblioteka nema sigurno i kontinuirano finansiranje neophodno za normalan rad institucije veličine i važnosti kakva je Nacionalna biblioteka jedne zemlje.

„U tekućoj godini, izuzev grant sredstava Kantona Sarajevo nismo dobili sredstva od nijedne nadležne institucije koja se obavezala pomoći“, jasan je Ovčina.

Ne dvoji da se problem biblioteke i ostalih šest institucija kulture od državnog značaja namjerno ne rješava već godinama. Kaže da, i pored groznih uslova u kojima biblioteka djeluje, njeni uposlenici vode brigu o značajnom fondu, a najvredniji dio svakako su specijalne zbirke u kojima se čuva građa od neprocjenjive važnosti za kulturnu historiju Bosne i Hercegovine.

Agonija biblioteke počela je u noći 25. na 26. august 1992. godine kada je zgrada sarajevske Vijećnice, u kojoj je biblioteka bila smještena, spaljena do temelja. Nakon rata biblioteka je smještena u jednu od zgrada univerzitetskog kampusa i uposlenici su očekivali da će biti vraćena u svoje prvobitne prostore nakon što se sarajevska Vijećnica obnovi. Međutim, kaže Ismet Ovčina, do toga nije došlo i zbog ponašanja gradskih vlasti.

„Nismo uselili u zgradu Vijećnice i vodimo sudski spor sa gradskim vlastima, jer mislimo da imamo pravo da se vratimo u našu zgradu. U katastru stoji da je biblioteka jedini korisnik Vijećnice, iako je država vlasnik“, dodaje Ovčina.

Kobni član 18

Biblioteka grada Sarajeva ima reguliran pravni status, ali se nalazi u jednako teškoj situaciji, kaže bibliotekarka Amra Mutapčić – Čengić. Kao i sve ostale institucije kulture u BiH i biblioteka se bori sa hroničnim nedostatkom finansija i materijalnih sredstava. Ali, najveći problem biblioteke u kojoj radi jeste nepotističko zapošljavanje i dugogodišnje ignoriranje stručnih ljudi.

Naša sagovornica kaže da se erozija djelatnosti opravdava članom 18 Zakona o bibliotečkoj djelatnosti.

„Taj sporni član omogućava bilo kome da radi na poziciji bibliotekara, iako mi na Filozofskom fakultetu imamo Odsjek za bibliotekarstvo. Sporni zakon predviđa da se na mjesto bibliotekara mogu zapošljavati ljudi sa završenim bilo kojim fakultetom društvenog smjera“, kaže Mutapčić – Čengić.

Ilustracije radi, ona navodi da stručni ispit u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci može polagati svako i na taj način steći pravo da radi u bilo kojoj biblioteci u BiH. S jednim položenim ispitom neko dobije isti status kao i osoba koja je četiri godine studirala bibliotekarstvo.

„Biblioteka se nalazi u sastavu svake obrazovne i kulturne institucije i zamislite sada koliko je osoba zaposleno u proteklih dvadeset godina bez ikakvog formalnog znanja. Bilo je dovoljno da budu odani svojim strankama i bili bi zaposleni, iako nemaju odgovarajuću stručnu spremu“, dodaje Mutapčić – Čengić.

‘Mjesto za zbrinjavanje političkih poslušnika’

U najgoroj situaciji se nalaze stotine onih koji posjeduju formalno obrazovanje, ali ne mogu doći do zaposlenja u struci, jer su pozicije za koje su se školovali zauzeli politički postavljeni kadrovi, kaže nezaposleni bibliotekar Mašo Mehmedović. Njegovo je mišljenje da se institucija stručnog ispita treba ukinuti, jer je ona proizvela haos i nepravde u bibliotečkoj djelatnosti.

„Problem je što je tako velik broj onih koji su do zvanja bibliotekara došli samo polaganjem stručnog ispita. Njih je više nego onih koji su završili studij bibliotekarstva. Niti jedna struka nije toliko devastirana kao bibliotekarstvo. Nigdje drugo nije slučaj da se položen stručni ispit uzima kao ekvivalent petogodišnjem studiju. Zamislite da se to primijeni na ostale struke, pa da samo na osnovu stručnog ispita dobijete zvanje inžinjera, doktora, profesora… Pitate se kako je neko tako shvatio pitanje stručnog ispita. Od stručnog ispita se samo napravio izvor zarade za komisije. To su na stotine ljudi koji su u trci za poslom nama direktno suprotstavljeni“, jasan je Mehmedović.

Za stanje u bibliotekarstvu najviše su krivi nepošteni i zastarjeli zakoni i silne pedagoške uredbe i pravilnici, koji se donose na način da se degradira uloga diplomiranog bibliotekara, kažu naši sagovornici.

Danas je dovoljno imati dovoljno novca da se plati polaganje stručnog ispita i obećanje nekoga da će vam pomoći pri zapošljavanju u biblioteci da biste dobili radno mjesto za koje se mnogi školuju pet godina. Taj sistem napravio je situaciju u kojoj su brojni diplomirani bibliotekari nezaposleni.

U Hrvatskoj sve jasnije

Takva praksa prisutna je samo u BiH, kaže Mehmedović u kojoj je svijest o važnosti biblioteke kao informacionog posrednika gotovo nepostojeća. Političke elite biblioteke koriste kao mjesto za zbrinjavanje provjerenih kadrova, što je rezultiralo uništenjem sistema proliferacije znanja i opštim padom informiranosti, dodaje.

„ Biblioteke su ‘namirisane’ kao lagan plijen i postale su mjesta gdje se lako udome, najčešće stranački poslušnici. Tako se od biblioteka kao informacijskih centara i izvora znanja prave mjesta podobnim kadrovima. Toga nemate u susjednoj Hrvatskoj. Kod njih je zakon izričit i u bibliotekama mogu raditi samo diplomirani bibliotekari, dok su oni koji su bili zatečeni u bibliotekama prije donošenja zakona, bili primorani da ga u postavljenom roku od pet godina završe“, pojašnjava Mehmedović.

Biblioteke su mjesta u kojima se pohranjuje znanje jedne kulture jednako koliko su i mjesta na kojima građani mogu unaprijediti obrazovanje i razviti nove vještine. Zašto se bibliotečka djelatnost uništava, a biblioteke koriste samo kako bi u njih bili postavljani politički „poslušnici“ pitanje je koje bibliotekari neprekidno postavljaju i na koje nikada ne dobivaju odgovora. Sagovornici Al Jazeere nemaju iluzija da će se odnos političkih elita prema bibliotekama, u skorijoj budućnosti, promijeniti.