Šta umjetnici slušaju: Tarik Hodžić

Svaki ljubitelj metal muzike sa ovih prostora čuo je za film „Scream for me Sarajevo” i za dolazak Bruca Dickinsona 1994. godine u opkoljeno Sarajevo. Najveći krivac za to što je ova ideja sprovedena u djelo je naš sagovornik ‒ režiser Tarik Hodžić.

Koji su albumi najviše uticali na Vas?

Izdvojio bih samo jedan album sa kojim sam na neki način i počeo da slušam muziku. U pitanju je bio album „Innuendo” grupe Queen. Bilo je to davne 1993. godine.

Da li ste ikada svirali neki instrument ili možda bili član benda?

Da, svirao sam gitaru, ako se to moglo nazvati sviranjem… I da, bio sam član lokalnog benda „Pajserom u glavu”. Bend je postojao nekoliko godina i mnogima je bilo zanimljivo što smo uvijek svirali samo svoje pjesme. Mi smo za to imali jako dobar razlog… Naime, niko na taj način nije mogao znati gdje griješimo.

Koliko pratite savremenu muzičku scenu kod nas i u regionu?

Vrlo površno, tek onoliko koliko naletim na neku informaciju na portalima, a onda pogledam spot ili poslušam pjesmu.

Idete li na rok koncerte? Koji je bio posljednji koji pamtite?

Ukoliko mi obaveze dozvole, volim ići na koncerte. Posljednji koji pamtim jeste ujedno i posljednji na kojem sam bio ‒ Iron Maiden u Zagrebu. Nevjerovatan koncert.

S kojim muzičarima ste sarađivali?

U profesionalnom smislu, vezano za film, svakako je tu Bruce Dickinson i članovi nekadašnjeg njegovog solo benda, Alex Elena i Chris Dale. Potom, tu je gitarista Vernes Ljuštaku, koji mi je nekoliko puta radio muziku za film. A svakako moram spomenuti da sam imao privilegiju i čast sarađivati sa Sinanom Alimanovićem.

Dosta je muzičara kojima sam radio muzičke spotove. Neki su mi danas jako dobri prijatelji, te uvijek  sarađujemo u nekom obliku, bilo da se volimo druziti, bilo da planiramo neki zajednički projekat, bilo da trenutno radimo na nečemu. Najčešće je to sada Emir Bukovica iz „Emir and Frozen Camels” ili moj sugradanin Dženan Hodžić, poznatiji kao „Dr.Zo”, kojem završavam dokumetarni film „Pljuni u šake” za Al Jazeeru Balkans.

Koliko je muzika važan dio Vaših filmova?

S obzirom na to da zaista volim muziku i da je ona danas neizostavni dio mog života, samim tim mi je važna i u filmovima koje radim. Tu ne mislim samo na „Scream for me Sarajevo” ili „Pljuni u šake”, koji se mogu donekle svrstati u muzičke dokumentarce. U planu imam i igrane filmove, a muzika će, u svakom slučaju, biti važan faktor u cjelokupnim pričama.

Koliko je muzika prisutna u Vašem svakodnevnom životu?

Sa jedne strane mi je veoma važna i reći ću da će uvijek biti prisutna.
Sa druge strane, koliko ja realno sada imam vremena slušati i istraživati muziku?
Poslednjih par godina, muziku slušam najčešće kada se vozim u autu, kod kuće sve rijeđe, jer ili moram stići neki rok i završiti neki posao ili započinjem novi, pa se bavim drugim stvarima. U slobodno vrijeme najviše gledam filmove ili serije.

Koji je posljednji album skorašnjeg datuma koji je ostavio utisak na Vas?

The Loudest Silence „Aesthetic Illusion” oduševljen sam bio kad sam preslušao album. Da nisam znao prije slušanja, nikada ni u snu ne bih pogodio da je ovo domaći sarajevski bend. Sretan sam što se za ovaj album može reći „svjetski, a naše”.

Koja je to pjesma koja Vas uvijek motiviše da napredujete?

Teško je izdvojiti neku pjesmu ili kompoziciju. Sve uvijek zavisi od trenutka ili trenutne faze interesovanja. Nekada sam na taj način volio slušati Franka Sinatru. Spomenut ću ponovo Queen, koji mi je do danas ostao bend broj jedan. A trenutno uživam (dok vozim auto) slušati Secret Garden, Lorenu Mckkenit i Blackmoores night.
Nadam se da ne zvučim već pomalo penzionerski.

balkanrock.com/visoko.ba