Priča o nikad održanom ratnom koncertu Bowieja u Sarajevu

Piše: David L. Phillips

Sreo sam Davida Bowieja 1994. godine, za vrijeme rata u Bosni. Bowieja je mučilo etničko čiššćenje bosanskih muslimana od strane Hrvata i Srba. Koristio je, diskretno, svoju slavu kako bi podigao svijest javnosti o događajima u Bosni. Znao sam da je humanitarac i čovjek od principa.

Bowie i ja smo se sreli u Muzeju Imperial War u Londonu. Bio sam u pratnji Harisa Silajdžića, bosanskog premijera. Susret je dogovorio Bob Summer, bivši čelnik SONY Musica i njegova supruga Susan.

Svrha našeg susreta bila je da vidimo sliku koja je bila u vlasništvu Bowieja, a zvala se Hrvati i Muslimani. Na slici su bila prikazana dva Hrvata kako siluju Muslimanku, gurajući joj glavu u toalet. Bowie je opisao sliku kao izazivačku, onu koju razara.

Slika je bila toliko potresna da je se Muzej, u kojem smo bili, odrekao. Bowie je potom istupio, kupivši tu sliku od škotskog slikara Petera Howsona za 28,000 dolara. Umjetnost, bila ona vizualna ili muzička, bila je poziv na akciju.

Uz pomoć Bowiejevog publiciste, sazvali smo sastanke s nekoliko predstavnika medija u hotelu Dorchester. Silajdžić je išao iz sobe u sobu, davao TV intervjue.

Bob i Susan priredili su i večeru. Bowie je bio tamo. Brian Eno, muzičar i gospodar inženjerstva produkcije, bio je tamo, sa Antheom. Peter Howson je također bio, kao i druge ličnosti sa britanske rock scene.

Konverzacija za večerom ticala se opsade Sarajeva. Ne tako različito od onoga što se danas dešava u sirijskoj Madayi, Sarajevo je bilo opkoljeno. Srpski artiljerci pucali su po svima. Snajperi su ubijali. Stanovnici nisu imali hrane, niti vode.

Razgovarali smo o uticaju Towsonove slike. Gosti su govorili o hororu,o sistematskoj upotrebi seksualnog nasilja protiv Bošnjaka. Istraživali smo još i više, organiziravši seriju sastanaka da se silovanje proglasi ratnim zločinom.

Bowie je mislio da bi opsadu Sarajeva mogao zaustaviti koncertom i ponudio je da nastupi.

Siguran prolaz bio je jedini preduslov. No, putovanje do Sarajeva bilo je opasna avantura 1994. Voziti od Hrvatske do Igmana bilo je rizično. Ruševne ceste, barikade i mide. Ujedinjeni narodi imali su letove iz Zagreba do Sarajeva koristeći stare Antonove. Ovaj prevoz zvali su „Avioprevoznik – možda“. Letovi su često bili otkazani.

Silajdžić je predložio da Bowie održi koncert u proljeće. Mirovne snage UN-a predložile su da dođemo helikopterom. Pokušavao sam dogovoriti s Bowiejem, ali nisam uspio. Kasnije sam saznao da je imao veliku fobiju od letenja helikopterom.

Koncert u Sarajevu nikad se nije desio. Srpske snage intenzivirale su napade na zaštićene zone UN-a. Pokolj se nastavio tokom tog ljeta kada je ubijeno 8,000 muškaraca i dječaka u Srebrenici.

Sreo sam Bowieja nekoliko godina kasnije u backstageu Carnegie Halla. Nastupao je kako bi prikupio novac za Tibet House.

Razgovarali smo o Bosni i Dejtonskom sporazumu. Kazao mi je kako Brian Eno oformio humanitarnu organizaciju Dijete rata, muzičku školu za ratom traumatiziranu djecu Hrvatske.

Ebo je u svojoj knjizi Year napisao: „Slučajno sam sreo jednog čovjeka po imenu David Phillips, iz organizacije za ljudska prava i pokazalo se da će biti puno od pomoći: uzeo je Antheu i Dijete rata pod svoje okrilje, i dao joj nevjerovatno korisne kontakte.”

Bila mi je čast pomoći. Bowie i Eno su dobri ljudi. Oni su skromne zvijezde koje su moblizirale muzičku inudstriju da pomogne Bosni, da promoviraju mir i ljudska prava u dijelove svijeta u kojima je vladalo nasilje.

Svijet poznaje Bowieja kao inovatora u polju muzike, mode i drame.David Bowie je također bio humanitarac svjetske klase. Snažan, ali podcijenjen. Bowie je bio glas za one koji ga nisu imali, i koristio je brojne instrumente koje je imao da savije luk historije prema pravdi.

Phillips je direktor Programa za izgradnju mira i prava na Instituta za studije ljudskih prava na Univerzitetu Columbia