Gdje su radnici i radnička prava između dva Praznika rada

Uobičajeno prije praznika rada, radnici su tokom cijele godine iskazivali nezadovoljstvo koje je nerijetko rezultiralo i protestima. Razloga za slavlje danas je malo – na to upozoravaju iz sindikata kada govore o pravima radnika u Bosni i Hercegovini.

Svjedoci smo nerijetko štrajkova, radničke borbe – kako onih koji su sretni što imaju radno mjesto, tako i onih koji su u ekonomskoj tranziciji svoje radno mjesto izgubili i godinama obespravljeni lutaju na biroima rada. U tim upozorenjima između dva Praznika rada najglasniji su bili rudari, iako stanje ni u ostatku realnog sektora nije mnogo bolje.

Od radničkog neposluha… do velikih protesta rudara pred Vladom Federacije.

To su događaji koji su obilježili vrijeme između dva Praznika rada u sektoru rudarstva. Umjesto poštivanja, kršena su radnička prava, od onog na rad do prava na penziju.

„Nije uplaćeno zdravstveno i nije uplaćen onaj za nezaposlenost. Sve to što se prije nije uplaćivalo, Vlada posmatrala, svi posmatrali, a dobar iznos novca odlazio na drugu stranu“, izražavao je svoje nezadovoljstvo u julu 2021. penzioner RMU Zenica Borislav Milašinović.

Tu se, negdje, uz radnicima dobro poznato „čekanje“ na posao, pojavio i novi status, a borba za puko preživljavanje dobila novu dimenziju.

„Ovjerili su nam knjižice kao penzioneri na čekanju i mi imamo pravo nekog liječenja“, pojašnjavala je u julu 2021. penzionerka RMU Zenica Emina Dračić.

„Nisam ja tako mlad da sad mogu ići negdje raditi, mada sam prisiljen i sad da idem da radim na neke nadnice, na dnevnice, da preživim jer nemam nikakva primanja, u porodici niko ne radi“, ogorčen je penzioner RMU Zenica Endžad Skender.

Krajem godine određeni pomaci, kompromis između rudarskih sindikata i vladajućeg Društva, restrukturiranje rudnika je nastavljeno, a penzionerima riješen status. No, u rudnicima i dalje tinja nezadovoljstvo, dodatno podstaknuto nezapamćenim divljanjem cijena i inflacijom.

„Sistem ne nudi kvalitetnu rekaciju na okolnosti i trenutak u kome ne samo rudari u BiH nego građani BiH žive i rade“, ističe Sinan Husić, predsjednik Samostalnog sindikata radnika rudnika uglja FBiH.

Manje dramatičan, ali i dalje loš je i materijalni položaj radnika u ostatku realnog sektora.

„Ovo što dobivam je samo za preživjavanje, da prehranim svoju porodicu“, navodi Mirsad Kadić, radnik pogona Kovana galanterija Željezara Zenica u stečaju.

Ima, činjenica je, i preduzeća koja su protekloj godini, u tom smislu, napravila iskorak. Ipak, više od 260.000 radnika ima plaću do 700 maraka, što je tek trećina potrošačke korpe.

„Ljudi su prinuđeni da rade 10, 12, 16 sati kako bi sastavili kraj s krajem i to je ono što najbolje opisuje položaj radnika danas u Federaciji BiH“, ističe Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca ZDK-a.

„Minimalnu platu koju sindikat traži da bude 1.000 maraka mi tražimo više od dvije godine, ali dok dođemo do tih 1.000 mislim da ćemo trebati tražiti 2.000 – kakva je situacija ove godine“, ocjenjuje Zuhdija Kapetanović, predsjednik Sindikata Arcelor Mittal Zenica.

Tu je i nesigurnost radnog mjesta, jer poslodavci zloupotrebljavaju institut rada na određeno vrijeme. Uz druge slabosti sistema, to uzima svoj danak, u Sindikatu kažu kako takve ugovore ima 80 posto novoprimljenih radnika.

„Samim tim, to ih stavlja u situaciju da šute i trpe, da se pomire s tom situacijom dok rade i da, eventulano, traže prvu priliku da odu iz ove zemlje. Postat ćemo zemlja staraca. Ko će sutra puniti fond PIO-a, ko će nositi ovu državu jer taj egzodus ljudi poprima zastrašujuće razmjere“, upozorava Mujkanović.

Ovo su, pored brojnih drugih, razlozi zbog kojih je i ove godine Praznik rada manjem broju radnika bio prilika da izraze nezadovoljstvo. Nažalost, većini koja je u stanju apatije, tek prvi dan pruženog vikenda.

Visoko.co.ba/federalna.ba