Hljeb

Hljeb se pravi od brašna, doda se malo vode, kvasca i soli, malo šečera, zamijesi se, malo odstoji da se tijesto digne, i onda se stavi da se peče. Hljeb je dio ishrane kod ljudi. Ljudi su svakakvi, i mnogo se u zadnje vrijeme ponašanje ljudi, ili njihov status veže za hljeb.

U zadnje vrijeme stalno čujemo ili vidimo slijedeće izraze: uhljeb, prihljeb, nehljeb, i naravno popularni bijeli hljeb. Pa da krenemo sa obradom ovih izraza.

Uhljeb

Uhljeb je ona osoba koja je preko neko veze došla na neko radno mjesto na budžetu. Uhljeb je zato što se kao gotovi proizvod smjestila u rafe budžetskih milina, a nije prošla sve neophodne radnje u stvaranju sebe kao hljeba, nego je uhljebljen. Niti mu je brašno kvalitetno, niti se kvasac digao kako treba, niti je slan, a vode nema ni za žeđi. Neko ga je upakovao kao gotovi hljeb, i uhljebio, a da ta osoba nije ni sposobna da radi, niti je neki vičan radnik, niti ima osjećaj za odgovornost prema poslu, ili prema nama koji mu ili joj dajemo plate kroz poreze koje uredno plačamo.

Prihljeb

Prihljeb je osoba koja ima porodične veze sa uhljebom, ili sa glavnim pekarom koji pravi uhljebe. Odnosno slaže uhljebe na budžetske rafe. Prihljebi su vjerni podržavatelji pekara i uhljeba, i dok je njih, neće se ostali svijet, najesti hljeba kako treba.

Nehljeb

Nehljeb je kombinacija uhljeba i prihljeba, i ta osoba može biti da radi kao uhljeb, ali u stvari ne radi, ili da je porodica od uhljeba, a da ništa ne radi, i neće da radi, ali da podržava glavne pekare koji mijese nekvalitetno tijesto od društva. Nehljebi su gori od prihljeba, jer prihljeb je svjestan od ovisi od uhljeba pa makar malo energije troši na podržavanje uhljeba kada dođe vakat za to, a to obično biva nekako uvijek u mjesecu oktobru. Pekare tada rade kao nikada u periodu od 4 godine. Nehljeb neće ništa da radi, ako ne na poslu, ne radi svoj posao, čak i ne „fušeri“.

Ako ne radi, onda ga nije briga ni za uhljebe ni za prihljebe, on samo svoje, ali od narodnih para, jer biti nehljeb je velika privilegija. Ako je ne nehljeb iz uhljebske ili još bolje pekarske porodice, onda on uživa u svim blagodatima budžeta, i to ne radeći ništa. Ako ste mislili da zbog nikakvog rada na budžetu, uhljebi i nehljebi isto ne rade, griješite, jer uhljeb ne radi koliko treba i kako treba, a nehljeb nikako ne radi. Dupla negacija u njegovom slučaju samo podebljava nerad. Ima i onih nehljeba koji nisu budžetlije, koji nisu čak ni u postratnim elitističkim kombinacijama, ali su nehljebi. To su nehljebi siromašnog neradničkog puka.

Bijeli hljeb

Bijeli hljeb je bezobrazluk koji je narod sam sebi zamijesio, a da nije svjestan toga. Neko drugi jede bijeli hljeb, metaforički, dok ga u realnosti dobija u novčanim sredstvima. Jedan bijeli hljeb mjesečno iznosi oko 2000KM, što je oko 6 mjesečnih minimalnih penzija. A procentualno je najviše tih minimalnih penzija. Bijeli hljeb mjesečni poklopi oko 4 minimalne plate. Neko od jednog mjesečnog bijelog hljeba za vrijeme koje ne radi, živi život od 4 mjeseca nekog na minimalnoj plati, i živi 6 mjeseci nekog penzionera. Nije loše za postmandatske neradnike.

Bijeli hljeb od brašna crne sudbine naroda ove lijepe zemlje omeđene groznom državom.

Crno brašno

Ali nije sve tako crno, jer crno brašno je zdravije, crni hljeb samim tim. Jer nekako svi ovi na bijelom hljebu završe na nekom drugom bijelom. I opet nekako dođem na razmišljanje o mazohizmu ovog naroda. To se ne može izraziti pekarskim metaforama i to je jedna teška sociološka patologija koja izlazi van okvira pekarstva.

Narod je istovremeno i tijesto i samo svoj pekar, samo nije još skontao da ga neko jede o njihovom trošku. Al najbolje su kifle ujutro sa kefirom ili jogurtom, bolje i od bijelog hljeba, i od uhljebovog hljeba, i njihovih budžetskih hljebova, samuna, kifli.

Bolje jedna halal kifla nego tone uhljebovih i bijelih hljebova.