Al Jazeera: Visočka bašta začinskog i ljekovitog bilja

Začinsko ili ljekovito bilje umnogome karakteriše jednu zemlju i daje joj upečatljiv ton kao svojevrsna marketinška podloga.  Njihov srednjevjekovni značaj su u savremenom dobu zamijenili nafta i IT uređaji, ali začinsko bilje se ne predaje. Ničim se ne nadoknađuje miris i okus koji oplemenjuje hranu, godi svim osjetilima ili ljekovito i umirujuće djeluje na ljude. Tako nekadašnje ekonomsko i političko oruđe danas dobija naziv brenda kome ne trebaju oznake originalnosti i geografskog porijekla.

Daleki i Bliski Istok i Indija sa prepoznatljivim bogatstvom ponude oduvijek su prednjačili, ali svoje pandane imaju i na Balkanu. I ovdje su narodi od davnina koristili začine tj. ljekovito i začinsko bilje na razne načine  i svrhe, upoznavajući se sa njihovih svojstvima. Najstariji način njihovog korištenja je bio za čuvanje svježine – konzervisanje i za mumificiranje, s obzirom da eterična ulja začinskog bilja onemogućavaju razvoj mikroorganizama u hrani, te njeno raspadanje, što je u davno vrijeme i prije pojave frižidera, bilo od velike važnosti.

Višestruka primjena

„U tradiciji balkanskih naroda je korištenje i uzgoj ljekovitog, a u novije vrijeme i začinskog bilja. Tako imamo biljke koje su se stoljećima gajile na našim prostorima i koristile u svrhu zdravlja ljudi i životinja. Naše bašte i domaćinstva se nisu mogle zamisliti bez njih. Pogotovo njihovog mirisa, zanimljivih cvijetova i izgleda“, priča nam Vladimir Ferzanović, visočki uzgajivač začinskog bilja koji se sa svojom porodicom decenijama bavi poljoprivrednom djelatnošću. No, on to radi na inovativan način, često uvodeći tržištu interesantne proizvode. Od uzgoja organskih prizvoda do začinskog i ljekovitog bilja.

Upoznaje nas sa svojom baštom, prilikom čega taj pojam dočarava predimenzionirani poznati osjećaj bosanske bašće u svoj svojoj raskoši, ali prije svega daje i ime porodičnom obrtu, vođenom stručnim nadzorom inženjerke poljoprivrede Branislave, te vrijednim rukama njenog brata Vladimira i njegove supruge Čedomirke. Saznanja se sama redaju.

„Veliki broj biljaka ima višestruku primjenu kod naroda, a također većina ih ima i različita  imena, pa tako možemo čuti više naziva za istu biljku u zavisnosti od područja u kome se nalaze. Najpoznatije i najkorištenije  „starinske“ biljke su: Miloduh(selen), ruta, gavez, bejturan(slatki pelin), kaloper, hren, gorki pelin, Božije drvce, ranjenik, menta, čuvarkuća… Razvojem medicine i farmacije ove biljke su izbacivane iz upotrebe i potisnute u zaborav, a mi kao uzgajivači smo neke tražili i po par godina da bi ih razmnožili i ponovo ponudili  tržištu“.

Vlado je sa svojom porodicom redovan učesnik na sajmovima, izložbama, ali i radionicama i savjetovanjima. Organizuje susrete i razmjenu informacija i iskustava sa poljoprivrednicima sličnih zanimanja iz zamalja okruženja, ali i Mađarske, Slovačke i Ukrajine. Nedavno im je bio i domaćin u Visokom.

„Moramo biti u toku sa novitetima i interesima potencijalnih kupaca. Ali, uporedo spoznajemo i načine kako se prepliču tradicija, kultura, historijski značaj, geografsko i klimatsko područje sa proizvodom i na taj način ga pozicioniraju i brendiraju na tržištu“, objašnjava Vlado ulogu čestih manifestacija koje posjećuje i tako, uz smijeh, opravdava odsustvo od kuće. Ali, brzo se vraća na temu.

„Pristupom informacijama o biljkama kao i ispitivanjem njihovog hemijskog sastava dolazi do veće primjene samih biljaka i potvrđivanja ljekovitosti na ljudsko zdravlje. U novije vrijeme povećana je potražnja za svježim začinskim biljkama, od kojih je većina i veoma ljekovita, tako da hrani daju zanimljive okuse , a ujedno i pozitivno djeluju na zdravlje. Neke od tih biljaka su: korijander, tamjan, ruzmarin, lavanda, bosiljak sa različitim aromama, stevija, luk vlasac… Samim tim pokazala se potreba da ove biljke budu dostupne potrošačima u toku cijele godine, pa su se i proizvođači prilagodili i počeli ih uzgajati kao saksijske biljke.To se pokazalo kao dobar proizvod, tražen na tržištu. Bitno je naglasiti da su sve ove biljke, bile stare ili nove, prepoznatljive i korisne kao dodatak prehrani. Većina biljaka je višegodišnja, tako da kupci koji imaju bar imalo bašte, mogu da duže uživaju u njima, dok su istovremeno saksijske biljke dostupne svima, bez obzira na prostor koji potrošač ima. Za upotrebu i njihovo korištenje potrebno je poznavnje biljaka. Naročito šta se koristi, kada, kako se kombinuje, suši, bere?“

Konkurencija su uvoznici

Interesuje nas cijena i mogućnost plasmana roba, te interesi i zakoni tržišta.

„Cijene naših proizvoda su prilagođene kupovnoj moći građana, a plasman je zadovoljavajući. Interesa kupaca itekako ima. Pogotovo turista kojih je Visoko puno. Mi smo sada u situaciji da sami određujemo količinu i vrste biljaka koje nudimo tržištu. Često se desi da imamo malu količinu pojedinih biljaka koje su tražene na tržištu baš u to vrijeme“, odgovara Vlado.

Sada im dakle nije neophodan marketing, jer ne mogu proizvesti koliko tržište može apsorbovati proizvoda. Iskoristili su svoju hrabrost da krenu u novu i nezastupljenu proizvodnju. Ali sada imaju dosta nedoumica oko eventualnog širenja posla. Konkretno, u ovu podvrstu poljoprivrede. Nisu sigurni smiju li i sami povećati učešće začinskog i ljekovitog bilja u odnosu na ostale kulture? Pa, ne mogu savjetovati ni ostale.

„Najveći konkurenti su nam uvoznici koji plasiraju robu velikim trgovačkim centrima. U BiH se sve više ljudi bavi ovom poljoprivrednom djelatnošću. Uglavnom su to oni poljoprivrednici koji uzgajaju cvijeće. Oni u svojoj ponudi imaju i neke začinske biljke. Mi smo prije deset godina prestali uzgajati cvijeće i odlučili se za organsku proizvodnju i začinsko bilje. Većina naših prijatelja iz branše nije razumjela naš potez, pa nas nije ni podržala. Međutim, prije dvije-tri godine su i oni uvidjeli da smo bili upravu i da smo svojim novitetima i obogaćivanjem asortimana postali prepoznatljivi na tržištu. Naš izlet u pionirskoj djelatnosti je donio rezultat. S tim da mi još ne možemo sa svojim proizvodima ući u velike tržne centre. Nas naprosto koči zakonska regulativa, jer smo registrovani kao „obrt“. Zakon nas ne prepoznaje.

Vlado, Čedomirka i Branislava imaju „izlaznu strategiju“. Kada se vrate iz polja i plastenika i kada „Bašta“ postane samo bašća kao stanica odmora i okrijepe, sva čula uživaju, a tijelo, um i duša su zdravi. Zbog kamilice, kadifice, majčine dušice i andusa. I još mnogo čega.

Visoko.co.ba/Al Jazeera