Đukanović: Na djelu ‘posrbljavanje’ Crne Gore, Dodik ima podršku Vučića

Ko je dao snagu Vučiću za bahaćenje u regionu. Je li terorističkim činom planirana podjela Kosova. Je li nova vlast Crnu Goru bacila na koljena i da li je na djelu njeno ‘posrbljavanje’. Kakva opasnost prijeti crnogorskoj naciji od popisa stanovništva. Ko živi u zabludi da Vučić ne stoji iza Dodikove secesionističke politike. Boji li se optuženičke klupe. Na ova, ali i ostala aktuelna pitanja, u prvom intervjuu nakon povlačenja iz politike, ekskluzivno za Federalnu televiziju odgovara Milo Đukanović, bivši predsjednik Crne Gore.

Đukanović kaže kako je logično da je Rusija među balkanskim nacionalistima odabrala one velikosrpske.

“Putin je u svojoj novoj politici najavio historijski revizionizam. Da na neki način obnovi hladni rat. Srbija to razumije kao priliku za reviziju rezultata iz nedavne prošlosti u prethodnih 30 godina na Zapadnom Balkanu. Smatram da su geopolitički razlozi i refleksije tih razloga na politiku u regionu, doveli do bitnog pogoršanja sigurnosnih i političkih prilika”, ocijenio je Đukanović.

Đukanović ističe da su se nacionalisti opet probudili, a da ideja ‘srpskog sveta’ nije ništa drugo do obnovljena ideja projekta ‘svi Srbi u jednoj državi’.

“Mi smo se možda ponadali da su nakon Dejtonskog sporazuma sahranjene ideje velikodržavnih nacionalizama. Nisu. Danas treba da svi ozbiljno preispitamo zašto nisu. Uprkos pojedinačnim presudama u Hagu, nije na pravi način izvedena presuda velikodržavnom nacionalizmu. U Srbiji se nije desila osuda velikodržavnog nacionalizma”, kazao je.

Putin pokušava da demonstrira snagu ‘ruskog medvjeda’, i to dodatno budi entuzijazam velikosrpskih nacionalista u regionu, smatra Đukanović.

“Nacionalisti žele promjenu granica, stvaranje uvećanih država koje će biti nacionalno i vjerski homogene. U tom scenariju nema Bosne i Hercegovine, nema Crne Gore, nema nezavisnog Kosova, nema Sjeverne Makedonije. I smatram da to uvijek može završiti samo na jedan način – to uvijek završava u ratu, zločinima i genocidima, i to je nešto od čega ćemo se, nadajmo se, sačuvati”, naveo je.

Kosovo

Naglasio je da se na Kosovu pokušao otvoriti ‘neki zamrznuti konflikt na Zapadnom Balkanu’.

“Jasno je čija je to politika. To je politika Rusije. Ideja tog terorističkog akta na Kosovu je bilo da izazove nerede, da dovede do nekog ograničenog sukoba, čije će finale biti povlačenje linije razgraničenja između sjevera i ostatka Kosova. Srbija je ovim konfliktom željela podjelu Kosova. To je osnovna ideja. Ali ono što bismo morali je da definišemo koja je politika stvorila atmosferu u kojoj se u finalu provodio u operativnoj izvedbi teroristički akt. Smatram da je to bila politika međunarodne zajednice, zapadnih partnera, State Departmenta, politika popuštanja Srbiji, politika davanja koncesija Srbiji za bahaćenje u svojoj politici na Zapadnom Balkanu. Zauzvrat se očekivalo da Rusija napravi otklon od Putina, što se nije dogodilo. Očekivalo se da Srbija prestane sa opstrukcijom međunarodnog priznanja Kosova. Ono što se dogodilo je da je Srbija te koncesije iskoristila. Umjesto da vodi svoju unutrašnju politiku, Srbija je krenula da vodi politiku brige o Srbima u regionu. Ona tako ruši suverenost svojih susjeda i pogoršava stabilnost regiona”, rekao je Đukanović.

Ono što se desilo na Kosovu je, kako je naveo, finalni izraz jedne pogrešne međunarodne politike, koja je potpisana od strane ovlaštenih predstavnika State Departmenta za Zapadni Balkan.

O Miloradu Dodiku

Odgovorio je i na pitanje zašto je međunarodna zajednica popustljiva prema Aleksandru Vučiću.

“Vučić se pruža onoliko koliko mu je ostavljeno prostora. On nikada nije skrivao svoj ideološki profil. On je srpski nacionalista. Nije skrivao ni svoju bliskost s Putinom. Sve to bi bilo manje opasno, da to nije iz određenih kalkulantskih pobuda naišlo na odobravanje, pa i ohrabrivanje, i pravdanje pred međunarodnom zajednicom od strane međunarodnih zvaničnika. Oni su kroz razne forme pokušavali da odobrovolje Vučića nudeći mu razne institucionalne forme dominacije u regionu”.

Upitan koliko je opasno to što radi Dodik u BiH i ima li podršku Vučića, odgovara:

“Ne možemo nikako previdjeti da je sve mogući autor u ostvarivanju tih ciljeva Vučić. Nećete to nikada čuti od njega. Ne očekujte da vam on kaže da stoji iza toga što radi Dodik u BiH. Ne treba smetnuti s uma, da je Dodik i bez Vučića, veoma blizak Moskvi. Moskva tu ima svoje interese. Smatram da je bilo kakvo zagovaranje secesije, ugrožavanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH tempirana bomba u temeljima mira i stabilnosti Zapadnog Balkana”.

Crna Gora

Naglasio je da je Crna Gora do 2020. ozbiljno prednjačila u odnosu na druge države Zapadnog Balkana. Ne samo zbog članstva u NATO-u nego i zbog ostvarenog napretka u procesu pregovora sa EU, i zbog povjerenja koje je stekla u odnosu na važne međunarodne investitore.

“Crna Gora je izvjesno najveći gubitnik procesa koji su se dogodili poslije 30. avgusta. Tada se desilo tzv. oslobođenje Crne Gore, tako su to predstavljali predstavnici vlasti tokom ove tri godine. 30 godina vlasti nije uobičajeno u evropskoj političkoj kulturi, tako smo to i razumjeli. Ovo je vrijeme svekolikog propadanja, agonije Crne Gore. Svaka promjena ne mora da bude promjena nabolje”, naveo je Đukanović.

On ističe da je bilo potpuno jasno da se Rusija neće pomiriti sa svojim neuspjehom u Crnog Gori.

“Rekao bih da je Rusija potisnula prosrpske i proruske partije u drugi plan, a u prvi je postavila Srpsku pravoslavnu crkvu. SPC je zloupotrebom vjerskih osjećanja ljudi, njih mobilisala na odbranu navodno ugroženih svetinja u Crnoj Gori. Krenuli su višemjesečni ulični protesti, koji nisu bili nimalo vjerski, i to je rezultiralo time da je Crna Gora izgubila svoj dotadašnji državno-politički kurs”, rekao je Đukanović te dodao:

“Oni koji se danas bave formiranjem vlade su dosada pokazali jednu apsolutnu konfuziju, to je malo prepakovana, ista ona većina od 30. avgusta 2020. godine, dakle Crnogorci, tome svjedoče rezultati izbora od 11. juna, nisu u ovih tri godine izveli dovoljno jasan zaključak da su pogriješili 30. augusta 2020., još su voljni da se valjaju u blatu velikosrpskog nacionalizma. Crna Gora je iz dana u dan sve više na koljenima”.

Upozorio je i da u novoj vladi Crne Gore neće biti Crnogoraca.

“Srbija je u Crnoj Gori uspjela 30. avgusta 2020. i imate i dalje dvije vlade, koje su sve, samo ne Vlade Crne Gore. Tu nema elementarne brige o interesima Crne Gore. Druga vlada je isporučila i temeljni ugovor SPC, crnogorski identitet, historiju… a sada pokušava kroz rezultate ispolitizovanog popisa da isporuči i crnogorsku budućnost, s jasnom idejom da se pokuša povećati statistički izraz srpske zajednice. To treba da uradi aktuelna vlada koja je već u dobrom aranžmanu sa Beogradom. Crna Gora treba da postane prvi dodatni dio ‘srpskog sveta’. Neće ići lako s BiH. Dejtonska BiH je čedo međunarodne zajednice. Neće ići lako ni osvajanje sjevera Kosova”, ocijenio je.

Popis stanovništva

Veoma je opasno i neregularno po Crnu Goru realizirati popis stanovništva, napominje Đukanović.

“Ideolozi Velike Srbije žele da ‘posrbe’ Crnu Goru. U prvom planu je da se dokaže da je Crna Gora srpska država. Crnogorski nacionalni identitet je na udaru jer se time utire put za rušenje crnogorske nezavisnosti. Uzdam se da će se u Crnoj Gori, ipak, probuditi jedan odlučan front otpora promjeni karaktera države Crne Gore. Ona nema nikakvu šansu da opstane kao nacionalna država. Crna Gora se jedino brani svojim građanskim karakterom”.

Optuženička klupa

Kaže da ne postoji šansa da se vrati u politiku.

“Dosta sam bio u politici, 30 godina sam svog dobrog života dao toj djelatnosti. Ne žalim zbog toga. Život me je naučio da ne treba biti isključiv. Ipak, vjerujem da je epoha mog bavljenja državnom politikom završena”, poručio je Đukanović.

Na kraju je istakao da nema saznanja da se bilo kojim povodom piše neka optužnica protiv njega ili protiv nekog od njegovih bliskih saradnika.

“Iskustvo me uči, onaj ko vam u kampanjama najviše govori o korupciji i kriminalu, to je najrealniji potencijalni kriminalac”, zaključio je.

Visoko.ba/federalna.ba