O radikalizaciji Bošnjaka

Brine me radikalizacija Bošnjaka, ne tako davno kazao je ovo Christian Schmidt u intervjuu sarajevskim novinama. Nije pojasnio na kakvu radikalizaciju misli, osim što je zabrinut. Govoreći jezikom činjenica, radikalizacija u kontekstu Bošnjaka može imati trajne posljedice jer upravo takav narativ često se koristi kao okidač protivnicima države BiH. S druge strane, pristajanje na termin radikalizacije političkih predstavnika Bošnjaka zarad očuvanja pozicija u vlasti je opasna matrica s kojom se politika građanskog izjednačava s politikama destruktivnog i antidržavnog narativa. Dva su pitanja. Je li se Bošnjaci radikaliziraju da bi trajno bile donijete odluke na štetu države? Je li – i ako nije, zašto nije – politika blokada, secesionizma, separatizma i legitmnog predstavljanja dovedena u isti kontekst?

Političke smjene u refleksiji demokratskih praksi odraz su duboke političke, a posljedično etničke podjeljenosti. Bar tako zvuče strane u postupku. Ona koja je došla poprilično oprezna za razliku od one koja odlazi. Onog trenutka kada se odluka građana BiH zaustavila procesom formiranja vlasti, reagovao je Christian Schmidt. Istina, krpio je vlastite rupe. Stranke okupljene oko parlamentarne većine izvan jednog etničkog kluba, deklarativno protiv intervencija, suštinski bez opiranja. Druga strana, čija snaga je bazirana isključivo na etnički klub, oštro reaguje.

„Očigledno je da je gospodin Schmidt u ulozi visokog predstavnika u BiH došao sa tačno i precizno definisanim zadacima da zapravo napravi getoizaciju prije svega Bošnjaka, a to znači sužavanje životnog prostora, a to znači oduzimanje osnovnih ljudskih prava“, kaže Šemsudin Mehmedović zastupnik SDA u državnom parlamentu

Iz ovoga proizlazi kako dojučerašnji čvrsti saveznici – međunarodna zajednica – izgleda da imaju druge planove. Posljednično tome, u javnom prostoru zaoštrena politička retorika je iznjedrila kvalifikacije koje u kontekstu bh. perspektive mogu biti razarajuće za zajednički život.

„Ne mogu da razumijem da ljudi sa političkim iskustvom i javnom odgovornošću mogu reći da prilikom formiranja jedne vlade – da je ta vlada nastala na kršćanskim osnovama, da je to križarski potez i da je to vlada kršćanskih vrijednosti. Vjerovatno time prigovarajući na vrlo neprincipijelne odluke visokog predstavnika, ali to su govorili nosioci najviših funkcija SDA, kao i bivši premijer Vlade Federacije“, kaže reditelj Dino Mustafić.

Ta kakofonija političkih reakcija stvorila je ambijent u kojem je važno biti bombastičan i senzacionalan, a manje argumentovan, što u konačnici doprinosi vrlo emotivnim reakcijama u kojima često nema glasa struke, analitičara, a sve s ciljem izbijanja racionalnog dijaloga. U takvoj atmosferi čini se da je strah od gubitka pozicija u sistemu vlasti jači od svijesti da pristajanje ili još gore podsticanje na radikalizaciju odnosa može u konačnici imati nesagledive posljedice, a najviše štete po državu.

„Već imamo prve naznake da se Bošnjaci stavljaju u ulogu kao što je to bio Dodik, Čović – da ruše odnose u vlastitoj zemlji BiH, zapravo da naprave proces dodikizacije u BiH kojim bi se rušila institucija OHR-a koja je veoma potrebna u ovom historijskom trenutku kada imamo političke satelite naših susjeda koji ruše sve napretke BiH na EU putu“, ističe Mehmedović.

Politika izjednačavanja ili ublažavanja disproporcionalnosti u političkim stavovima glede države sigurno je destruktivna po one politike koje u osnovi drže do cjelovitosti BiH. S toga ne postoje opravdanja niti argumneti kojima bi se moralo pristati na radikalizaciju bilo kojeg naroda, ponajmanje Bošnjaka. Još 2017. godine Muhamed Jusić u Preporodovom tekstu ‘Zašto se Bošnjaci moraju radikalizirati?’ donosi sljedeću analizu: „Jasno je da se iza takvih optužbi, barem kada je riječ o susjedima i komšijama, krije pokušaj da se prije svega politička pozicija Bošnjaka oslabi i da se time izmakne i posljednji oslonac na kojem opstaje ideja Bosne i Hercegovine kao jedinstvene i cjelovite zemlje svih njenih građana i naroda“.

No, Mustafić smatra da je velika odgovornost i na domaćim snagama koje se promoviraju kao zaštitinici državnog identiteta: „Mislim da je SDA u više navrata nazvala ljude koji imaju drugačije političke poteze spram njih izdajnicima i uvela je u prostor u kojem su oni do jučer bili u koaliciji sa SNSD-om i HDZ-om da je bilo kakvo drugo konstituisanje vlasti bez njihove participacije jedan nepatriotski i izdajnički čin“.

Realnost treba prvo prihvatiti, pa onda sagledati i analizirati bez donošenja odluka ili poteza koji društvo ili jedan narod mogu odvesti u potpuno pogrešnom pravcu. Možda bi, kako je to Ahmet Alibašić, profesor na fakultetu Islamskih nauka u Sarajevu kazao, bošnjački narod trebao biti ponosan jer je na nedavnim izborima pokazao kako jedini imaju unutrašnji kapacitet za promjenu.

Visoko.ba/federalna.ba