Marko Topić: I danas bih poljubio bh. grb protiv Hrvatske

Istinskim navijačima bh. reprezentacije duboko u sjećanju ostao je urezan Marko Topić. Pod zastavom Bosne i Hercegovine igrao je u teškim trenucima, davao je maksimum u svakoj utakmici i uz naš nacionalni tim je i nakon šest godina od svoje posljednje utakmice.

Nekada stameni centrafor se poslije okončanja igračke karijere skrasio u Švicarskoj i vrlo je ozbiljan u gradnji svoje postnogometne karijere. Prvi angažman imao je u prvoligašu Sionu u koji je doveden s ciljem da popravi realizaciju napadača.

“Nakon karijere imao sam odmor od četiri godine i za to vrijeme sam samo putovao sa svojom porodicom. Prošle godine sam upisao trenersku B licencu i sada ozbiljno razmišljam da svoje znanje unaprijedom A licencom. Na insistiranje Admira Smajića imao sam priliku da radim kao trener napadača u Sionu i mogu reći da je to bio zanimljiv period. Planiram u roku od godinu dana preuzeti neki klub. Vjerujem da ću biti uspješan u ovom poslu”, riječi su Marka Topića na početku razgovora za SportSport.ba.

Topić je tijekom karijere, koja ja trajala punih 16 godina, promijenio nekoliko klubova. Igrao je u BiH, Hrvatskoj, Italiji, Švicarskoj, Njemačkoj, dalekoj Rusiji i prezadovoljan je s onim što je ostvario u svojoj nogometnoj avanturi.

“Imao sam trnovit put. Otac je bio ratni invalid i bili smo primorani pobjeći u Švicarsku kako bi olakšali njegovo liječenje. Jedan dio karijere proveo sam u BiH, igrajući za Orašje, a onda sam nogometni put nastavio u Švicarskoj. Nisam se stidio što sam bio izbjeglica. Igrao sam u sedam evropskih liga i čovjek nekada razmišlja da je moglo biti i bolje, ali ja sam stvarno prezadovoljan.

Ostao sam u kontaktu sa svim klubovima u kojima sam igrao i drago mi je što su isti nisu zaboravili da sam uvijek ostavljao srce na terenu. Najljepše uspomene nosim iz Wolfsburga, jer je to veliki klub sa odličnom organizacijom i cijeli grad je na nogama kada se bliži utakmica”, ističe Topić.

Salatić je igrač za reprezentaciju

Nekadašnji bh. reprezentativac redovno prati naše nogometaše koji igraju u Švicarskoj. Haris Tabaković redovno postiže golove za mladu reprezentaciju Švicarske, Sead Hajrović potrebno iskustvo stiče u Winterthuru, dok Veroljub Salatić standardno dobro igra za svoj Sion.

“Mislim da je Salatić igrač na kojeg treba obratiti pažnju. Selektor Baždarević ga je gledao nekoliko puta, bili su u kontaktu i smatram da je odličan igrač koji može pomoći našoj reprezentaciji. Ima tu dosta i mlađih igrača, ali takvim stvarima se trebaju pozabaviti isključivo skauti koji su zaduženi za to. Kvaliteta sigurno ima.

Topić nije štedio riječi hvale uoči predstojeće utakmice sa Republikom Irskom koju će gledati sa stadiona Bilino polje.

“Šta očekujem? Pobjedu. Istina, svako zna da će biti izuzetno teško, šanse su podjednake, ali najvažnije je da ne primimo gol. Potpisao bih sad da bude 1:0 za nas. Treba misliti pozitivno i biti strpljiv u takvim utakmicama, jer svi znaju kako oni igraju. Pokušavat će dugim loptama i na ho-ruk sistem, a mi moramo biti strpljivi u veznom redu, spustiti loptu i ne srljati da zabijemo odmah u prvim minutama. Duga je utakmica”, kaže Topić.

Begović treba ostati na golu

Topić nam je rekao da odsustvo Bešića neće biti veliki hendikep za naš nacionalni tim, kao ni loša ovosezonska forma Begovića.

“Ni u zadnje dvije utakmice nije igrao Bešić, pa smo pobijedili na kraju. Ima dosta kvalitetnih igrača u svlačionici, vidjeli ste i sami kako je Medunjanin iskoristio šansu, pa i Đurić. Što se tiče Begovića, on je svjestan i sam da je imao nekoliko loših situacija u Chelseaja i nije potrebno pričati o tome da li treba mijenjati golmana ili ne. Imao sam priliku čitati takve stvari i to je zaista nezamislivo.”

Javna je tajna da je Topić jedan od najomiljenijih bivših reprezentativaca Bosne i Hercegovine, a uz zalaganje navijače je uspio “kupiti” i sa proslavom pogotka u utakmici protiv Hrvatske. Bilo je to 1997. godine u Bariju.

“Svi znaju da sam ljubio bh. grb kada sam postigao gol protiv Hrvatske i isto to bih učinio i danas da igram. Ja sam čovjek koji je Hrvat iz Bosne i Hercegovine i najponosniji sam što sam igrao za svoju državu. Garantujem da toliko ponosni nisu bili ni Konjić, Hibić, a ni danas Džeko i Pjanić. Dolazim sada i na ovu utakmicu protiv Republike Irske i želim istaći da bih i danas odabrao Bosnu i Hercegovinu prije Hrvatske. Nikada nije bilo upitno za koga ću igrati, jer ja imam svoju državu.”

Na kraju razgovora s ponosom je rekao da i njegov sin Gabrijel pokazuje interes za najvažnijom sporednom stvari na svijetu.

“Gabrijel igra u dobroj ekipi i sada ima 12 godina. Ja sam jedan od roditelja kojima je najvažnija škola i dok mu ide dobro može i trenirati, ako ne, onda nema ni treninga. Možeš biti veliki talenat, ali ako sutra dođe teška povreda onda te nema nigdje. Dobro je sada dok jedno i drugo može uskladiti”, zaključio je Topić.