Država bez javnog mnijenja: Političari sve rade u četiri oka, o posljedicama niko ne razmišlja

Vlast ne zna uraditi ozbiljan posao, ukoliko to mora transparentno uraditi. Našim liderima je najbolje kad je sve pod velom tajne. Tako je bilo i sa usvajanjem Mehanizma koordinacije. Usvojen je 26. januara i objavljen u Službenom listu BiH, dok je sve vrijeme to držano u tajnosti, piše novinska agencija Patria.

Kada je svojevremeno donesen Ustav Federacije, tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petrič naglasio je da odgovornost dužnosnika i nosilaca funkcija prema javnosti predstavlja jedan od osnovnih temelja funkcionalne demokratije…

Nekoordinirani mehanizmi vlasti

Naše vlasti oko svog posla najčešće ne izlaze u javnost. Oni se predstavljaju kao nekakva masonska loža. Tako je bilo i ovaj put, sa drastičnim kršenjem transparentnog odnosa prema građanima.

Ne zna se motiv ovakvog prikrivenog djelovanja sa Mehanizmom koordinacije, ali da je Vijeće ministara odmah po usvajanju objavilo šta je taj Mehanizam, pa ako ništa, ljudi ne bi imali razloga za zabrinutost i ne bi bili nepotrebno dovedeni u nedoumice.

Novinari odlično znaju šta i koliko se sve radi u sjeni, i u četiri oka. To smo već vidjeli i navikli se u gostovanjima one čuvene šestorke političkih lidera širom Bosne i Hercegovine, a onda i po Briselu, gdje su konačno dogovarali pitanja uređenja i promjene za funkcionalniju državu i lakše uskakanje „u kamion“ za Evropu.

Našim političkim liderima najjednostavnije je raditi u četiri oka. Javnost, koja im dođe kao korekcija njihovom neznanju, nesposobnosti i neinventivnosti, predstavlja samo teret. Njihovo navodno znanje je krhko, a politika je ozbiljan posao. Njihova nesposobnost se ne vidi ako se dogovaraju u četiri oka. To što kasnije ispadne hiljadu i jedan problem zbog onoga što urade, nikom ništa.

Zaduživanje unuka bez javnosti 

Desetine zakona guraju se kroz parlamente, gdje vladaju stranke vrlo ograničenih intelektualnih kapaciteta. Ljudi, uglavnom, ne znaju šta je prošlo. Tek kad posljedice dođu pred građane, nastaje panika i pobuna. Na sličan način je nedavno usvojen Zakon o radu Federacije BiH. Usvojen je daleko od javnosti i pomalo siledžijski. Označen je kao pobjeda aktuelne Vlade Federacije. A samo par mjeseci kasnije premijer Novalić i njegova vlada, dakle oni koji su silom gurali taj zakon, danas upozoravaju na njegovu pogubnost.

Vlast se i u jednom i u drugom entitetu zadužuje bez ikakvog osluškivanja i konsultacija u javnosti. Parlamenti su potpuno neupućeni. Odlazak entitetskih premijera u Vašington po onu milijardu maraka kredita, ovdje je samo objavljena površno.

Javni dug je nešto što se mora davati na uvid javnosti. Zato se i zove javni dug. Zaduživanje po zakonu mora biti transparentno i kontrolirano. Ali, nema javnosti ni u javnom dugu. Nema nikakve javne rasprave o zaduženjima države. To što se zadužuju i naši unuci, nije problem. Politika radi svoj posao u četiri oka. Tajnost je zagarantovana.

Nema transparentnosti. Ako nema javnosti, nema ni odgovornosti. Zato imamo ovakvu nesretnu, zaduženu državu, golemu nezaposlenost, teške socijalne bijede i totalno ugrožene egzistencije. Javne su samo posljedice.