Nermin Šečo student generacije: “Na putu ka uspjehu”

Biti najbolji student jedan je od pridjeva koji u najpozitivnijem smislu opisuje mladog čovjeka kako redovno dolazi na predavanja da bi na takav način ostvario svoje snove i ciljeve.

Na prošlogodišnjoj svečanoj promociji diplomanata i magistranata Pravnog fakulteta Univerziteta u Travniku  sam upravo dobio taj pridjev(student generacije s najboljom prosječnom ocjenom 10,00).Trenutno sam magistrant na drugom ciklusu studija-krivičnopravna oblast.

Napore koje sam ulagao u učenje je izbrisalo zadovoljstvo postignutim uspjehom.

Priznanje od strane Fakulteta i pohvala od općine Visoko  predstavlja dalju motivaciju za ostvarivanje dobrih rezultata. Tako da,pravo sam upisao zato što to volim i nisam razmišljao u pravcu kojem većina razmišlja,a to je da se podobnost fakulteta mjeri za pronalazak posla u budućnosti.Jednostavno volim da izučavam pravo i pravnu normu i tako da sam dao sve od sebe,što je na koncu svega toga rezultirao ovim prosjekom.

Za mene su ova priznanja obligatorna i ne pripadaju samo meni, ona pripadaju i našem društvu i stalni su podsjetnik na naše dužnosti i obaveze. Poznat nam je efekat leptira, pri kojem krila leptira na jednom kraju svijeta, u pravom trenutku mogu izazvati tajfun na drugom kraju svijeta. Mala i sitna  promjena u jednom dijelu sistema može izazvati veliku promjenu u drugom dijelu. Danas mi činimo jedan mali roj pred kojim su veliki zadaci i izazovi. Odgovorimo na njih najbolje što možemo, predano, odgovorno i inovativno. Naravno, najteži put je put izgradnje i razvoja, ali naša dužnost je da svojim doprinosima razvijemo i poboljšamo nešto veće od nas, da okončamo stagnaciju i stvorimo okruženje u kojem najveći uspjeh nije tihi odlazak.

Nažalost, danas živimo u vremenu kada se posao dobija tako što ,,nekoga poznajete ili mu se dopadate”, a dok se stečeno znanje tokom studiranja automatski stavlja u drugi plan.U našem društvu podobni,poslušni i tzv. „KIMOGLAVI” zamjenjuju sposobne i stručne.Mišljenja sam da najsposobniji treba da budu najkvalifikovaniji.

Zatim,toliko smo zaglibili u depresiju da se radujemo lošim vijestima i događajima,a kad se u našem mentalnom mraku pojavi neka dobra i pozitivna vijest,tada je dočekujemo s nevjericom i nađemo joj stotinu derogirajućih primjera.Ako je netko uspješan,tada govorimo da je imao imućne ili ugledne roditelje,zatim, apsolutno sam siguran da ga je netko gurao ili još gore bio je ,, POLTRON”, to jest ulizivao se profesorima koji su mu bili potrebni na ispitu.
Lijek u svemu ovom je stalno tražiti izvor inspiracije i želje za dodatnim usavršavanjem,učenje novih stvari i vještina.Znanje dodatnih i širih vještina,razvija kompetencije,jača karakter i čovjek lakše pronalazi svoje mjesto u društvu.

Ključni uvjeti uspjeha su:Organiziranost,isplaniranost i kvalitetno pridržavanje kreiranog plana. Zatim,ono što je jako važno razvijaju se životni principi,a kako kaže kineska poslovica: ,, Život bez principa je kao brod bez kormilara” -osuđen na lutanje.

Za mene,u mom životu postoje tri krucijalne vrijednosti,a to su: Znanje,vjera i moral.

To su dva krila vjere-znanje i moral-koja nose čovjeka kroz sve bure i oluje,kroz sve tegobe i neugodnosti,kroz sve muke i belaje,kroz sve klevete i potvore.Ako se izgube ova dva krila vjere,izgubljena je cijela vjera,a time i smisao našeg života.

Prvi vjerski i životni imperativ je uči,čitaj,istražuj i analiziraj.Tokom čitavog života potrebno je učiti i saznavati neke nove stvari,a znanje koje imamo i posjedujemo je samo jedna mala kap u oceanu ili moru neznanja.Nekad si učitelj a nekad učenik.Od svakog možeš naučiti korisne,interesantne i zanimljive stvari.Svako ima neko znanje koje nam je potrebno da bismo se unaprijedili u životu.

Tako da,postoje dva izvora ljudskih poroka,a to su: lijenost i praznovjerje,a samo su dva dobročinitelja:rad i um.Zato,dok smo mladi,trebamo shvatiti da je to najvažniji i najznačajniji period u kojem treba da izgrađujemo sebe i da shvatimo da smo mi kreatori načina vremena u kome želimo funkcionirati.Svakako je život i suviše kratak,da bismo riskirali da ga ne utrošimo na najbolji mogući način.

Jednostavno,treba shvatiti da bit,esencija,srčika,jezgro i suštinja učenja podrazumijeva učenje ljudi da misle,a ne da akumuliraju činjenice.

Zato,u našoj državi treba postojati jasan sistem vrijednosti u kojem se cijeni rad,znanje i obrazovanje.Mora postojati korelacija između rada i uspjeha.Svako priznanje uspjeha je velika motivacija za mladog čovjeka.

Nedavno sam čuo nešto što je postalo skoro kao moj moto: ,,Nemoj se ograničavati.Mnogo ljudi sebi postavlja granice u odnosu na ono što mogu uraditi.Možeš uraditi sve što ti tvoj razum dopusti”.

Tako da, ukoliko kao mladi želimo bolju Bosnu i Hercegovinu mijenjamo pristup. Jednostavno umjesto ispijanja kafe po čitav dan  i umjesto kritike vlastima, učimo više, budite s ljudima češće,zatim,da  dajemo svoj doprinos i konstruktivnu kritiku kroz angažman u organizacijama mladih, političkim strankama, kroz posao koji radimo ili želimo raditi, kroz izlazak na izbore, kroz sport, kulturu ili vijeće mladih. Budite mladi, svoji, ali dovoljno hrabri da promijenu počnete sa sobom u svom haustoru i svom dvorištu. Mladi ste danas i već danas možemo stvoriti bolju zemlju u kojoj živimo, malim koracima. Za početak nasmijete se prolaznicima na ulici i pomozite susjedima. Taj ponekad  mali gest će mijenjati i vas i svijet oko vas na bolje.

Na kraju,spomenuo bih djelo Hasana Kafije Pruščaka: ,,Temelji mudrosti o uređenju svijeta“, a u kojem je napisao nekoliko mudrosti,a to su:Kad se ološ uzdigne plemeniti propadaju,kada pametni zašute budale progovore.Živimo u takvom vremenu,a mladi su motor,snaga i pokretač svih promjena.