Francuska, Japan i Meksiko do sada su uložili veliki napor kako bi svoje kulinarstvo stavili na reprezentativnu listu svjetske nematerijalne kulturne baštine. Bosna i Hercegovina to ne radi.
S mrtve tačke temu o bosanskoj kuhinji kao svjetski vrijednoj baštini želi pomjeriti akademik Enes Kujundžić, autor nove knjige “Sofra – starinsko bosansko kulinarstvo iz kulturološke perspektive”.
“Bitni su prvi koraci bez obzira na dužinu puta i treba da snimimo stanje na osnovu UNESCO-ove Konvencije o nematerijalnoj kulturnoj baštini. Moramo stvoriti infrastrukturu za njenu primjenu, a građani u svom ambijentu moraju prepoznati elemente iz te baštine kako bi zauzeli stav, a ne da pored toga prolazimo ravnodušno”, poručio je Kujundžić na početku svog obraćanja na današnjoj prezentaciji ove jedinstvene knjige.
Predstavljanje je organizovano u Multimedijalnom centru MAK pod nazivom “Tradicijska kultura i primjena UNESCO-ove Konvencije o zaštitit nematerijalne kulturne baštine”.
Autor ističe da je uloga u jačanju svijesti o starinskoj bosanskoj kuhinji višeznačna te da se za početak sam obrazovni sistem treba otvoriti prema tome uključujuću u školske kurikulume barem preambulu normativnih instumenata UNESCO-a.
“Na osnovu Konvencije o nematerijalnoj kulturnoj baštini do sada je zaštićen jedino zmijanski vez. Sada se čine neki napori da se na tu listu stave konjičko drvorezbarstvo i ramska odjeća, a ja toj listi dodajem bosansko kulinarstvo i sevdalinku”, rekao je Kujundžić, dodajući da glavnu ulogu ipak treba preuzeti državno tijelo u sastavu nadležnog ministarstva na bilo kojem nivou.
Kako kaže sam autor, sve što političari moraju uraditi jeste da snime stanje na terenu i započnu put prema UNESCO-ovoj listi koristeći instrukcije samog UNESCO-a.
“Zamislite kada bismo starinsko bosansko kulinarstvo prezentirali svjetskoj javnosti i turističkoj privredi uz pomoć prijevoda na engleski jezik. Kada biste krenuli tim putem morali biste istražiti mnoge stvari, saznati koji su to kulturni koridori vezani za kulinarstvo. Da li su to Sarajevo – Budimpešta, Sarajevo – Istanbul, ili Sarajevo – Banja Luka – Graz i koji su to uzajamni utjecaji. Vi biste tada dobili potpuno novu sliku jednog segmenta kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine”, objašnjava Kujundžić.
Najveći problem i briga, istakao je Kujundžić na kraju prezentacije, jeste to što javnost ne zna da li se radi na primjeni UNESCO-ove Konvencije o nematerijalnoj kulturnoj baštini.
“Mi ne znamo ništa osim vijesti da je na listu stavljen zmijanski vez. Naravno postoje kulturne kuće koje se dotiču nematerijalne baštine i kulinarstva, ali o tome javnost nema informacija”, zaključio je autor knjige “Sofra”.
