Džafića mlin, izletište “Ada“ u zagrljaju rijeke Fojnice – biseri bučkog kraja

Da svako veće ili manje ruralno naselje na području našeg grada ima nešto po čemu je posebno, primjer je i naselje Buci. Te vrijednosti bitno je prepoznati i učiniti sve da ih očuvamo.

Na mjestu gdje rijeka Fojnica kreira najljepše riječne meandre, bukove i gdje najljepše šumi, izrodila se postepeno bučka dolina. Fojnica, poznata i kao zlatonosna rijeka, prirodna i divlja, atraktivna za ljubitelje prirode, na visočkom području proteže se dužinom vodotoka od oko 9.5 km.

 Sam toponim imena Buci proizašao je iz termina Bukovi, asocirajući nas upravo na lokalitet gdje nam rijeka Fojnica daruje najljepše bukove, odnosno slapove, kaskade, udubljenja, litice. Svi utonjeni u prirodni ambijent, čine istinski prirodni mozaik, i za posjetitelje, i za hrabre kupače, i za rekreativce…

Izletište “ Ada “ zasjalo u novom ruhu

Atraktivnost riječnog korita i pejzaža kojeg je vremenom formirala rijeka Fojnica, bili su put do nastanka nekoliko poznatih visočkih izletišta, kupališta i vikend naselja. Taj opuštajući zov prirode, prirodno šarenilo koje nam daruje majka priroda, žubor i snaga vode, ravnica okružena krošnjama drveća i skrivena od javnosti, a opet pristupačna svima, izrodili su nekada jedno od najposjećenijih i najstarijih visočkih okupljališta za odmor i rekreaciju, izletište “ Adu “. Sjećamo se vremena kada su          “ Ada “ i lokalitet “ Mlinovi “ posebno u ljetnim periodima bili prepuni izletnika, voda rijeke Fojnice bila čista i pogodna za kupanje. I danas je slučaj ali u manjem broju, oni odvažni i hrabri se usude, a sve je manje prirodnih riječnih kupališta, što zbog ( ne ) čistoće riječne vode, tako i zbog stila života. U stručnoj literaturi Bukovi, u turističkim časopisima i novinarskim reportažama Mlinovi, a među mještanima dobro poznati termin “ Zelena “, različiti nazivi za ovaj prirodni biser dovoljno govori o njegovoj univerzalnoj vrijednosti. Svjedoci smo da se izletištu “ Ada “ postepeno vraća sjaj. U zagrljaju rijeke Fojnice, ovo izletište konačno je obogaćeno sadržajima koji će svakom izletniku omogućiti ugodniji odmor i boravak u prirodi. Adaptacijom bungalova, ovo izletište dobilo je izgled kakav bi trebalo imati svako izletničko mjesto. Ljepota ovog mjesta ogleda se u njegovom samom položaju i pristupačnosti, kratkoj udaljenosti od gradskog područja, atraktivnosti rijeke Fojnice, koja pruža niz rekreativnih aktivnosti primamljivih za domaće izletnike, ali i turiste.

“ Ada “ je i početna tačka koju naše poznato Udruženje za zaštitu rijeka, riječnih slivova i ekstremnih sportova “ Eko Viking “ koristi za rafting, uživajući u njenim čarima, u onom periodu kada je njen vodostaj pogodan za splavarenje. Bilo bi nezahvalno govoriti o rijeci Fojnici, a ne spomenuti ovo Udruženje, njenog vjernog čuvara i zaljubljenika. Fojnicu, njima najdražu rijeku čuvaju vodeći kontinuirane aktivnosti i borbe za očuvanje njenog korita. Bili su najglasniji i najažurniji u sprečavanju narušavanja njenog ekosistema, onda kada njene vode poprime ružnu naranđasto- smeđu boju, usljed velikih nesavjesnih zagađivača. Osim raftinga, naši visočki Vikinzi na njenom vodotoku upražnjavaju i aktivnosti, poput ronjenja, veslanja kajakom i  kanuom. Kako uživaju, oni je i čiste i kroz razne projekte i aktivnosti podižu svijest naših građana o značaju čuvanja prirodnih ekosistema. Njihovi projekti “ Vratimo život rijeci Fojnici “ i “ Ja čuvam okoliš “ stavljajući u prvi plan rijeku Fojnicu i njene vrijednosti imali su i i imaju pozitivnog utjecaja na građanstvo.

Na njenim obalama je manje čvrstog otpada i onećišćenja, ali ga i dalje ima. Bujice i nizak vodostaj pokažu nam naše pravo lice, trenutak kada nam rijeka izbaci sav onaj talog i sramotu, koju smo godinama bacali, misleći da će njene vode sakriti naše neracionalno i bahato ophođenje prema njoj.  To je pokazala i nedavna aktivnost ovog Udrženja kada su njegovi članovi čisteći njeno korito i obale, u neposrednoj blizini izletišta “ Ada “ sakupili oko dvadesetak vreća raznovrsnog otpada. Dvadeset vreća našeg rugla, našeg lica i našeg odnosa prema prirodnim potencijalima.

No, nadamo se da će izletište “ Ada “ i u narednom periodu opravdati epitet izletničkog mjesta, mjesta kojeg krase zelene površine, boje i zov prirode, krošnje drveća, hladnjaci, rijeka, te da mu nećemo našim nemarom narušiti ambijent prirodnog utočišta.

Džafića mlin- stogodišnja aktivna vodenica nastavlja svoj mlinarski put

I dok su se fojničke zlatonosne nijanse izgubile u tragovima vremena, postajući dio bajkovitih priča za novije generacije, ipak još uvijek se u njenim vodama okreće vodenički kamen, čuvajući tako živom jedinu preostalu vodenicu na njenim vodama. Nekada je njeno riječno korito bilo pitomo za nicanje mnogih vodeničkih nastambi, danas se naziru samo tragovi vremena kada je ovaj zanat živio u punom obimu.

Spoj drveta i kamena, pretočeni u tradicionalnu ambijentalnu vrijednost, decenijama utonjenu u riječne mlazove, neprestani zvuk vodeničkog kola, žubor kovitlanja vode, miris mljevenog žita, te daske obojene nitima brašna još uvijek se mogu vidjeti i doživjeti posjetite li Džafića mlin, gdje će vas ljubazna i vrsna vodeničarka Milica Džafić srdačno dočekati. I nigdje žito nema takav miris i brašno takav okus kao ono kakvo vodenički kamen samelje koristeći snagu riječne vode. Pogotovo ono žito proizvedeno na našim domaćim poljima, onim poljima koja su decenijama prije nas obrađivali naši preci, sami proizvodeći hranu i za sebe i za stoku, a mlin je bio njihova krajnja tačka u tom procesu.

Unikatni biser rijeke Fojnice, jedina aktivna vodenica na njenom vodotoku, preživjeli svjedok starih vremena i najatraktivniji mlin na visočkom području je svakako Džafića mlin. Još uvijek nastavlja svoj vodenički život, iako ne u onom radnom opsegu kakav je prije bio,  zahvaljujući istrajnosti i upornosti porodice Džafić, koja ovaj zanat baštini decenijama.

No, kakav je taj vodeničarski put i život vodeničara?

Svoj životni vijek i mlinarski put počinje kao državna svojina, odnosno zadružna vodenica. Vraćajući se unazad jedno stoljeće, osim što je rijeka Fojnica mogla čovjeku darovati poneki zlatni grumenčić, bila je idealno mjesto da se na njenim obalama grade mlinovi. Mlinove su nekada mogli podizati uglavnom samo imućniji ljudi. Tako i počinje mlinarska aktivnost i tradicija porodice Džafić. Naime, sve je počelo od gospodina Nazifa, imućnog i u narodu uvaženog age, kako su ga često oslovljavale njegove komšije. Kupivši vodenicu od tadašnje države, počinje da živi ovaj zanat u krugu porodice, a njegovim tragovima je krenuo njegov sin Nezir, koji je bio izrazito čestit i vrsni mlinar.

Prenoseći se s koljena na koljeno, zanat nastavlja da živi zahvaljujući Nezirovom sinu Esadu, koji je nažalost izgubio život u posljednjem ratu. I kada su svi možda pomislili da ova vodenica umire, tu tradiciju je s ponosom nastavila jedina poznata vodeničarka u našoj državi gospođa Milica Džafić. Učeći od svog svekra usavršila je zanat pa je vodenica postala sastavni dio njenog života. Sada već 100 godina stara vodenica, ispratila je mnoge generacije, zadržala je svoj prvobitni rustikalni oblik, još uvijek opstaje i melje kao i prije 100 godina. Kroz pet kamenova, koji su nekada svakodnevno radili, prošlo je na stotine tona raznovrsnog žita, tako proizvodeći hranu za velike narodne mase. Od tih pet, danas radi samo jedan i to povremeno. Kao da nas upozorava da ovaj zanat lagano izumire. Održava ga u životu tek poneki kilogram žita, tek poneki prolaznik koji svrati ili s namjerom dođe da svoje žito pretoči u sigurnu, zdravu i mirisnu hranu.

I kako Milica kaže, navrati tu i poneki posjetitelj, turista, vođen znatiželjom za spoznajom tradicijskih vrijednosti. I da, vodenica osim te funkcionalne, ima i ambijentalnu estetskuvrijednost. Duh seoske tradicionalne arhitekture, decenijama srastao sa prirodnim ambijentom, prirodni materijali od kojih je satkan ovaj bučki biser, čine ga i turističkom atrakcijom. Doći, vidjeti, uživati u čarima Fojnice, doživjeti bar na trenutak vodeničarski zanat, te kupiti kilogram brašna, koji je pred vašim očima mljeven, za svakog gosta bi činio jedan potpuni turistički proizvod i doživljaj. Sve ono što ima temelje duboke prošlosti, tradicija i kontinuitet koji traje i danas, mogli bi biti atraktivan turistički biser, po kojem su nadaleko prepoznatljivi Bukovi. Kao i sve ostale tradicionalne zanate, koje pokušavamo očuvati od zaborava, i ovaj tradicijski fenomen priča posebnu priču, te bismo ga kao takvog trebali percipirati kao kulturno dobro našeg grada, a ne samo kao obavezu porodice Džafić. Bez obzira što je privatna svojina,ne bismo trebali dozvoliti da izumre jedan od rijetkih mlinova na visočkom području, da i njega zadesi sudbina svih ostalih koji su nekada krasili korito rijeke Fojnice. Budući da se nalazi u trošnom stanju, vapi za restauracijom, obnovom koja bi mu vratila ruho koje ga je krasilo i prije deset decenija. Time bismo ga održali živim, oživjeli i afirmisali vodeničarski zanat, vratili značaj ovom lokalitetu, a ujedno sačuvali od izumiranja jednu od najpoznatijih vodenica u Bosni i Hercegovini. Omogućimo da ovaj stogodišnjak i dalje nastavi svoj mlinarski put.

                                                                                                                                                  Amela Jusufović / Visoko.co.ba